Mladi i Europa: strahovi i nade Blanuša, Nebojša; Šiber, Ivan
Anali Hrvatskog politološkog društva,
02/2008, Volume:
4., Issue:
1
Paper
Open access
Na temelju analize sadržaja usmjerenih asocijacija o strahovima i nadama vezanim za Europu kod mladih u Hrvatskoj, u ovom se radu analizira njihov stav prema priključenju Hrvatske Europskoj uniji. ...Također se analizira evaluativna kompleksnost te unutarnja struktura tog stava. Rezultati istraživanja pokazuju da više od 20% mladih nema izražen stav prema priključenju Hrvatske EU-u. Istraživani stav, kod onih koji ga imaju, utemeljen je u najvećoj mjeri na tri nade, tj. očekivanja: ekonomskog napretka, ostvarenja odgovornog upravljanja te realizacije europskih vrijednosti i standarda u Hrvatskoj, ali i na dva straha: od ekonomske kolonizacije i političkih promjena. Sadržajno te nade i strahovi obuhvaćaju i utilitarističku, i vrijednosnu, i političku dimenziju transformacija koje se očekuju prilikom pristupanja neke zemlje Europskoj uniji.
Tekst polazi od stajališta da ekološke izazove što stoje pred svim suvremenim društvima, i svijetom u cjelini, valja promatrati kao kulturne izazove. Taj je pristup problemu osobito relevantan za ...društva u tranziciji ukoliko žele izbjeći manjkavosti tradicionalnog poimanja modernizacije. U tom se kontekstu zastupa teza da se rješavanje bitnih pitanja razvoja u doba ekološke krize i zaokreta u odnosu spram prirode mora sučeliti s tri velika kulturna izazova: globalizacijsko–komunikacijskim izazovom, izazovom identiteta i izazovom tranzicijske modernizacije. Globalizacija mijenja prostornu i vremensku percepciju društava i socijalnih aktera s obzirom na projekcije razvoja, identitet se javlja kao identitet »izgubljenog« i »ponovno na|enog« subjekta razvoja, tranzicijska modernizacija aktualizira »stara« pitanja jednakosti i slobode, regulacije i tržišta, a komunikacijski izazov upućuje na posve nove oblike društvenosti, interakcije i djelovanja. Iz toga proizlazi da je »kulturna transkripcija« ekološke paradigme najširi eksplikativni okvir za razu¬mijevanje kompleksnosti razvoja i da taj način promatranja razvoja (i tranzicije) zauzima značajno mjesto u suvremenoj sociologiji.
Jukstaponiranjem podataka o ženi iz dubrovačke građe i dubrovačkih narativnih izvora u
radu se ukazuje na složenost kulturnog obzorja urbane zajednice 15. i 16. stoljeća.
Supostojanje različitih ...referentnih okvira unutar kojih se poima žena (pravni, ekonomski,
društveno-kulturni, crkveni, humanistički) stvara pluralitet mišljenja, dijalektiku,
ambivalencije, nekonzistencije i konflikte unutar zajednice. Time se oblikuje složenost
konceptualnog, vrijednosnog i interpretativnog prostora istraživanja žene, ženske uloge,
statusa i položaja u zajednici.
POSTMODERNOST I KAOS Kalanj, Rade
Socijalna ekologija,
01/1999, Volume:
8, Issue:
1-2
Paper
Open access
Polazeći od konstatacije da postmoderno mišljenje i teorija determinističkog kaosa predstavljaju dvije značajne kulturno–znanstvene činjenice, tekst nastoji odgovoriti na pitanje da li njihova ...pojavna podudarnost ima neki dublji smisao i što ona znači za sociologiju. Stoga se ponajprije definiraju osnovni pojmovi, pri čemu se osobito naglašava da je postmoderno mišljenje proizašlo iz kulturnih a teorija kaosa iz znanstvenih pretpostavki. Potom se analizira njihov odnos prema »klasičnoj znanosti«, konstatira se da je opravdano govoriti o »sociologiji postmodernosti« a ne o »postmodernoj sociologiji«, te se utvr|uju bitne točke u kojima dolazi do izražaja »epistemološki rez« što ga proklamira teorija kaosa: linearnost, predvidljivost i kompleksnost. Tekst pokazuje značenje tih pojmova i zastupa tezu da su oni doživjeli temeljite preinake i u klasičnoj i u suvremenoj sociologiji. Sociologija je konstitutivno zaokupljena odnosom reda i nereda pa se stoga može reći da teorija kaosa, bez obzira na svoje ambiciozne znanstvene implikacije, ne može paradigmatski utjecati na njezina usmjerenja. Kao što postmoderni kulturni ambijent nije dekonstruirao znanstvenost sociološkog mišljenja, tako ni teorije kaosa, uza svu svoju poticajnost, nije otkrila ništa zbog čega bi sociološka znanost morala mijenjati svoj predmetni i metodološki vidokrug.
