Cilj. Cilj je rada bio ispitati u kojoj su mjeri filmovi koji su najbolje ocijenjeni od strane gledatelja, prema Internet Movie Database (IMDb) popisu, zastupljeni u zbirkama Gradske knjižnice ...Rijeka, Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu i Knjižnica grada Zagreba. Također, cilj je rada bio istražiti raznolikost filmova s IMDb popisa koji su dostupni u spomenutim knjižnicama, s obzirom na državu podrijetla i vrijeme nastanka filma.
Metodologija. Korištena je metoda usporedbe kataloga odabranih knjižnica s popisom najboljih filmova prema ocjenama korisnika IMDb portala, jednog od najvažnijih mrežnih izvora podataka o filmovima. Istraživački podaci prikupljeni su tijekom 2021. godine.
Rezultati. Rezultati pokazuju da istražene knjižnice imaju otprilike 50 % do otprilike 70 % filmova s IMDb popisa u zbirkama. Utvrđeno je da knjižnice u svojim zbirkama primjetno češće imaju filmove iz SAD-a s IMDb popisa, u odnosu na filmove s istog popisa napravljene u drugim državama. S obzirom na vrijeme nastanka filmova, ne postoje značajnija odstupanja između filmova s IMDb popisa koji su u knjižnicama i filmova na samom IMDb popisu.
Praktična primjena. Rad sadrži prijedloge aktivnosti koji mogu doprinijeti izgradnji raznolikih filmskih zbirki.
Originalnost/vrijednost. Rad ukazuje na važnost i mogućnosti jačanja raznolikih filmskih zbirki. U radu je predstavljena i istražena tema koja je slabo zastupljena u literaturi.
Ključne riječi: filmske zbirke, Internet Movie Database (IMDb), kulturna raznolikost, narodne knjižnice
Kulturna politika Republike Hrvatske na području audiovizualne djelatnosti, prolazeći kroz tranziciju na različite načine ostavila je neizbrisive posljedice na ukupno područje audiovizualne ...djelatnosti. Uslijed raspada socijalizma, što predstavlja sistemsku tranziciju bivših država socijalističkog sistema prema (različitim modelima) kapitalističkog sistema, desila se i strukturna tranzicija kao rezultat globalnih promjena, pa je došlo do promjena kulturne politike u odnosu na audiovizualnu djelatnost Republike Hrvatske. Dezorijentirana kulturna politika usporila je razvoj audiovizualne djelatnosti prema kreativnoj industriji ili ga potpuno zaustavila. Dezorijentiranost kulturne politike nastala je uslijed neodgovornog društvenog ponašanja, nepoštivanja kulturne raznolikosti, nerazvijenog odnosa javnog, privatnog i civilnog sektora, odnosno strategijskih dilema kulturne politike. Kako bi se razvijala kreativna industrija potrebno je audiovizualnu djelatnost provoditi učinkovito i djelotvorno, a za što je neophodno redefinirati, razvijati i provoditi set strategija i instrumenata kulturne politike Republike Hrvatske na području audiovizualne djelatnosti.Interdisciplinarnim pristupom povezujući integrativnu teoriju društvenog ugovora i dilema suvremenih kulturnih politika na području audiovizualne djelatnosti ukazujem na važnost društveno odgovornog ponašanja, posebice privatnog sektora, koji ima veliku ulogu u razvoju filmske industrije kao profitno orijentirane kulturne industrije.Prijedlog: Razvoj kreativne industrije na području audiovizualne djelatnosti u Republici Hrvatskoj nije moguć bez uravnoteženja djelovanja strateških dilema kulturne politike, te na taj način uspostave ravnoteže između estetskih i tržišnih vrijednosti audiovizualne djelatnosti.
The cultural policy of the Republic of Croatia in the field of audio-visual activities210, as the nation has passed through transition, has left an indelible mark on the overall area of audio-visual activities in a number of ways. Following the fall of Socialism, which implied the systematic transition of the former countries within the Socialist system towards various models of Capitalism, structural transitions also occurred as a result of global changes. With these changes, the national cultural policy pertaining to audio-visual activities was also affected. The disorientation of cultural policy decelerated, or completely halted, the development of audio-visual activities towards the creative industry. The disorientation of cultural policy arose as the result of irresponsible social conduct, the lack of respect for cultural diversity, underdeveloped ties between the public, private and civil sectors, and an absence of strategic cultural policy. In order to develop the creative industry, it is necessary to implement audio-visual activities both efficiently and effectively. To do so, it is necessary to redefine, developcand implement a set of strategies and instruments in the cultural policy of the Republic of Croatia in the field of audio-visual activities.An interdisciplinary approach that ties together the integral theories of social contractsvand dilemmas of contemporary cultural policy in the field of audio-visual activities indicates the importance of social responsibility, particularly for the private sector, which plays an important role in the development of the film industry as a profit-oriented cultural industry.Proposal: the development of the creative industry in the field of audio-visual activities in the Republic of Croatia is not possible without balanced activities of a strategic cultural policy, which will aim to create a balance between the aesthetic and market values of the audio-visual activities.
This book discusses the role of cultural practices and policy for sustainable development in West Africa across different artistic disciplines, including performance, video, theatre, community arts ...and cultural heritage. Based on ethnographic field research in local communities, the book presents findings on current debates of cultural sustainability in Nigeria, Ghana, Cameroon and Benin. It provides a unique perspective connecting cultural studies, conflict studies and practical peacebuilding approaches through the arts. The first part pays particular attention to aspects of social cohesion and the circumstances of internally displaced persons e. g. caused by the Boko Haram insurgency in Northeast Nigeria. The second part focuses on cultural policy issues and challenges in the context of sustainable development, investigating participatory approaches and bottom-up processes, the role of governments and civil society, as well as performing arts organizations and universities in policy making and implementation processes. Performing Sustainability in West Africa presents research results and new methods on the role of artistic and cultural practices in conflict situations as well as current debates in cultural policy for researchers, academics, NGOs and students in cultural studies, sustainable development studies and African studies.
Članak se bavi pitanjima rizika i prilika za kulturnu raznolikost koji proizlaze iz alata za personalizaciju platformi, a temelji se na pravnoj analizi glavnih odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka ...Europske unije (engl. GDPR) o profiliranju potrošača i automatiziranim odlukama, kao i na analizi politika zaštite podataka odabranih streaming platformi. U članku se ispituje kako potonji mogu u praksi utjecati na zaštitu osobnih podataka potrošača u svrhu preporučivanja personaliziranih audiovizualnihi glazbenih sadržaja na internetu te kako se takve odredbe odnose na otkrivanje raznolike kulturne ponude na internetu i, na europskoj razini, na obvezu platformi da istaknu europska djela u svojim katalozima. Zaključuje se da još mnogo toga mora biti učinjeno kako bi se poboljšala transparentnost algoritama koji se koriste u svrhu personalizacije te kako bi se korisnicima omogućila veća kontrola njihovih podataka, kako to zahtijeva GDPR.
Ovaj rad govori o problemu kulture pamćenja u suvremenom svijetu.
Autor svoju tezu temelji na iskustvu vlastitog istraživanja kolektivne memorije hrvatskog otoka Visa. Govori o iskustvu usmene ...predaje u vremenu velike civilizacijske promjene sredinom 20. stoljeća kada se pojavljuje prva generacija koja će dočekati informatičku revoluciju i naslijediti generacije u čijem životu nije bilo primjetljivih društvenih i civilizacijskih mijena. Autor govori o kulturnoj baštini i o baštinicima, o socijalnoj uvjetovanost pamćenja te o paradoksu suvremenog
svijeta u kojemu informacija gubi svoju afektivnu i pokretačku snagu. Globalne konsekvence velikih civilizacijskih promjena autor promatra u mikrosvijetu jednog malog otoka koji je do kraja 20. stoljeća sačuvao svoju bogatu kolektivnu memoriju i po prvi put doživljava prekid međugeneracijske komunikacije.
A Geography of Heritage Graham, Brian; Ashworth, G. J.; Tunbridge, J. E.
2000, 2016-04-29
eBook
The concept of heritage relates to the ways in which contemporary society uses the past as a social, political or economic resource. However, heritage is open to interpretation and its value may be ...perceived from differing perspectives - often reflecting divisions in society. Moreover, the schism between the cultural and economic uses of heritage also gives rise to potential conflicts of interest.
Examining these issues in depth, this book is the first sustained attempt to integrate the study of heritage into contemporary human geography. It is structured around three themes: the diversity of use and consumption of heritage as a multi-sold cultural and economic resource; the conflicts and tensions arising from this multiplicity of uses, producers and consumers; and the relationship between heritage and identity at a variety of scales.
Kulturna politika Republike Hrvatske na području audiovizualne djelatnosti, prolazeći kroz tranziciju na različite načine ostavila je neizbrisive posljedice na ukupno područje audiovizualne ...djelatnosti. Uslijed raspada socijalizma, što predstavlja sistemsku tranziciju bivših država socijalističkog sistema prema (različitim modelima) kapitalističkog sistema, desila se i strukturna tranzicija kao rezultat globalnih promjena, pa je došlo do promjena kulturne politike u odnosu na audiovizualnu djelatnost Republike Hrvatske. Dezorijen¬tirana kulturna politika usporila je razvoj audiovizualne djelatnosti prema kreativnoj industriji ili ga potpuno zaustavila. Dezorijentiranost kulturne poli¬tike nastala je uslijed neodgovornog društvenog ponašanja, nepoštivanja kul¬turne raznolikosti, nerazvijenog odnosa javnog, privatnog i civilnog sektora, odnosno strategijskih dilema kulturne politike.
Kako bi se razvijala kreativna industrija potrebno je audiovizualnu djelatnost provoditi učinkovito i djelotvorno, a za što je neophodno redefinirati, razvijati i provoditi set strategija i instrumenata kulturne politike Republike Hrvatske na području audiovizualne djelatnosti.
Interdisciplinarnim pristupom povezujući integrativnu teoriju društvenog ugo¬vora i dilema suvremenih kulturnih politika na području audiovizualne djelat¬nosti ukazujem na važnost društveno odgovornog ponašanja, posebice privat¬nog sektora, koji ima veliku ulogu u razvoju filmske industrije kao profitno orijentirane kulturne industrije.
Prijedlog: Razvoj kreativne industrije na području audiovizualne djelatnosti u Republici Hrvatskoj nije moguć bez uravnoteženja djelovanja strateških dile¬ma kulturne politike, te na taj način uspostave ravnoteže između estetskih i tr¬žišnih vrijednosti audiovizualne djelatnosti.
Znanstveni projekt “Interkulturalni kurikulum i obrazovanje na manjinskim jezicima” (2007-2011) obuhvatio je tri temeljna dijela istraživanja: interkulturalne dimenzije nacionalnog kurikuluma ...(obilježja nacionalne kulture prema Hofstedeovu modelu), odgoj i obrazovanje pripadnika nacionalnih manjina u Hrvatskoj (socijalna distanca i interkulturalni odnosi, kao i specifi čnosti odgoja i obrazovanja Roma) i interkulturalne kompetencije pedagoga (učitelja). Interkulturalni odgoj i obrazovanje su nezaobilazni činitelji u procesu međusobnog upoznavanja, razumijevanja različitih kultura i uspostavljanja pozitivnih relacija, a temeljna pitanja interkulturalnoga obrazovanja i obrazovanja na manjinskim jezicima proizlaze iz prihvaćenoga odnosa, stava prema multikulturalnom društvu. Koncepcija interkulturalnoga odgoja i obrazovanja u velikoj će mjeri ovisiti o nastavnim sadržajima, modelima, strategijama... interkulturalnog kurikuluma, a prema kulturnoj integraciji, implementaciji u odgojno-obrazovnoj praksi i interkulturalnoj zajednici. U strukturi nacionalnog kurikuluma i (su)konstrukciji školskog kurikuluma interkulturalni odnosi i obrazovanje na manjinskim jezicima predstavljaju jednu od temeljenih odrednica. Važno je da preobrazba obrazovnog sustava, osim niza demokratsko pluralnih zahtjeva, poklanja mnogo veću pozornost upravo kulturalnoj osjetljivosti koja će zadovoljavati odgojne potrebe svakog pojedinca, a kao odgojni učinak u mladima razvijati poštovanje, uvažavanje i pozitivan stav prema ostalim etnicitetima, njihovim obilježjima i kulturama.
Filozofija u suvremenom mišljenju nema povlašteni status kraljice znanosti ili znanja uopće, nego je dio suvremene kulture mišljenja. Kako pritom razumjeti kulturološko pozicioniranje filozofije, ...filozofijsko je pitanje legitimacije njezina promišljanja. Kultura pak sama više nije jednostavno opći pojam koji znači neko stanje izgrađenosti i obogaćenosti, bilo kad je mišljenje (filozofsko ili neko drugo) ili neka druga domena ljudskog u pitanju. Ona je, naspram razdoblju koje ne mora sezati dalje od 50-ih godina 20. stoljeća, danas predmet izučavanja, ali i legitimiranja cijelih sustava znanja koji u svom diskursu obuhvaćaju i filozofiju i sve ono postojeće teorijsko uz filozofiju. Naziv kulturalnih studija npr. (posebno kod Tonyja Bennetta u Kulturi), obuhvaća domenu koja zahvaća u mnoge filozofeme suvremenih filozofija (Foucault, Gramsci, Adorno, Benjamin, feminizam npr.) kako bi postali njihovi relevantni dijelovi. Suvremeni odnosi kulture i identiteta u bitnom promišljaju koliko je ovaj odnos posredovan i filozofijskim smislom (npr. Žarko Paić u Politikama identiteta – kultura kao nova ideologija). Nadalje, situiranje kulture u mnoge suvremene misaone i društvene kulturne i kulturološke fenomene otkriva mogućnost ponovnog promišljanja, filozofskog i drugog, što kultura jest (u svojoj post- ili nekoj drugoj interpretaciji) i kako je uopće danas razumjeti (npr. Homi K. Bhabha u Location of Culture). Time se postavlja i pitanje treba li danas uopće promišljati kulturu kao samo jedan empirijski proces ili je riječ o novome teorijskom pothvatu (npr. Marcus i Fisher u Antropologija kao kritika kulture – Eksperimentalni trenutak u humanističkim znanostima) koji na kulturu više ne gleda kao na empirijski supstrat suvremenoga građanskog društva, već kao samosvojni teorijski pokušaj tematiziranja temeljnih problema čovjeka u dosluhu ili izvan filozofijskih postavki. Zato je bitno promisliti razumijevanje filozofije kao moguću sastavnicu nekoga od suvremenih promišljanja i vidjeti je li filozofija samo jedno pomoćno metodološko oruđe suvremenih pitanja o kulturi ili u njima ima neka temeljnija utemeljenja.
Enkulturacija u sociologiji označava uključivanje neke osobe, najčešće djeteta, u obrasce kulture u kojoj se razvija i odrasta. Stoga možemo reći da su i moralni obrasci koje je ta osoba stekla ...proizišli iz te kulture. Otuda je očevidno da ne postoji jedan univerzalan moral, već se on razlikuje od kulture do kulture. Teza enkulturacije uklapa se u govor o moralnom relativizmu, koji tvrdi da su moralne tvrdnje istinite samo u odnosu na neki standard ili okvir, a ujedno ni taj standard nije isključivo moralno opravdan. Stoga se nameću sljedeća pitanja: smijemo li uopće moralne vrijednosti neke kulture proglasiti nemoralnima?; postoje li granice do kojih bi moral neke kulture bio prihvatljiv i gdje te granice prestaju?; pomaže li stav o prihvaćanju kulture koja ima drukčije moralne vrijednosti njegovanju tolerancije i smanjivanju napetosti među ljudima? U ovoj raspravi nezaobilazni su rezultati istraživanja antropologa koji su se putujući svijetom susretali s kulturama koje niti malo ne nalikuju njihovoj.
