Lomovi lopatice rijetko se pojavljuju u veterinarskoj medicini. Uzroci su tupe traume, no u mladih životinja mogu se pojaviti i avulzijski lomovi. Nestabilni lomovi i artikularni lomovi lopatice ...zahtijevaju kirurško liječenje. Veće koštane fragmente na lopatici stabiliziramo upotrebom ortopedskih pločica, igala i vijaka ili serklažne žice, te kombinacijom ovih metoda. Lomovi manjih koštanih fragmenata stabiliziraju se priteznim ortopedskim vijcima, serklažnom žicom i ortopedskim iglama. Artikularni lomovi povezani su s dugoročnom rezidualnom hromošću. Moguće metode očuvanja dijela uda uključuju djelomičnu ili potpunu skapulektomiju ili artrodezu ramenog zgloba. Izostankom dubokog bola prognoza je nepovoljna i u tom se slučaju preporučuje kompletna amputacija.
Cilj ovog rada bio je istražiti lipidni profil, lipidne frakcije i lipidnu peroksidaciju u krvi ster-iliziranih pretilih mačaka s dijabetesom. Za istraživanje formirane su tri skupine steriliziranih ...mačaka (mužjaka i ženki). Uspoređene su pretile mačke (7 – 9 bodova na BCS ljestvici od 9 bodova) s onima u kojih je pretilost komplicirana dijabetesom te klinički zdravim životinjama s normalnim tjelesnim pokazateljima (4 – 5 BCS bodova). Analiziran je lipidogram, frakcije lipopro-teina visoke gustoće (HDL), lipoproteina niske gustoće (LDL) i lipoproteina vrlo niske gustoće (VLDL), kilomikroni (CM), produkti lipidne peroksidacije (POL) – lipidna hidroperoksidaza (GPL) i malondialdehid (MDA). U pretilih je mačaka uočen snižen HDL i fosfolipidi te povišen LDL, VLDL, CM, trigliceridi i kolesterol. Nije bilo znakovite razlike u metabolizmu lipida i lipo-proteina između kastriranih ženki i mužjaka. Uočena je sklonost porastu koncentracije lipopro-teina, triglicerida i kolesterola u mužjaka kao i porast fosfolipida u ženki. U pretilih mačaka s dija-betesom omjer fosfolipida i kolesterola bio je manji od jedan, dok je u zdravih mačaka bio veći od jedan. Pretilost i dijabetes potiču lipidnu peroksidaciju i povećavaju koncentraciju GPL-a i MDA-a, koja je najveća u krvi ženki s tom patologijom.
Dijafragmatska hernija u mačaka Mihoković Buhin, Ivana; Šoštarić-Zuckermann, Ivan-Conrado
Hrvatski veterinarski vjesnik,
09/2021, Volume:
29, Issue:
3
Paper
Open access
Dijafagmatska hernija jest svaka dislokacija organa trbušne šupljine kroz nastali defekt na ošitu. To može biti urođena, ali najčešće je stečena lezija, općenito govoreći zbog porasta tlaka unutar ...trbušne šupljine. Peritoneoperikardijalna dijafragmatska hernija (PPDH) jest kongenitalna anomalija koju obilježava nepotpun razvoj ošita i komunikacija između osrčja i trbušne šupljine. Gotovo svi organi trbušne šupljine mogu proći kroz oštećenje na ošitu, ali najčešće su to crijeva i jetra. U ovom je radu prikazana makroskopska slika dijafragmatske hernije u dvije mačke obducirane u Zavodu za veterinarsku patologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Panleukopenija mačaka Mihoković Buhin, Ivana; Medven Zagradišnik, Lidija; Huber, Doroteja ...
Hrvatski veterinarski vjesnik,
10/2019, Volume:
27, Issue:
5/6
Paper
Open access
Panleukopenija mačaka virusna je zarazna bolest, koja se naziva i parvovirusni enteritis mačaka. Obolijevaju pretežno životinje u dobi od trećega do petog mjeseca starosti. Uzročnik je bolesti virus ...mačje panleukopenije (FPV), DNA virus koji pripada porodici Parvoviridae, rodu Parvovirus, ubikvitaran je, iznimno stabilan u okolišu (preživljava godinu dana i više) i vrlo infektivan. Dominantan kliničkopatološki nalaz jest panleukopenija zbog djelovanja virusa na stanice koštane srži. Rana oštećenja uključuju depleciju limfnih stanica i involuciju timusa, dok je u kasnijoj fazi bolesti zahvaćeno pretežno tanko crijevo, primarno kriptalnih stanica. U ovom je radu prikazana makroskopska i histopatološka slika panleukopenije mačaka u mačke bengalske pasmine, čija je razudba obavljena u Zavodu za veterinarsku patologiju Veterinarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Bolesti probavnog sustava imaju za posljedicu brojne poremećaje koji se odnose na funkciju probave, apsorpcije, pasaže hrane kroz gastrointestinalni trakt i ostale funkcije. Najčešći simptomi ...poremećaja gastrointestinalnog sustava su: povraćanje, regurgitacija, proljev, bol i napinjanje pri defekaciji te krv ili sluz u fecesu. U većine gastrointestinalnih pacijenata kliničaru je dovoljno obaviti osnovne kliničke i laboratorijske pretrage kako bi došao do dijagnoze, no ponekad je potrebno provesti i dodatne dijagnostičke pretrage poput endoskopije, rentgenske pretrage ili dijagnostičke laparotomije. Bitno je napomenuti da određeni patološki procesi mogu zahvatiti više segmenata gastrointestinalnog sustava. Razumijevanje i prepoznavanje povezanosti pasmine i određene bolesti je važno iz nekoliko razloga. Potrebno je povezati određenu pasminu psa ili mačke s pojavnošću određenih bolesti, jer to znatno pomaže kliničaru u utvrđivanju diferencijalnih dijagnoza te smanjuje popis mogućih skupih i invazivnih dijagnostičkih testova i metoda. Poznavanje pasminskih predispozicija određene bolesti probavnog sustava pomaže veterinaru u poboljšanju davanja savjeta vlasnicima pasa i mačaka.
Citologija je sve važniji i sve češće primjenjivan dijagnostički postupak u kojemu se mikroskopski analiziraju stanice, a ima i brojne prednosti, kao što su jednostavnost izvedbe, brzina i niska ...cijena. Kako bismo odredili patološke promjene dijagnosticirane citologijom u mačaka kao i raspodjelu prema dobi, pasmini i spolu, proveli smo retrospektivno istraživanje na uzorcima dostavljenima Zavodu za veterinarsku patologiju Veterinarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za rutinsku citološku analizu. Pretraženi su arhivski preparati za sve mačje citološke nalaze od 2009. do 2018. godine. Svi su preparati ponovno analizirani i razvrstani u jedan od četiri patološka procesa: neoplazija, upala, druga stanja i nedijagnostički uzorak. Pasmina, dob, spol i tkivo iz kojega su uzorci uzeti zabilježeni su u odgovarajućem obrascu i statistički analizirani. Najčešće dijagnosticiran patološki proces bio je neoplazija, što govori o visokoj prevalenciji neoplastične bolesti u mačaka opisanoj u literaturi. Patološke promjene najčešće su dijagnosticirane u domaće kratkodlake mačke oba spola, prosječne dobi 8,4 godina. Pasminska, dobna i spolna predispozicija međutim nisu utvrđene. Najčešće analizirano tkivo bila je koža, vjerojatno zbog najlakše dostupnosti i lakog dobivanja uzorka iz kožnih lezija. Najčešća je neoplazija bila zloćudna tvorevina, a najčešća dijagnoza neoplazija okruglih stanica. Mačke oboljele od ove neoplazije imale su znakovito nižu prosječnu dob (7,3 godina) od mačaka kojima je dijagnosticirana epitelna i mezenhimna neoplazija (9,9 i 10,3 godina), što je vjerojatno pokazatelj da se radi o čestoj retrovirusnoj infekciji u mačaka u Hrvatskoj.
Kronični proljev u mačaka Tršan, Jurica; Šmit, Iva; Gračner, Damjan ...
Veterinarska stanica,
07/2019, Volume:
50, Issue:
4
Paper
Open access
Kronični proljev u mačaka definiramo kao kontinuirani proljev koji traje više od 2 ili 3 tjedna ili kao intermitentne, povremene epizode proljevaste stolice. Može biti pro- uzročen primarnom bolešću ...crijeva, poput raznih upalnih bolesti, virusnih bolesti (FIV, FeLV), parazitskih invazija i neoplazija, a mo- gući su uzroci proljeva i poremećaji funkcije jetre i gušterače. Kronični proljev zahtijeva detaljan pristup i izradu dijagnostičkog plana kako bi se ustvrdila točna dijagnoza i odredilo adekvatno liječenje. Dijagnostičko-terapijski pristup obradi kroničnog proljeva u mačaka uključuje: anamnezu, klinički pregled, dijagnostiku i terapiju eventualnih parazitskih in- vazija, diferencijaciju primarnih/sekundarnih uzroka kroničnog proljeva (laboratorijske pre- trage krvi/urina), utvrđivanje lokalizacije procesa u probavnom traktu (tanko/debelo crije- vo), histopatološku pretragu uzoraka biopsije (endoskopija, dijagnostička laparotomija) te izbor adekvatne terapije. Ovisno o etiologiji nastanka proljeva terapija može uključivati: kontroliranu dijetalnu prehranu, antimikrob- nu terapiju, modifikatore motiliteta, antipara- zitike i imunosupresivne lijekove.
Prilikom odabira liječenja loma kosti potrebno je uzeti u obzir stanje životinje (dob, tjelesna masa i zdravstveno stanje), vrstu loma te financijsko stanje i angažman vlasnika. Zbog raznih uzroka, ...na koje se može ili ne može utjecati, može doći do komplikacija cijeljenja kosti, poput odgođenog cijeljenja, pseudoartroze ili nesrastanja, nepravilna srastanja, osteomijelitisa, sekvestracije, kutne deformacije te komplikacije cijeljenja zbog utjecaja implantata. Svako cijeljenje prijeloma dulje od očekivanoga naziva se odgođeno cijeljenje, a uzroci mogu biti neadekvatna fiksacija fragmenta, nedovoljna vaskularizacija kosti i okolnoga mekog tkiva, starost i drugi. Nesrastanje se odnosi na prijelome kod kojih nisu prisutni znakovi osteogenetske aktivnosti te je za sanaciju tih prijeloma potrebna kirurška intervencija. Možemo ih klasificirati u dvije skupine: biološki aktivne i biološki neaktivne. Nepravilno srasli lomovi jesu oni u kojima fragmenti kosti tijekom cijeljenja nisu bili anatomski poravnati. Vrste nepravilnog srastanja su valgus, varus, translacijsko nepravilno srastanje, rekurvatum, antekurvatum i torzijsko nepravilno sraštavanje. Osteomijelitis je infekcija kosti koja uključuje Haversove i Volkmanove kanale, te uglavnom medularni kanal i periost. Može nastati zbog otvorenog prijeloma, ali i zbog nekih trauma. Sekvestar je avitalan ulomak kosti koji se izolirao procesom nekroze i okružen je eksudatom, koji može biti ili sterilan ili neinficiran. Kutna deformacija nastaje nakon traume fize kod životinja koje nisu završile rast, kao posljedica preranog zatvaranja dijela ili čitave zone rasta te zaustavljanja rasta tog dijela kosti. U ovom ćemo radu pobliže objasniti svaku od komplikacija i njihove uzroke.
Mačka je biće poezije. „Moćna i blaga, sa zjenicama nalik zvijezdama“
(Baudelaire), ona se najradije izležava i sanjari u sjeni soneta aleksandrinca. Mačka je biće metafore, „hotimična dvosmislenost“ ...(Jakobson, Levi-Strauss). Upravo zato u prozi kao dominantno metonimijskome mediju za nju nema mjesta, osim u službi demonske perifraze (Poeov Crni mačak) ili sentimentalne u flmu (Doručak kod Tiffanyja). U ovome radu bit će riječ o jednome sasvim običnome mačku Greferu (an unremarkable cat, kako ga opisuje Roger Ebert), no, ipak, ključnome protagonistu francuskoge flma Le Chat (1971.), snimljenoga prema „non Maigret“ romanu Georgesa Simenona. Rad će se baviti semiotičkom analizom jedinstvene autorske strategije prevladavanja ikoničkih ograničenja flmskoga jezika: sve dok je ritualna označiteljska praksa skučena u patološkoj intimi dvoje ljubavnika (Simone Signoret i Jean Gabin) za nju nema referentnoga utočišta, no impostacijom bića metafore kao dinamičkoga znaka metonimijska praksa se oslobađa stege praznoga ponavljanja i postaje smislotvorna. Na taj način jedan sasvim običan mačak postaje i simbol i stvarnost, i sredstvo i pokretač značenjske emancipacije, samo biće ljudske tragedije.
Bolesti dišnih prohoda vrlo su česte u pasa i mačaka. Bronhoskopija i bronhoalveolarna lavaža korisne su dijagnostičke metode koje omogućuju vizualizaciju lumena i sluznice velikog dijela dišnog ...prohoda te uzimanje uzorka. Odluka o metodi uzorkovanja ovisi o procjeni stanja pacijenta i provedenoj slikovnoj dijagnostici. Bronhoalveolarna lavaža je siguran i jednostavan postupak indiciran u dijagnostici difuznih bolesti bronha, plućnog intersticija ili alveola; izvodi se aplikacijom 0,9 % fiziološke otopine u odabrani regionalni bronh kroz radni kanal bronhoskopa ili kao „slijepa tehnika“, potom se tekućina što je moguće brže uzorkuje. Uzorci dobiveni bronhoalveolarnom lavažom prikladni su za citološku pretragu, bakteriološku i mikološku pretragu ili druge dijagnostičke
testove kao što su PCR ili specifični antigenski testovi. Bronhoskopija zahtijeva odgovarajuću opremu te specijaliziranu obuku i iskustvo veterinara koji izvodi zahvat. U ovom preglednom članku iznesen je prikaz osnovne tehnike, opreme, najčešćih indikacija, komplikacija i tumačenja rezultata bronhoskopije i bronhoalveolarne lavaže u pasa i mačaka.