Ferdo Šišić (1869–1940), hrvatski povjesničar, sveučilišni profesor i akademik zadužio je hrvatsku historiografiju – napose medievistiku – brojnim knjigama i studijama, analizama i sintezama, te ...publiciranjem diplomatičkih i drugih vrela. Bio je punih 30 godina (1909–1939) profesor hrvatske povijesti na Filozofskom/Mudroslovnom fakultetu, naslijedivši svoga profesora i mentora Tadiju Smičiklasa (1843–1914). Unutar opsežna historiografskog opusa najveći je doprinos dao hrvatskoj medievistici, posebice razdoblju do 12. st, a što je ovjenčano – doduše nezavršenom sintezom – objavom prve od zamišljene tri knjige njegove
»Hrvatske povijesti od najstarijih dana do potkraj 1918.« naslovljene "Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara" (1925), te nizom pojedinačnih rasprava i studija te objavom povijesnih izvora. Vrijedna Šišićeva rukopisna ostavština i neobjavljena građa tek očekuje sustavno istraživanje i valorizaciju, a pohranjena je u Arhivu HAZU i Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu i Arhivu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a knjižna u Državnom arhivu u Zagrebu. Ovim izlaganjem želi se upravo takvo što aktualizirati.
Trajna je zaokupljenost poetičkom i žanrovskom problematikom hrvatske srednjovjekovne književnosti autorice Marije- Ane Dürrigl nakon knjige Čti razumno i lipo. Ogledi o hrvatskoglagoljskoj ...srednjovjekovnoj književnosti (Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2007.) ovaj put rezultirala poetološko-genološkim opisom eshatoloških vizija hrvatskoglagoljske književnosti u monografskoj studiji Eshatološke vizije u hrvatskoglagoljskoj književnosti. Poetičke i žanrovske značajke (Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2016.). Monografija uz Proslov i završni Dodatak sadrži četiri znanstvene studije u kojima se čitatelja upoznaje kako s korpusom hrvatskoglagoljskih vizija i njihovim žanrovskim i poetičkim odrednicama, tako i s nešto širim duhovno-misaonim izvorištima srednjovjekovnih vizija, ali i upozorava na neka otvorena i još uvijek aktualna pitanja književne medievistike.
Polazeći od sadržaja gradskog murala, razmatra se medievalizam, njegove ideje, područje istraživanja i odnos s medievistikom. Pritom se sagledava niz problema povezanih uz oblikovanje popularnog (i ...znanstvenog) shvaćanja srednjovjekovlja u suvremenosti i shvaćanja povijesti u prošlosti uopće. Tako se posredno ukazuje na neka od bitnih pitanja svrhe historije te pozicioniranja historičara u istraživanju. U konačnici, premda medievalizam zahvaća širok spektar (ne)znanstvenih područja, nastoje se potaknuti medievalistička istraživanja dosad na rubu zanimanja hrvatske historiografije i znanosti.
Uz pomoć kognitivne teorije metafore u članku se iz dijakronijske perspektive analizira
poimanje tijela i emocija kao spremnika i dokumentira se zrcaljenje dviju različitih konceptualnih
metafora u ...starohrvatskom i suvremenome standardnom hrvatskom jeziku u kojima se projicira
predodžbena shema spremnika (TIJELO JE SPREMNIK ZA EMOCIJE i EMOCIJA JE SPREMNIK).
Osim toga, upozorava se na veoma staro poimanje emocija kao tekućina (EMOCIJA JE TEKU ćINA
U SPREMNIKU) i kako emocija i u srednjovjekovnim i u suvremenim hrvatskim tekstovima
može biti supstancija u spremniku i spremnik supstancija. U posljednjem poglavlju samo se
naoko udaljavamo od teme jer analizom opisa đavoljega tijela u srednjovjekovnim tekstovima
potvrđujemo primjenu predodžbene sheme spremnika i na imaginarna bića. U istraživanju ove
teme iskorištena je mogućnost računalnoga pretraživanja tekstova u internetski dostupnom
korpusu hrvatskoga jezika (tekstovi 19. i 20. st.) i zasad još javno nedostupnoga računalnoga
arhiva starohrvatskih tekstova (zasad ih čine tekstovi nastali u 14. i 15. stoljeću). Ovaj članak
prilog je dijakronijskim istraživanjima konceptualnih metafora i pokušaj primjene kognitivne
teorije metafore u onim medievističkim istraživanjima koja nastoje razotkriti temeljna poimanja
srednjovjekovnoga čovjeka. Zaključuje se da višestoljetna hrvatska pisana baština čuva tragove
vrlo starih (univerzalnih) koncepata, koji su stabilni unatoč izmjenama epoha.
Metageografijska kategorija Zapada svoju kurentnost u medijskom i akademskom diskursu najviše duguje temeljnoj longitudinalnoj podjeli u odnosu na Istok. Prostorno-vremenska univerzalizacija svjetske ...povijesti pritom je arbitrarna, izvorno europska konstrukcija. Tragamo li za podrijetlom modernoga pojma Europe i europskog identiteta, otkrivamo u kojoj je mjeri islam čimbenik njihova nastanka. Ranonovovjekovni europski humanisti reaktualiziraju antičke konstrukcije Istoka i Zapada – ili Europe i Azije – u smislu čvrstih kulturalnih i političkih granica. Ipak, oni pritom ponajviše započinju sekularizaciju kršćanstva (Christianitas) kao srednjevjekovnog oblika zapadnog jedinstva. Kako je rečeni identitet bitno oblikovan u križarskim ratovima, prirodno se nameće situiranje teme u uži, južnoeuropski i mediteranski kontekst odnosa različitih tradicija. Promišljanje diskursa filozofije povijesti o križarskim ratovima u ovom se radu nastoji povezati s novijim postignućima postkolonijalne teorije i medievistike.
Trajna je zaokupljenost poetičkom i žanrovskom problematikom hrvatske srednjovjekovne književnosti autorice Marije- Ane Dürrigl nakon knjige Čti razumno i lipo. Ogledi o hrvatskoglagoljskoj ...srednjovjekovnoj književnosti (Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2007.) ovaj put rezultirala poetološko-genološkim opisom eshatoloških vizija hrvatskoglagoljske književnosti u monografskoj studiji Eshatološke vizije u hrvatskoglagoljskoj književnosti. Poetičke i žanrovske značajke (Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2016.). Monografija uz Proslov i završni Dodatak sadrži četiri znanstvene studije u kojima se čitatelja upoznaje kako s korpusom hrvatskoglagoljskih vizija i njihovim žanrovskim i poetičkim odrednicama, tako i s nešto širim duhovno-misaonim izvorištima srednjovjekovnih vizija, ali i upozorava na neka otvorena i još uvijek aktualna pitanja književne medievistike.
