U priobalnom i otočnom dijelu Republike Hrvatske značajne površine krša obrasle su degradiranom makijom i slabom šumskom vegetacijom. Takva tla predstavljaju potencijal za kultivaciju i melioraciju, ...kako bi se mogli zasaditi novi nasadi vinove loze. Kultivacija krša podrazumijeva zahtjevne zahvate za pripremu tla pogodnog za uzgoj poljoprivrednih kultura, kao što su čišćenje i uklanjanje nadzemne vegetacije, niveliranje terena, ripanje ili pikamiranje, rigolanje, te mljevenje i usitnjavanje kamena. Krško tlo je tlo u kojem prevladavaju sedimentne stijene – uglavnom vapnenci i rjeđe dolomiti, soli te gips – koje su podložne mehaničkoj i kemijskoj eroziji. Za potrebe proučavanja agrokemijskih svojstava melioriranih krških tala, uzeti su uzorci tla u proizvodnim vinogradima (lokacije na kojima su u periodu 2008-2009. provedene melioracije), na tri različite lokacije; Istarska županija (lokacija okolica Rovinja), Zadarska županija (lokacija Ravni kotari) i Splitsko-dalmatinska županija (lokacija otok Brač). Na svakoj lokaciji uzeta su dva prosječna uzorka tla, sa dubine od 0-30 cm i 30-60 cm, oko 1,0-1,5 kg tla i usitnjene kamene frakcije (nakon što je iz pojedinačnih uzoraka tla izdvojen kamen i kamena frakcija veća od 25 mm). Najveći problem koji se može uočiti nakon 10-tak godina provođenja melioracije krških tala je pojava visoke količine karbonata (CaCO3), povišene pH vrijednosti (pH>7,0) i vrlo niske količine biljci pristupačnog fosfora i željeza u tlu. Sa stajališta gnojidbe vinove loze, i ostalih drvenastih kultura na melioriranim krškim tlima, potrebno je naći učinkovita i primjenjiva rješenja za navedene probleme koji negativno utječu na plodnost tla.
Meliorativne mjere navodnjavanja i odvodnje suvišne vode spadaju u važnu strategiju razvoja održive poljoprivredne proizvodnje u regijama s nepovoljnim klimatskim uvjetima. Cilj ovoga rada bio je ...utvrditi koliko su slavonski poljoprivrednici educirani i upoznati s unaprjeđenjem poljoprivredne proizvodnje putem ulaganja u meliorativne sustave. Stoga je anketa o educiranosti slavonskih poljoprivrednika te njihovoj spremnosti na unaprjeđenje poljoprivredne proizvodnje, odnosno ulaganje u meliorativne sustave i stabilnost prinosa provedena u periodu od 17.10.2016. do 20.01.2017. godine u pet slavonskih županija (Brodsko-posavskoj, Osječko-baranjskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Sisačko-moslavačkoj i Požeško-slavonskoj). Uzorak je činilo 30 ispitanika iz svake od pet slavonskih županija (ukupno 150) zaposlenih u poljoprivredi i drugim djelatnostima vezanim za poljoprivredu. Ispitanicima su postavljena dvadeset četiri pitanja koja su se odnosila na glavnu djelatnost njihova rada, stupanj obrazo-vanja, veličinu obrađivanih površina, održavanje meliorativnog sustava, način navodnjavanja i temeljna znanja o povećanju prinosa primjenom meliorativnih sustava. Istraživanjem je utvrđeno da najveći broj ispitanika obrađuje površine veličine 1-3 ha na kojima postoji problem suvišne vode i čije sustave odvodnje održavaju uglavnom vlasnici. Rezultati pokazuju da se u istraživanim županijama javlja problem nedostatka vode, a dominantni način navodnjavanja je prirodnim putem oborinskim vodama. Anketa ukazuje na svijest poljoprivrednih proizvođača da ulaganjem u meliorativne sustave odvodnje i navodnjavanja očekuju redovite prinose ali i povećanje prinosa.
Rogač je vazdazeleni grm ili nisko, vrlo razgranato stablo. Izraste 8-10 m (12-15 m) visoko. Kod nas su ga donijeli stari Grci-kolonizatori. Danas je samoniklo u južnom i srednjem dijelu Dalmacije, a ...uzgaja se na Visu, Hvaru, Šolti (mjesto Rogač), Korčuli, Lastovu, Šipanu, Lopudu, Mljetu te u okolici Dubrovnika. Poznati su na tom području neke naše autohtone sorte kao što su Šipanski dugi, Komiški krupni, Moliški, Koštunac, Mekiš. Stanje proizvodnje rogača u Hrvatskoj nije na zavidnoj razini, otkup je neorganiziran, a ne postoji niti jedan organizirani nasad rogača. Plod je viseća mahuna ugodna mirisa. Treba mu gotovo godina dana da sazrije; u kolovozu i rujnu (do studenog) slijedeće godine, a ostaju na stablu sve do proljeća, pa se često mogu vidjeti na istoj grani, zreli plodovi i cvijetovi. Nakon sazrijevanja mahune padaju sa stabla. Zbog konstantne mase sjemenke (0,18 g) su u prošlosti korištene kao dobra i pouzdana mjerna jedinica za masu dijamanata i zlata-karat, što je izvedenica od arapskog quirat, grčkog kération, što znači rogačeva sjemenka, budući da su te sjemenke bile prve mjerne jedinice pri razmjeni roba na Istoku.
Sjemenke se mogu koristiti u proizvodnji gume od rogača (karauba guma). Karauba guma sadrži galaktomanan te se može dodati u različite proizvode kao prirodni zgušnjivač ili stabilizator.
Rogač je nutricionistički veoma cijenjen zbog kemijskog sastava ploda bogatog polisaharidima, lipidima i bjelančevinama koji zajedno čine više od 50% sastava rogača. Teško se može odrediti točan kemijski sastav rogača jer on ovisi o kultivaru, podneblju, vremenu dozrijevanja, vremenu berbe te metodi određivanja kemijskog sastava.
Rogač kao vazdazelena biljka koja svojom velikom okruglom krošnjom spuštenom do tla predstavlja ures našeg sredozemnog krajobraza nikako nije adekvatno hortikulturno.
Rogač je biljka najtoplijig dijelova eumediteranskog područja, gdje često raste u zajednici s maslinom. Njezin dolazak u Mediteranskoj vegetaciji vezan je uz svezu Oleo-Ceratonion Br.-Bl. 1936). Sveza Oleo-Ceratonion obuhvaća najtoplije dijelove isturenih južnodalmatinskih i srednjodalmatinskih otoka u kojima u šumskim sastojinama prevladava alepski bor (Pinus halepensis). Osim suvislih šumskih sastojina vrlo su česti degradacijski stadiji makije i gariga. Rogač, uz divlju maslinu, tršlju, mirtu, sominu i dr. predstavlja svojstvenu vrstu sveze Oleo-Ceratonion.
Rogač je pogodan za pošumljavanje krša. Kako sporo gori, dobar je u primjeni za zaštitu od požara-vatrozaštitni pojasevi. Nakon požara se vrlo brzo regenerira iz panja i žilja. Dobra je vrsta za zaštitu tla od erozije (vezivanje tla). Medonosna je biljka i odlična paša za pčele.
U radu su navedene biološke i ekološke značajke, rasprostranjenost, primjena u krajobrazu i gospodarstvu te šumsko-uzgojne karakteristike za odabrane vrste čempresa i cedrova koji se najviše koriste ...u šumarstvu i hortikulturi. Rezimirajući navedeno došli smo do sljedećih činjenica: stablo običnog čempresa je heliofitna vrsta visoka do 30 m. Kserofitna je vrsta. Kod nas se može uzgajati u arealskim razmjerima rasprostranjenja masline. Uzgaja se u hortikulturi i u svrhu šumskih melioracija. Sjeme mu je adaptirano na požare pa se dobro samoobnavlja nakon požara. Arizonski čempres naraste od 12-15 m i nije zahtjevan prema tlu. Pogodan je za podizanje vjetrobranih pojaseva, šumskih melioracija i u svrhu pošumljavanja. Atlaski cedar je stablo visine do 40 metara, aridnih područja te za rast i uzgoj treba obilje svjetla. U meliorativnom smislu je značajna četinjača. Stablo libanonskog cedra doseže i do 40 metara visine te raste u aridnim područjima. Heliofitna je vrsta. U meliorativnom pogledu je značajna četinjača. Himalajski cedar je do 50 m visoko stablo. U nas se često uzgaja u primorskim nasadima. Kod nas su cedrovi sađeni gotovo isključivo kao dekorativne, hortikulturne vrste dok ih vrlo malo ima, uglavnom u mješovitim, kulturama s borovima, pretežito u Istri i rijetko na obalnom području (Musapstan-Zadar) ili otocima. Općenito sažimajući, ove perspektivne mediteranske vrste bi se trebale više koristiti u melioracijama krša, sanaciji izgorenih površina, u šumarstvu kao gospodarske vrste u mješovitim kulturama, pa i u hortikulturi.
U radu je prikazano istraživanje na pokusnim plohama postavljenim u šumskim kulturama i manjim dijelom u prirodnim sastojinama crnoga bora. Cilj je istraživanja bio da se utvrde stanišni čimbenici ...koji imaju najveći utjecaj na razvoj crnoga bora, odnos kultura crnoga bora na povratak klimatskozonske vegetacije listača i razlike s obzirom na pošumljavanje crnim borom, zatim razlike između šumskih kultura u melioracijskom smislu, da se utvrde vrijednosti šumske prostirke u borovim sastojinama i odnos prema tlu i zaustavljanju degradacije staništa. Na terenu su izdvojene plohe veličine 625 m2 i napravljeni su vegetacijski snimci te istraženi strukturni elementi crnoga bora. Laboratorijskim su analizama obrađeni uzorci šumske prostirke i humusno-akumulativni horizonti. Dobiveni su podaci analizirani statističkim metodama. Utvrđeno je multivarijantnom analizom da su nadmorska visina i nagib dvije varijable koje najviše pozitivno koreliraju s flornim sastavom vegetacije. Šumska prostirka s obzirom na svoju količinu uglavnom ima pozitivan utjecaj na sprečavanje degradacije tla i zaustavljanje erozije. Negativan je utjecaj povezan sa sušnim razdobljem u kojem je šumska prostirka goriva tvar. Istraživanjem strukture sastojine utvrđena je vrijednost sastojina crnoga bora ne samo u ekološkom i zaštitnom smislu već na dijelu ploha i u gospodarskom.
PDF
