Publicist i novinar Josip Horvat 30-ih i 40-ih godina 20. stoljeća suprotstavljao se tada aktualnim totalitarističkim diskursima nizom članaka i knjiga u kojima je argumentirao kako u Hrvatskoj ...postoji kontinuitet političke misli i djelovanja od francuske revolucije i utemeljenja slobodnog zidarstva, preko Draškovića, Gaja, Starčevića i Supila, do pobornika liberalizma uoči Drugog svjetskog rata, a Rousseaua eksplicitno smješta na početak tog niza. Svrha te historiografske konstrukcije bila je pisanom riječju osnažiti demokratske tendencije u Kraljevini Jugoslaviji i NDH. Za tu je svrhu osmislio niz biopolitičkih metafora koje spajaju ideju revolucionarne preobrazbe društva s potrebom političkog odgoja nacije.
U članku se analiziraju modaliteti Ecova intertekstualnog prisvajanja fikcionalne osobe J.L. Borgesa i pojedinih književnih metafora koje se razvijaju u njegovim pripovijetkama u izgradnji ...hermeneutičke recepcije lika Jorgea iz Burgosa, glavnog negativca romana Ime ruže Umberta Eca. Dok je prvi aspekt dostatno obrađen u kritičkoj literaturi o Imenu ruže, drugi je ostao zanemaren u nekim bitnim aspektima. Analiza ideoloških i hermeneutičkih aspekata njegovog lika u Ecovu romanu otkriva da u izgradnji ne samo njegova etičkog i teološkog habitusa nego i razvitku glavnog narativnog tijeka romana, čiji je on pokretač, veliku ulogu igraju dvostruko kodirane metafore koje Borges razvija u svojim pripovijetkama Teolozi i Tri tumačenja Jude. U članku se analizira njihova uloga u spomenutim Borgesovim novelama i njihov intertekstualni odjek u Imenu ruže koji se pronalazi na idejnoj i kompozicijsko-pripovjednoj razini. Temeljna Borgesova metafora 'svi su ljudi jedan čovjek' razrađuje se u romanu raznim figurama ponavljanja, a unutar te primarne metafore značajna je metaforika Jude koju Borges razvija u noveli Tri tumačenja Jude. Analiza hermeneutičke recepcije Jorgeova lika otkriva presudnu ulogu te metafore u njenoj iozgradnji.
i bolesti. Upravo je osjetljiva ravnoteža između bolesti i kulture ono što konstituira neuhvatljivu istinu bolesti i postmoderno shvaćanje bolesti kao biokulturne pojave u biokulturnom modelu. ...Koristeći se literaturom i navodima nekolicine autora kao što su Arthur Kleinman, Anatole Broyard, David B. Morris, Susan Sontag, Arthur W. Frank, Michel Foucault, Hans-Georg Gadamer i drugi, naglasit ćemo zamršenu, složenu i suptilnu vezu bolesti i kulture. Biomedicinski model znanstveno zasnovan na istrošenoj kartezijansko-mehanicističkoj iluziji i paradigmi znanja, čija popularnost raste enormnom brzinom, promatra bolesti kao predmet i tijelo kao mehanički stroj. Iako je donio napredak i iskorijenio mnoge bolesti, otvara nam i alternativan put k novom i još uvijek neizvjesnom shvaćanju bolesti kao promjenjivog procesa koji nastaje prožimanjem kulture i biologije. Stavljajući naglasak na narativ ili priču, kritički ćemo se osvrnuti na postojeći prevladavajući biomedicinski model bolesti i sagledati mogućnost uvođenja i proširivanja postojećeg modela biokulturnim modelom bolesti. Očekivani doprinos ovoga rada ići će u smjeru mogućnosti teorijskog i praktičkog utemeljenja i uporišta za takva promišljanja, te pokušaj multidimenzionalnog i pluriperspektivnog pristupa bolesti i zdravlju.
Namjera je rada istaknuti i promišljati o razvoju jedne rasute manjinske tradicije koja razmatra značaj kulturoloških utjecaja na zdravlje
Metaforičko mišljenje Škorić, Gordana
Filozofska istraživanja,
04/2013, Volume:
33, Issue:
1
Paper
Open access
U odnosu filozofije i umjetnosti, metaforičko mišljenje ima poseban status. Od antičke retorike, metafora je bitna jezička figura. U prošlom stoljeću postaje modelom estetičkih i znanstvenih procesa ...spoznaje i stvaralaštva i teorijskih rasprava u znanosti o književnosti, filozofiji jezika i lingvistici, tj. o hermeneutičkim, jezičkoanalitičkim i strukturalističkim paradigmama. Zanimati će nas Grassijeva hermeneutika metafore. Dok Heidegger drži da je pretpostavka metaforičkog mišljenja tradicionalno razlikovanje osjetilnog i nadosjetilnog bića, tj. da pjesništvo nije metafora, Grassi ide drugim putom, zastupajući tezu da je pjevanje pjesnika i sâmo povijesni bitak zapadnog čovjeka − tumačeći npr. ironički izraz u romantičara novim oblikom mišljenja. Slično Grassiju, i Ricœur smatra da je Heideggerova upotreba metafore ipak važnija od onoga što usput govori protiv nje.
Colaj și metaforă (II) Voicu Bugariu, Mihai Nadin; Mihai Nadin (1938-); Voicu Bugariu (1939-) Web Resource
Open access
Însemnări despre operele poeților și prozatorilor moderni care recurg la metoda „colajlui”.
Articol în două părți. Prima parte în: Ateneu, nr. 6, iun 1967, p. 16.
Însemnări despre arta modernă
Uz pomoć kognitivne teorije metafore u članku se iz dijakronijske perspektive analizira
poimanje tijela i emocija kao spremnika i dokumentira se zrcaljenje dviju različitih konceptualnih
metafora u ...starohrvatskom i suvremenome standardnom hrvatskom jeziku u kojima se projicira
predodžbena shema spremnika (TIJELO JE SPREMNIK ZA EMOCIJE i EMOCIJA JE SPREMNIK).
Osim toga, upozorava se na veoma staro poimanje emocija kao tekućina (EMOCIJA JE TEKU ćINA
U SPREMNIKU) i kako emocija i u srednjovjekovnim i u suvremenim hrvatskim tekstovima
može biti supstancija u spremniku i spremnik supstancija. U posljednjem poglavlju samo se
naoko udaljavamo od teme jer analizom opisa đavoljega tijela u srednjovjekovnim tekstovima
potvrđujemo primjenu predodžbene sheme spremnika i na imaginarna bića. U istraživanju ove
teme iskorištena je mogućnost računalnoga pretraživanja tekstova u internetski dostupnom
korpusu hrvatskoga jezika (tekstovi 19. i 20. st.) i zasad još javno nedostupnoga računalnoga
arhiva starohrvatskih tekstova (zasad ih čine tekstovi nastali u 14. i 15. stoljeću). Ovaj članak
prilog je dijakronijskim istraživanjima konceptualnih metafora i pokušaj primjene kognitivne
teorije metafore u onim medievističkim istraživanjima koja nastoje razotkriti temeljna poimanja
srednjovjekovnoga čovjeka. Zaključuje se da višestoljetna hrvatska pisana baština čuva tragove
vrlo starih (univerzalnih) koncepata, koji su stabilni unatoč izmjenama epoha.
U ovome se radu pokušava sažeto izložiti novi pristup analizi biljnih
metafora temeljen na osnovnim postavkama kognitivne lingvistike. Uz
komparativni pristup preispituju se metaforičke realizacije ...ograničenoga
biljnog korpusa te se pokušavaju izraditi osnovni modeli temeljnih konceptualnih
metafora u biljnome nazivlju. U posljednja tri desetljeća kognitivna
je lingvistika napravila važan i inovativan iskorak u odnosu na
tradicionalnu lingvistiku jer je počela promatrati metaforu ne kao stilsku
figuru kojom se služimo u jeziku nego kao misaoni, spoznajni proces pomoću
kojega čovjek konceptualizira i kategorizira svijet oko sebe. Unatoč
tomu što je posljednjih godina nastao velik broj radova posvećenih upravo
tumačenju metafore, gotovo da i nema radova unutar kognitivne lingvistike
koji taj proces analiziraju rabeći biljni korpus.
Rubrica: Literatură și actualitate
Ipoteze: raportul dintre metaforă, proză și poezie; trăsături esențiale ale uzului metaforic; esența metaforei.
Ipoteze
Proučavanje političkih metafora popularizirano je posljednjih nekoliko desetljeća pojavom Lakoffove teorije konceptualne metafore, a još više pojavom teorije moralne politike. Ovaj rad bavi se ...metaforama kojima su se na zadnjim hrvatskim predsjedničkim izborima služilo dvoje vodećih kandidata, Kolinda Grabar-Kitarović i Zoran Milanović, u svojim predizbornim govorima u Zagrebu. Cilj je rada odrediti prisutnost i rasprostranjenost Lakoffove Strict Father (engl. strogi otac) i Nurturant Parent (engl. brižni roditelj) paradigme moralnoga rasuđivanja u kontekstu hrvatske politike te odgovoriti na pitanje postoji li poveznica između obiteljskih moralnih vrijednosti i odabira metafore. Rezultati istraživanja pokazali su da postoje dokazi o Lakoffovoj teoriji o moralnoj politici (MPT). Osim toga rezultati ukazuju na to da političari razmišljaju u okviru metafore nacija je obitelj pri razmatranju unutarnje politike i nacija je osoba pri razmatranju vanjske politike i ratnih tema. Nadalje, rezultati istraživanja pokazuju da postoji poveznica između obiteljskih modela i ideologije te odabira metafore.
U radu ću pokušati ukazati na moguće doprinose razmatranja metafora kao načela spoznaje raspravi o konceptualnim temeljima krize u medicini. Stoga ću u prvom dijelu rada dati sažeti prikaz temeljnih ...postavki kognitivne teorije metafore u djelu Georgea Lakoffa i Marka Johnsona koje će poslužiti kao smjernice u propitivanju metafora zdravlja i bolesti. U drugom dijelu u razmatranje ću uzeti primjere metafora vezanih uz pojmove zdravlja i bolesti uvriježenih kako u svakodnevnom govoru tako i u znanstvenim i stručnim medicinskim diskursima. Pokušat ću ukazati na koji način one utječu na poimanje zdravlja i bolesti te usmjeruju djelovanje unutar medicinske prakse, u kojoj se kriza medicine najjasnije očituje u vidu dehumaniziranog karaktera odnosa između aktera te prakse. Također će biti riječi i o nekonvencionalnim, alternativnim metaforama i njihovim potencijalima za uspostavu drukčijih, humanijih pojmova i principa prema kojima bi se medicinska praksa mogla ravnati. U konačnici ću ponuditi jedan takav prijedlog koji proizlazi iz temeljnih postavki kognitivne teorije metafora.
PDF
