Cilj ovoga istraživanja bio je primijeniti Delfi-metodu za dobivanje i kombiniranje
podudarnih mišljenja, kako bi se izradili pokazatelji pomoću kojih budući nastavnici
kemije mogu procijeniti ...videozapise o kemijskim eksperimentima. Ovo istraživanje
provedeno je u dvije faze. U prvoj je izrađen Upitnik za procjenu videozapisa o
kemijskim eksperimentima pomoću modificirane Delfi metode. Na taj su način
utvrđena podudarna mišljenja i provedena tri kruga anketiranja uživo ili u online
obliku. Uzorak se sastojao od 50 ispitanika – profesora, docenata, studenata
dodiplomskih studija te srednjoškolskih nastavnika. Upitnik za procjenu videozapisa
pokazao je visoku razinu konsenzusa, što potvrđuju koeficijent varijacije i Kendallov
W koeficijent podudarnosti u drugom i trećem krugu anketiranja. Finalna verzija
obuhvaća 20 pokazatelja za tri glavna aspekta: organizaciju sadržaja, izvođenje
eksperimenta i kvalitetu videozapisa. U drugoj fazi provedenen je kvazieksperiment
kako bi se testirao učinak primjene Upitnika u kolegiju Metodika nastave kemije.
Eksperimentalna skupina (n = 22) koristila je upitnik kako bi procijenila vlastite
videozapise i provela refleksiju o izvedbi eksperimenta, dok je kontrolna skupina
(n = 11) odradila iste zadatke, no bez upitnika. Utvrđeno je da su budući nastavnici
koji su koristili Upitnik za procjenu videozapisa o kemijskim eksperimentima
izvodili bolje nastavu u laboratoriju (t(31) = 4,25, p < .001) i kemijske eksperimente
(t(31) = 4,95, p < .001) od onih koji su samo izrađivali videozapise. Istraživanje je
potvrdilo učinkovitost Upitnika za procjenu videozapisa o kemijskim eksperimentima
kao pomoć budućim nastavnicima Kemije u poboljšanju vještina izvođenja kemijskih
eksperimenata.
Članak je sažetak neobjavljenog ogleda priređenog 2001. na Katedri postdiplomskih studija muzeologije pri Institutu za etnologiju Sveučilišta Jagiellon u Krakowu, Poljska. Autorica Grażyna Mosio je ...etnologinja, kustosica u Odjelu narodne umjetnosti Etnografskog muzeja u Krakowu. Ogled predstavlja poziv na razmišljanje o problemima suvremene muzeologije. U njemu se iznose kritički sudovi o načinima djelovanja i o ulozi muzeja u suvremenom svijetu koji svjedoče o činjenici da te ustanove veoma često ne znaju odgovoriti na izazove stvarnosti. Autorica naglašava živu svijest u krugovima muzeologa o iscrpljenosti staroga obrasca za funkcioniranje muzeja te o nužnosti traženja nove definicije o njihovoj ulozi i mjestu. Ona podsjeća na neke pokušaje reformi muzeja u XX. stoljeću. Grażyna Mosio iznosi kako suvremeni muzeji nastoje zapodjenuti dijalog s javnošću o osuvremenjivanju tradicionalnih oblika djelatnost uvodeći u njih nova sredstva. Autorica pokušava odrediti izazove i opasnosti s kojima su ona povezana. U svojim razmatranjima autorica se nadasve usredotočuje na izložbene aspekte jer se izložbama pokazuje važnost zbirki sakupljenih u muzejima. Upravo se izložbe podvrgavaju ocjeni javnosti i one su uobičajeni predmet vrlo živih rasprava. U sklopu njezinih razmatranja istaknuti su također važni problemi o ulozi i integraciji muzeja u suvremeno društvo. Autorica iznosi poljske i inozemne primjere.
Nezaustavljiv razvoj tehnologije uzrok je velikih mijena na društveno-ekonomskoj razini, a one se, između ostaloga, reflektiraju i na razvoj i promjene unutar medijske industrije. Tehnološkim ...dostignućima omogućen je razvoj novoga multimedijskog okruženja koje pritom ruši tradicionalne granice koje su postojale između telekomunikacija, audiovizualne industrije i informatike. Ovakvim razvojem ponajviše su profitirali pluralizam i raznolikost medija, a omogućenom interaktivnošću pojedinac prestaje biti pasivni korisnik medijskih sadržaja. Zbog ubrzanja procesa proizvodnje sadržaja i usluga, medijsko tržište postalo je izrazito kompetitivno, sve veća ponuda specijaliziranih sadržaja rezultirala je izraženom fragmentacijom publike, a kao posljedica toga smanjeni su prihodi od oglašavanja. Navedene promjene odrazile su se kako na komercijalne medije tako i na javni servis čija je programska ponuda bitno izmijenjena, a smanjenje publike otvara pitanje legitimnosti obvezne pristojbe te time i financijske stabilnosti odnosno opstanka ove javne usluge. Javni radiotelevizijski servis suočava se sa sve izraženijom krizom identiteta. Njegova je budućnost osigurana tek ako se redefinira i restrukturira te kao novi, konvergirani, multimedijski, interaktivni javni servis građanima osigura pristup širokoj ponudi informativnih, obrazovnih, ali i zabavnih sadržaja.
