Muzeji povezani s događajima Drugog svjetskog rata, narodnooslobodilačkim pokretom, radničkim pokretom i srodnim temama, koje možemo zajednički nazvati muzejima revolucije, ugašeni su raspadom ...socijalističke Jugoslavije. Na hrvatskom prostoru postojalo je sedam specijaliziranih muzeja, četiri muzeja u sklopu spomen-područja, desetak memorijalnih zbirki u sastavu specijaliziranih muzeja i više od stotinu zbirki i stalnih izložbi unutar općih muzeja, instituta, škola i drugih ustanova. Povijest pamti postojanje ovih muzeja kao institucija, no sve se manje pamti izgled njihovih postava, kako stalnih tako i povremenih izložbi, kao i autori tih prostorno-likovnih rješenja. Đuka Kavurić jedan je od ključnih oblikovatelja muzejskih postava muzeja revolucije. U Hrvatskoj je oblikovao najmanje četiri stalna postava — u Muzeju Vis — sjedište Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije i Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, Memorijalnom muzeju Jasenovac, Spomen-muzeju Drugog kongresa Komunističke partije Jugoslavije u Vukovaru te Muzeju radničkog i narodnooslobodilačkog pokreta za Slavoniju i Baranju u Slavonskom Brodu, kao i najmanje dvije povremene izložbe za Muzej revolucije naroda Hrvatske u Zagrebu. Autor je i većeg broja idejnih, neizvedenih projekata. Kavurić nam se kroz svoj opus otkriva kao vješti dizajner izložbenih postava koji je stavljao naglasak na likovno oblikovanje izložbi i koji se aktivno uključivao u sve aspekte njihova nastajanja, stvarajući postave jasne naracije.
Među donacijama za Hrvatski muzej medicine i farmacije HAZU ističe se ona iz ostavštine Otorinolaringološke klinike na Šalati iz vremena kada ju je vodio Ante Šercer, a preuzeta je za Muzej od ...Medicinskog fakulteta u Zagrebu 2016. godine. Ukazujući na potrebu reprezentacije neverbalnih izvora u medicinskoj historiografiji, u ovom ćemo radu prezentirati zbirku fotografija objedinjenu u dva fotoalbuma ORL klinike koji su dio ove donacije, a koji fiksiraju vizualno pamćenje ustanove koja više nema sjedište u tim prostorima na zagrebačkoj Šalati. U radu ćemo usporediti albume prateći pomake u vizualnoj reprezentaciji klinike različitih razdoblja i za vrijeme različitih predstojnika. Uz navedeno, ovi albumi će biti polazište u usmjeravanju pozornosti na predmete pojedinih medicinskih struka, njihovu dokumentarnu, historiografsku vrijednost i potencijale interpretacije i muzealizacije.
Among the donations for the Croatian Museum of Medicine and Pharmacy, the most outstanding is the one which came from the legacy of the ORL clinic from the period when it was managed by Ante Šercer. It was donated to the Museum by the Zagreb School of Medicine in 2016. While pointing out the importance of representing non-verbal sources in medical historiography, in this paper we shall present the collection of the ORL clinic photographs compiled in two albums, which preserve the visual memory of the institution, as it was dislocated from its previous address. We shall compare those albums following the shifts in visual representations of the Clinic in different periods (before and after the WWII) and under different management. The albums shall be the starting point in focusing attention on the heritage of clinical disciplines, their documentary, historiographical and other values and possibilities for their interpretation and musealization.
U radu se iznose socijalnomedicinski aspekti analize zagrebačke stambene bijede između dva rata na temelju sačuvane zbirke fotografija iz ostavštine Vladimira Ćepulića (1891. – 1964.), jednog od ...predsjednika Hrvatskoga liječničkog zbora (1935. – 1945.). Navedena zbirka koja sadržava 13 fotografija danas se nalazi u Hrvatskome muzeju medicine i farmacije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a poslužila je kao polazište u razmatranju pojavnosti socijalne fotografije na području Hrvatske, ali i socijalne medicine / patologije, s osobitim naglaskom na tuberkulozu početkom 20. stoljeća. Istaknuta je njezina rana pojavnost kao dosad nezapaženi segment socijalne fotografije u Hrvatskoj te njezina muzeološka vrijednost kao akvizicije prvog Muzeja za povijest zdravstva koji je osnovan 1944. u Zagrebu pri Hrvatskome liječničkom zboru.
U ožujku 2020. godine vrata hrvatskih muzeja zatvorena su na nekoliko tjedana kako bi se spriječilo širenje bolesti COVID-19. Razdoblje fizičke zatvorenosti dodatno se produžilo za pojedine ...zagrebačke muzeje teško stradale u potresu. Nakon otvaranja, kao i u mnogim drugim muzejima u Europi i svijetu, fizičke posjete i dalje su smanjene i muzeji bilježe drastičan pad posjetitelja te financijske gubitke. Kao odgovor na trenutnu situaciju, s ciljem nastavka ispunjavanja svoje društvene, kulturne i obrazovne funkcije, muzeji su se okrenuli internetu i društvenim mrežama kao mjestima za dijalog s korisnicima, diseminaciju sadržaja i prezentaciju događanja koja se ne mogu fizički organizirati. Mnogi muzeji posvetili su se stvaranju internetskih resursa poput digitalnih izložbi, virtualnih tura, materijala za e-učenje, internetskih konferencija te se na različite načine i na različitim platformama nastoje povezati sa svojom publikom. Cilj ovog rada bio je istražiti kako su hrvatski muzeji korištenjem digitalnih medija prilagodili svoje usluge i sadržaje novim uvjetima poslovanja. U radu su analizirane i vrednovane aktivnosti muzeja na mrežnim stranicama i društvenim mrežama u godini dana od početka pandemije. Rezultati ukazuju na kvantitativno kao i kvalitativno bogatu internetsku prisutnost muzeja, koja bi mogla značiti početak nove ere u digitalnoj komunikaciji i diseminaciji baštinskih sadržaja. Istraživanje zaključuje da je digitalizacija aktivnosti muzeja nužna za buduću održivost muzejskih funkcija te potiče daljnja razmišljanja o smjeru digitalnog pristupa kulturi i baštini.
U Dubrovačkim muzejima, Zbirci varia Kulturno-povijesnog muzeja, čuva se gitara koju je u Dubrovniku 1828. sagradio Antonio Bino. Riječ je vjerojatno o najstarijem primjerku gitare koju je na ...području hrvatskih zemalja izradio naturalizirani graditelj. Rad donosi novootkrivene spoznaje o njegovu životu, koje se temelje na pronađenim arhivskim izvorima. Antonija Bina smješta se u kontekst njegovih suvremenika - graditelja gitara, koji su tijekom 19. stoljeća djelovali na području hrvatskih zemalja - Franje Finka i Ivana Weisera. Binova gitara predstavlja rijedak primjerak ranoromantičke gitare u fundusima hrvatskih muzeja, ali i jedan od rijetkih sačuvanih instrumenata iz prve polovice 19. stoljeća koji su nastali na području hrvatskih zemalja uopće.
PDF
