Svrha: Svrha ovoga rada bila je procijeniti utjecaj termocikliranja na čvrstoću savijanja poliamidnog
materijala za bazu proteze. Materijali i metode: Testiran je poliamidni protezni materijal ...(Valplast),
a kao kontrola korišten je PMMA (Vertex). Trideset primjeraka svakog materijala izrađeno je za ispitivanje
čvrstoće savijanja prema standardu ISO 1567. Svi su uzorci pripremljeni i čuvani 48 sati u vodi
na temperaturi od 37 °C, a zatim su podijeljeni u tri jednake skupine (n = 10). Ispitivanje čvrstoće
savijanja obavljeno je odmah nakon uranjanja u vodu te nakon termocikliranja (5 °C/55 °C, 2c/min.)
poslije 3000 i 5000 ciklusa. Ispitivanje fleksibilnosti provedeno je na trima točkama u univerzalnom
stroju za testiranje na brzini križanja od 5 mm/min. Konačna čvrstoća savijanja izračunata je formulom:
FS = 3PL/2bd2. Dvosmjerna ANOVA s Tukeyjevim post hoc testom primijenjena je na razini .05
statističke značajnosti. Rezultati: tatistički značajno smanjenje čvrstoće savijanja zabilježeno je nakon
termocikliranja poslije 3000 ciklusa za PMMA-e i 5000 ciklusa za oba materijala. Čvrstoća savijanja
PMMA-e bila je značajno veća u odnosu na poliamid za sve ispitane uvjete (p < 0,05). Zaključak:
Termocikliranje je vrlo nepovoljno djelovalo na čvrstoću savijanja materijala poliamida i materijala
PMMA za bazu proteze.
Svrha: U ovom su se istraživanju s pomoću upitnika željeli istražiti znanje, stajališta i moguće razlike u korištenju savitljivih pomičnih djelomičnih proteza (PDP) među doktorima dentalne medicine ...(DDM) u Grčkoj i Hrvatskoj. Materijali i metode: Upitnik od 16 pitanja sastavljen je izvorno na engleskome jeziku te je preveden na grčki i hrvatski dvosmjernim prevođenjem. Nakon toga testirani su smisao, točnost, jasnoća i homogenost prijevoda upitnika, a u tome je sudjelovalo nekoliko grčkih i hrvatskih doktora dentalne medicine koji govore engleski gotovo kao materinski jezik. Nakon potrebnih ispravaka upitnici su korišteni u dvjema online anketama koje su, zajedno s informacijom o anketi i upitom o pristanku ispitanika na anketu, poslane na e-adrese gotovo četiri tisuće doktora dentalne medicine u svakoj državi. Prikupljeni podatci analizirani su Hi-kvadrat testom uz razinu značajnosti od a = 0,05. Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo 378 DDM-a iz Grčke i 304 iz Hrvatske. Njih 137 (36,2 %) iz Grčke i 56 (18,4 %) iz Hrvatske opskrbljivali su svoje pacijente savitljivim PDP-ima. Statistička analiza provedena među svim DDM-ima koji izrađuju savitljive proteze nije otkrila značajnu razliku među spolovima (P > 0,05), ali jest značajnu razliku među dobnim skupinama (P < 0,01), godinama rada u struci (P < 0,05), specijalizaciji (P < 0,001) te instruiranosti o savitljivim protezama (P < 0,001). Analiza među DDM-ima u objema državama pokazala je razliku u spolu i dobnim skupinama (P < 0,01), ali ne i među grupama DDM-a s više iskustva, specijalizacijom ili instruiranosti o savitljivim protezama (P > 0,05). Zaključak: Istraživanje je upozorilo na razlike među zemljama u postotcima DDM-a koji upotrebljavaju, odabiru i svojim pacijentima omogućuju izradu savitljivih PDP-a. Dob DDM-a, godine rada i instruiranost bili su povezani s opskrbom pacijenata savitljivim protezama, a udobnost, estetika i cijena bili su razlozi za odluku o uporabi savitljivih PDP-a. Kliničke implikacije: Premda DDM-i tijekom školovanja nisu educirani o savitljivim PDP-ima, njih gotovo trećina svojim pacijentima predlaže takvu vrstu terapije. Kako bi ovi protetski radovi bili dugoročno uspješni, potrebno je kliničko obrazovanje, više iskustva i svakako više istraživanja u ovom području.
PDF
