Raznolikost Marulićeva književnog djela temeljila se na vladanju različitim modelima latinskoga jezika, u kojem se često javljaju nesukladne književne i leksičke tradicije. Humanističko načelo ...oponašanja antičkog latiniteta ograničavalo je odstupanja od klasične norme, ali nije ih zaprečavalo. Zbog toga nove i rijetke riječi (ili – gdje je to moguće zapaziti – njihova odsutnost) mogu biti korisnim pokazateljem modela što ga pojedini humanist usvaja te općenito njegovih stilističkih ideala. U nastavku ću istražiti izvore rijetkih riječi u Marulića te pokušati utvrditi može li se uspostaviti odnos između tipova njegovih neologizama i književnih žanrova.
Vjerojatno najpoticajniji za Marulićev pjesnički leksik bio je Ovidije. Njegov utjecaj možda nije uvijek izravan, kao što vidimo kod riječi corymbifer (»koji nosi bršljanove bobice«), ovidijevskoga hapaksa iz Fasti 1,393, koji se ponovno pojavljuje u okolišu istarskog / dalmatinskog humanizma,1 u pjesmama Jurja Šižgorića, Raffaelea Zovenzonija i Frane Božićevića. Kad se Marulić tim izrazom posluži u jednom svojem epigramu (carmina 125,1-3), više nije posrijedi samo imitacija Ovidija nego i svijest o razvoju latinštine njegovih suvremenika. Ovidijevska je i riječ circumuelare (Dauidias 8,150). Ona nije rijetka u srednjovjekovnom pjesništvu, ali čini se da su je humanisti prije Marulića izbjegavali. Stih iz Davidijade najvjerojatnije je izravna inačica Ovidijeva.
Marulićeva latinska proza pokazuje raznolikije utjecaje. Riječ psallocitharista (u naslovu 48. epigrama), termin za glazbenika koji pri pjevanju sam sebe prati na liri, potječe iz Svetonijeve Vita Domitiani (4,4); pojavljuje se kao konjektura umjesto psilocitharista u Sabellicovu izdanju Svetonija iz 1493.
Terencijevsko abligurrire bona (»polizati«, »potrošiti«, »spiskati svoja dobra«) susrećemo u Marulićevoj parafrazi parabole o rasipnom sinu u Evanđelistaru 2,21. Relevantni ulomak evanđelja ima nekoliko neklasičnih obilježja (parataksa, komparativ adulescentior) koje Marulić zamjenjuje klasičnim sermo cottidianus. Terencijev izraz (iz stiha često navođena u srednjovjekovnim rječnicima) javlja se u parafrazi ulomka Vulgate prestiliziranog u suzdržanu narativnom registru, bez ikakva traga hiperbole izvornoga komediografskog konteksta.
Marulić zadržava neke srednjovjekovne riječi, kao euangelistarium. U srednjovjekovnom latinitetu euangelistarium znači rukopis koji sadrži evanđelja; proširenje značenja na knjigu o naučavanju katoličke vjere Marulić opravdava svetošću termina, koji korespondira sa sadržajem djela.
Ban(n)us, što znači zapovjednik vojnog područja, uporabljeno je u Regum Delmatię atque Croatię gesta; to je srednjovjekovni latinizirani oblik vernakularnoga ban.2 Marulić rabi i tribunus, sinonim koji se pojavljuje u srednjovjekovnim ispravama na Balkanu. Za sedam nižih zapovjednika Marulić rabi centurio, etimološki ekvivalent vernakularnoga satnik.
Talijanski se utjecaj pojavljuje u bagatinus, što potječe od talijanskoga bagattino, mletačkoga novčića niske denominacije, ujedno poslovičnog označitelja za malu vrijednost. Druge nove riječi jesu tetrargus (»četverostruki čuvar«) u jednom epigramu, stvoreno od Argus (stooki div, čuvar nimfe Io pošto je pretvorena u kravu) prema Terencijevu fur / trifur ili prema Marcijalovu nauta / argonauta;funiceus (»načinjen od užeta«) u Davidijadi i Instituciji; circumniti (»biti odasvud poduprt«) u Dauidias 7,105; hiatare (»zijevati«) u Euangelistarium 2,7; ineffrenis (»neobuzdan«) u Vita diui Hieronymi pręsbiteri; implagatus (»pretučen«) u Repertorium I, 349 i u naslovu jednog epigrama (121); supermensarius (»čitaču blagovaonici«).
Marulić je pozoran proučavatelj normi klasičnoga latiniteta, koje reproducira besprijekorno; k tomu, virtuozno se služi rijetkim riječima bilo radi preciznosti ili radi retoričkog ukrasa. Iako je ideološki uvjeren kršćanski humanist, skloniji je klasičnom leksiku i sintaksi nego nedotjeranu izrazu nekih kršćanskih izvora. Ipak, ne izbjegava srednjovjekovne latinske riječi, ako mu odgovaraju i ako su prikladne, a zgodimice poseže i za posuđenicama iz vernakulara. Postoje i naznake o leksičkim vezama Marulića i drugih novolatinskih autora. Nekoliko je novo-latinskih riječi Marulić i sam skovao. Mnoge od njih pojavljuju se samo jednom;neke od njih, susretane u različitim kontekstima, pokazuju da se naš humanist ponosio svojim neologizmima; u rijetkim slučajevima takve riječi čak prelaze granicu između proze i poezije.
1 Navodi iz Zovenzonija, Šižgorića i Božićevića koji slijede preuzeti su iz mrežno dostupne zbirke CroALa.
2 Za hrvatski tekst kronike služio sam se izdanjem: Ferdo Š i š i ć (ur.), Letopis popa Dukljanina, Beograd – Zagreb, 1928, 382-416: 399-400.
U radu se pokušalo skrenuti pažnju na nekoliko problema, odnosno
problemskih kategorija koje se pojavljuju pri prijevodu s ruskog jezika na hrvatski na primjeru autobiografskog teksta Marine ...Cvetajeve. Rad ne nastoji biti dijelom određenog teoretskog okvira ili donijeti neke smjernice na ovom polju nego prikazati prijevod kao proces s etapama – od detektiranja problema, preko domišljanja mogućnosti adekvatnog prijevoda do izbora optimalnog među njima.
Problemi vezani uz taj tekst su podijeljeni u pet proizvoljnih problemskih kategorija. Prva od njih bavi se autoričinim neologizmima i mogućnostima prevoditeljskih iznalaženja. Druga ima za cilj ukazati na različite varijante prijevoda jedne riječi koja nema jednak gramatički rod u dvama jezicima, ovisno o njenoj funkciji. Treća dodaje nekoliko primjera vezanih uz uvijek aktualnu temu
nemogućnosti kulturne prevodivosti te pokazuje put dokompromisnih rješenja. Dvije konačne se bave rimom u prozi i ortografskim problemima.
Pandemija bolesti COVID-19 zahvatila je sve sfere ljudskoga života, uključujući jezik u kojemu su se pojavile nove riječi i izrazi kao odgovor na novonastalu situaciju. Nove su riječi nastale kao ...jezični odraz pandemije te su brzo postale dio našega svakodnevnog rječnika. Stoga je važno istražiti koje su nove riječi i izrazi ušli u aktivni leksik hrvatskoga jezika. S obzirom na to da su mediji imali ključnu ulogu u informiranju stanovništva o svakodnevnim događajima vezanima za pandemiju, u ovome se radu analiziraju leksičke inovacije vezane za koronavirus na hrvatskim mrežnim portalima. Glavni su izvor istraživanja članci na mrežnim portalima. Cilj je ustvrditi načine nastanka neologizama sa stajališta tvorbe riječi, stoga se analiza usmjerila na tvorbene procese neologizama povezanih s pandemijom COVID-19: prefiksaciju, sufiksaciju, slaganje, stapanje, analošku tvorbu, jezično posuđivanje i kalkove. Rezultati istraživanja pokazuju da je najproduktivniji način tvorbe slaganje s komponentom korona i pokratom COVID. Nadalje, često se susreće analoška tvorba, kao i mnogi primjeri jezičnoga posuđivanja, posebno u obliku doslovnih kalkova. Vidljivo je kako hrvatski medijski diskurs prihvaća i stvara neologizme velikom brzinom ovisno o komunikacijskoj potrebi utječući tako na njihovu primjenu u široj populaciji i javnome diskursu općenito. Iako su potvrđeni tradicionalni tvorbeni načini poput afiksacije i slaganja, istraživanje je pokazalo kako hrvatski medijski diskurs brzo prihvaća i tvorbena rješenja koja mu nisu izvorno svojstvena iz čega se očituje rapidnost utjecaja izvanjezičnih čimbenika koji determiniraju upliv inojezičnih elemenata, što rezultira pasivnošću hrvatskoga jezičnog sustava i njegovih govornika pri pružanju adekvatne zamjene.
Posljednjih se godina u časopisu Jezik objavljuje natječaj za najbolje riječi u protekloj godini,
odnosno traže se zamjene za nepotrebne tuđice ili za one domaće riječi koje se po nekim svojim
...obilježjima ne uklapaju dobro u hrvatski jezični sustav. Ti natječaji često izazivaju brojne komentare
i često se na njih gleda s vrlo negativnih pozicija. Mnogi ih smatraju neprimjerenima, jer ih
povezuju isključivo s purističkim jezičnim stavovima i misle kako je takva vrst natječaja specifična
za isključivo navedeni časopis. Primjeri iz brojnih drugih jezika, međutim, pokazuju nam kako su
natječaji ili nominacije za najbolje, najistaknutije, najmaštovitije, naj(ne)potrebnije ili čak i najgore
riječi nešto što se javlja bez obzira na to jesu li ti jezici skloni purizmu ili, naprotiv, otvoreni prema
svim mogućim stranim utjecajima. U članku se navode razni tipovi natječaja i sličnih aktivnosti
u pojedinim zemljama, kriteriji koji su u njima postavljeni te stanovit broj riječi koje su na tim
natječajima izabrane kao najbolje u okviru zadanih kategorija. Namjera je ovoga priloga da pokaže
do koje se mjere tzv. prosječni govornici nekoga jezika mogu promatrati kao aktivni sudionici u
ocjeni novostvorenih riječi, kakvo je njihovo mišljenje o pojedinim prijedlozima i može li se očekivati
da će reakcije šire publike utjecati na uporabu. Težište rada usmjereno je ponajprije na hrvatsku
situaciju i na odjek što su ga rezultati natječaja za nove riječi koje je Jezik objavio u lipnju
2007. godine imali u medijima i na internetskim forumima.
Da bi se utvrdilo mjesto hrvatske leksikografije u okviru europske leksikografije, prikazat će se rezultati rada glavnih europskih leksikografa izneseni na godišnjim sastancima i znanstvenim ...skupovima ili objavljeni u časopisu Europskog društva za leksikografiju (European Association for Lexicography -EURALEX) 'International Journal ofLexicography'. Zatim će se pokazati kako se rad hrvatskih leksikografa uklapa u tu djelatnost.
