Rezultati ranije sprovođenih istraživanja ukazuju na značaj so-cijalne podrške za kvalitet života pojedinca. Socijalna podrška izdvaja se kao jedan od najvažnijih protektivnih faktora u pro-cesu ...suočavanja sa brojnim životnim krizama, od kojih je jedna i neplodnost. U cilju ispitivanja značajnosti dobijene socijalne podrške od strane prijatelja, porodice i značajne osobe u per-cepciji stresa povodom neplodnosti, ispitano je 312 žena, sta-rosti od 21 do 48 godina, koje se suočavaju sa neplodnošću. Na ispitanicama je primenjena Multidimenzionalna skala percipirane socijalne podrške i Upitnik problema sa plodnošću. Ispitanice socijalnu podršku koju primaju od najbližijih procen-juju veoma zastupljenom, pri čemu se pokazalo da ispitanice najviše zastupljenom procenjuju podršku od značajne osobe, zatim porodice i na kraju prijatelja. Uzimajući u obzir dužinu suočavanja sa problemom, odnosno grupu u kojoj se ispitan-ice nalaze, dobijene su značajne razlike u percepciji podrške od strane porodice i prijatelja, ali ne i partnera. Nadalje, bez obrzira na najveću zastupljenost podrške od strane partnera, primenom regresione analize dobijeno je da smanjenju per-cipiranog stresa povodom neplodnosti u značajnoj meri dopri-nose podrška od strane prijatelja i porodice, dok se ova vrsta podrške od strane značajne osobe nije pokazala značajnim prediktorom, izuzev u domenu stresa koji se odnosi na part-nerski odnos. Dobijeni nalazi ukazuju na značaj edukovanja šire populacije o problemu neplodnosti i načinima pružanja podrške ovim parovima, kao i rad sa pojedincima i parovima na razvijanju strategija za traženje podrške od bliskih ljudi.
Text se zabývá medikalizací bezdětnosti, vyplývající z fyzické neplodnosti, skrze reprodukční technologie. Je založen na výzkumu, během nějž byly provedeno 36 hloubkových rozhovorů s lidmi (5 muži a ...31 ženami), kteří mají zkušenost s léčbou neplodnosti. Zaměřuje se na rozhodování páru ohledně léčby neplodnosti a budoucího rodičovství. Ukazuje na geneticizaci rodičovských vazeb a také na způsoby, jakými lidé léčící se pro neplodnost manipulují s různými typy rodičovství ve snaze naplnit společensky zakotvené představy o rodičovství. Věnuje se také adopci, která může být v určitém kontextu preferovanou cestou řešení neplodnosti.
SAŽETAK
Ciljprikazati metodu i rane ishode prvih 20 dječaka i adolescenata kod kojih je učinjena mikrokirurška varikokelektomija na Zavodu za dječju kirurgiju Kliničkoga bolničkog centra Zagreb. Ova ...metoda prema literaturnim podatcima ima najmanju učestalost recidiva i komplikacija.
Ispitanici i metodeIndikacije za mikrokiruršku operaciju jesu simptomatska varikokela, hipotrofija testisa (zahvaćeni testis volumno manji od zdravog za >20%), te poremećaj spermiograma kod adolescenata u završnom (Tanner 5) stadiju spolnog razvoja. Varikokela i hipotrofija testisa utvrđeni su kliničkim pregledom, ultrazvučnom volumetrijom i dopplerskim pregledom. Operacija se izvodi kroz rez duljine 3 – 4 cm u razini vanjskoga ingvinalnog otvora. Pacijenti su praćeni prospektivno nakon operacije, a prosječno vrijeme praćenja bilo je deset mjeseci (raspon 6 – 12 mjeseci).
RezultatiProsječno trajanje operacije bilo je 65 minuta. Svi pacijenti su otpušteni kući unutar 24 sata od operacije, a vratili su se svim aktivnostima unutar dva tjedna nakon operacije. Tijekom kontrolnih pregleda nije zabilježen recidiv varikokele, kod svih pacijenata koji su operirani zbog simptoma došlo je do nestanka tegoba, dok je kod onih koji su operirani zbog lošeg spermiograma došlo do oporavka ejakulata. Od komplikacija, jedan pacijent je imao prolaznu nelagodu kod ejakulacije. Kod jednog pacijenta je intraoperativno neželjeno podvezana testikularna arterija koja je odmah rekonstruirana termino-terminalnom anastomozom uz uredne protoke na kontrolnim dopplerskim pregledima sjemenskog snopa, bez znakova atrofije testisa.
ZaključakMikrokirurška varikokelektomija je sigurna metoda za liječenje varikokele sa visokom uspješnošću i malim brojem komplikacija.
Mateřství je v dnešních západních společnostech vnímáno jako svobodná volba, nikoli nevyhnutelný ženský úděl. Ženy se v rámci svých možných životních stylů mohou a musí rozhodovat o tom, kdy a za ...jakých podmínek se chtějí stát matkami, případně jestli vůbec chtějí. Úplná kontrola nad reprodukcí je však jen zdánlivá. Ženy ve svém rozhodování zvažují řadu faktorů, které nemohou ovlivnit. Kromě individuální touhy po dítěti do hry vstupují sociálně a kulturně definované podmínky mateřství (načasování mateřství v životní dráze ženy, stabilní rodinné uspořádání, materiální zabezpečení atd.) a biologické limity reprodukce (omezená doba plodnosti ženy a rizika spojována s mateřstvím v určitém věku). Snaha o naplnění podmínek „správného mateřství“ vede k prodlužování období dočasně chápané bezdětnosti, které může vyústit v bezdětnost celoživotní. V našem výzkumu srovnáváme výpovědi dvou skupin žen, které jsou/byly nuceny v určité fázi svého života čelit situaci, kdy jejich touha po dítěti nebyla v souladu s jinými podmínkami mateřství. V prvním případě jde o ženy, které odkládaly mateřství z důvodu absence podmínky, kterou definovaly jako nezbytnou, ve druhém případě se realizaci rodičovství postavila do cesty fyzická překážka v podobě neplodnosti. Cílem výzkumu je zjistit, jak je utvářena norma správného mateřství a jak je redefinovaná v případě, že jí není možné naplnit.
Rad je podijeljen u tri dijela. U prvom se dijelu na prilično širok način prezentira pitanje posvajanja, njegov smisao, značenje i njegova vrijednosna supstanca. Zatim se u drugom dijelu sasvim ...načelno govori o položaju i mjestu ove teme u naučavanju crkvenoga magisterija te onim moralnim vrednotama i načelima na kojima Crkva naročito inzistira, a koje bi nužno trebalo poštivati i na zakonodavnoj razini. U trećem dijelu analiziraju se, u svjetlu iznesenih moralnih vrednota i načela, posebni slučajevi i pitanja vezani uz praksu posvajanja. Govori se prije svega o mogućnosti, prihvatljivosti i moralnoj opravdanosti posvajanja djeteta od strane samaca („singl” osoba) i homoseksualnih parova te o još uvijek nedovršenoj raspravi posvajanja ljudskih embrija. Konačno, u završnom dijelu rada zauzima se jasan stav s obzirom na važno pitanje priopćavanja istine posvojenom djetetu.
Endometrioza je kompleksna bolest sa širokim rasponom dobne pojavnosti, vrstom i
težinom simptoma te varijabilnim makroskopskim izgledom, anatomskim smještajem i odgovorom
na liječenje. Radi ...ujednačavanja dijagnostičkih kriterija i proširenosti bolesti predloženi
su brojni klasifikacijski sustavi, no nijedan od njih nije jednostrano prihvaćen jer nijedan od
njih ne korelira s vjerojatnošću koncepcije nakon liječenja. Još uvijek postoji neslaganje oko
tvrdnje da endometrioza može uzrokovati neplodnost. Naime, najveći problem proizlazi iz
toga što je neplodnost problem parova kod kojih najčešće postoje brojni udruženi faktori koji
smanjuju fekunditet. U bolesnica s minimalnom i blagom endometriozom vjerojatnost spontanog
začeća tek je nešto niža u usporedbi s parovima kod kojih postoji idiopatska neplodnost.
Stoga se takvim bolesnicama preporučuje ekspektativni pristup do 2 godine, ako ne postoje
neki drugi pridruženi faktori neplodnosti. Medikamentozno liječenje pokazalo se učinkovitim u
slučajevima zdjeličnog bola uzrokovanog endometriozom i u regulaciji menstruacijskog ciklusa,
u smislu poboljšanja kvalitete života. Suprotno tome, ne postoje dokazi da medikamentozno
liječenje bola utječe na fertilitet. Budući da u literaturi postoje nesuglasice oko kirurškog
tretmana endometrioze neplodnih bolesnica, stručna društva ESHRE (engl. European Society
of Human Reproduction and Embryology), ASRM (engl. American Society for Reproductive Medicine)
i RCOG (engl. Royal College of Obstetricians and Gynaecologists) dala su izraditi smjernice
za kirurški tretman endometrioze u neplodnih bolesnica. In vitro fertilizacija nedvojbeno
je najdjelotvornija terapija u liječenju neplodnosti povezane s endometriozom. Još uvijek ostaje
nepoznato utječe li endometrioza na uspješnost IVF-a. Nedvojbeno je da IVF maksimalizira
mjesečni fekunditet, osobito u bolesnica s umjerenom i teškom endometriozom kod kojih postoji
strukturalno izmijenjen odnos u zdjelici.
Na temelju dosad prikupljenih znanstvenih dokaza i kliničkih ispitivanja ovaj pregledni rad ima za cilj utvrditi incidenciju, elaborirati patogenezu, prikazati detaljnu kliničku sliku s naglaskom na ...povezanost adenomioze i neplodnosti, dijagnostičke opcije i modalitete liječenja.
Čitavo 20. stoljeće označio je nagao i ubrzan razvoj znanosti, među kojima na poseban način izdvajamo medicinu, biomedicinu i biotehniku, koje nikoga nisu ostavile ravnodušnim, što je vidljivo u ...raspravama o odnosu znanosti i etike. Iako su se navedene znanosti brzo razvijale, ostvarujući zadivljujuće uspjehe na području ljudskog zdravlja i života, sve se više razvijala svijest o potrebi poštivanja etičkih principa. Pri tomu su se etički principi prvenstveno odnosili na položaj, vrijednost i dostojanstvo čovjeka u horizontima znanstvenoga dosega i istraživanja. Suvremeni prijepor je stvorila reproduktivna medicina, odnosno medicinski pomognuta oplodnja. Iako je u početku umjetna oplodnja bila provođena unutar bračnih i izvanbračnih neplodnih parova, u novije se doba posebna etička poteškoća pojavila u kontekstu istospolnih zajednica koje de facto imaju jednaka prava kao i (izvan)bračne zajednice muškarca i žene. Pri čemu na poseban način izdvajamo pravo na potomstvo ostvarivo medicinski pomognutom oplodnjom.
Whole 20th century was designated by sudden and rapid development of science, trough whom we especially mark medicine, biomedicine and bioengineering, which left nobody indifferent, as we can see in challenges and debates created by relationship between science and ethics. Although named sciences were rapidly evolved achieving amazing success in the field of human health and life, simultaneously with them was developed awareness of the need to respect ethical principles. Ethical principles were primarily related to the position, value and dignity of human in the horizons of scientific research and reach. In modern age, it refers to the relationship that is created by reproductive medicine, respectively medically assisted conception, against infertility and position of the child. Although, conditionally saying, initially artificial insemination had sense within the marriage and cohabitated infertile couples, recently appeared special ethical issues in the context of same-sex unions that de facto have equal rights same as cohabitation between a man and a woman. At this point, we especially extricate the right to offspring achievable by medically assisted insemination.
IDIOPATSKA NEPLODNOST Kasum, Miro
Gynaecologia et perinatologia (Zagreb, Croatia),
12/2007, Volume:
16, Issue:
4
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Idiopatska neplodnost označava nemogućnost zanošenja više od 12 mjeseci, pri kojoj unatoč temeljite dijagnostičke obrade nije poznat uzročni čimbenik. Kod standardnih dijagnostičkih pretraga ispituje ...se ovulacija, prohodnost maternice i jajovoda, ovarijska rezerva i spermiogram. Kako se često iza idiopatske neplodnosti krije blaža endometrioza, oštećenje jajovoda, prijevremeno starenje jajnika te imunološka bolest, dijagnoza je stoga subjektivna, provizorna i podložna revizijama. Prosječna učestalost idiopatske neplodnosti je oko 15%, od čega je 25–30% u žena i 40–50% u muškaraca. U liječenju idiopatske neplodnosti koriste se promjene životnih navika, ekspektativni pristup, tempirani koitus, intrauterina inseminacija, indukcija ovulacije s inseminacijom te postupak izvantjelesne oplodnje. Uspješnost nakon promjena ponašanja je zanemariva, dok je stopa zanošenja nakon ekspektativnog pristupa 1–3%, uz tempirani snošaj oko 2%, inseminacijom 5%, uz indukciju ovulacije s inseminacijom 9,5–26%, a nakon postupka izvantjelesne oplodnje 20–40%. Kod trećeg neuspjeha indukcije ovulacije gonadotropinima s inseminacijom prelazi se na postupak izvantjelesne oplodnje, a kod svake preostale vrste liječenja ne preporuča se više od 3 do 6 pokušaja.
PDF
