straipsnis ir santrauka lietuvių kalba; santrauka anglų kalba Šiame straipsnyje nušviečiamos ankstyvojo Alaino Badiou filosofinės kūrybos laikotarpio politinės sampratos, siejant jas su jo ...formavimuisi reikšmingų filosofų, politinių teoretikų ir praktikų – Hegelio, Lenino ir Mao Dzedongo – veikalų interpretacijomis. Šių autorių suformuluotos ir politiniais veiksmais patvirtintos idėjos Badiou leidžia, viena vertus, kritikuoti kitų poststruktūralizmo teoretikų, pirmiausia – Deleuze’o ir Guattari, kuriamas pasipriešinimo šiuolaikinei galiai teorijas, kita vertus – pagrįsti savitą subjekto sampratą, iš dalies lėmusią šiuolaikinio politinio subjekto studijų atgimimą ir suklestėjimą paskutiniame XX a. dešimtmetyje. Keliama hipotezė, kad teorinė veikla ir politinė patirtis Badiou leidžia kurti originalią besipriešinančio subjekto figūrą, kritišką ne tik galios, bet ir kai kurių pasipriešinimo jai strategijų atžvilgiu.
Bernikova (1956) i Kmeclova (1973) interpretacija pripovjedne proze Simona Jenka oprečne su i teško ih je produktivno suočiti jer njihove (implicitne) definicije romantičnosti i realističnosti ne ...proizlaze iz istoga epistemološkog temelja. To vrijedi prije svega za pripovijest Spomini, koju je France Bernik razumio kao kulminaciju Jenkove realističke, od-nosno čak “proturomantičke” misaonosti, a Matjaž Kmecl kao produkt slovenske romantičke građanske ideologije koja je rezultat upoznavanja s europskom romantikom. Ovaj rad traži izvore obiju implicitnih definicija u slovenskoj književnopovijesnoj raspravljačkoj tradiciji te im pridodaje i eksplicitnu, kontekstualiziranu definiciju romantičnosti i realističnosti.
Straipsnyje pateikiama lietuvių nacionalinio judėjimo periodizavimo schema. Aptariamos tautinio atgimimo genezės, pradžios datavimo, periodizacijos problemos Lietuvos istoriografijoje. Teigiama, kad ...šį judėjimą reikia skirstyti į buržuazinį ir proletarinį laikotarpius. Pirmasis laikotarpis skirstomas į šlėktiškąjį (iki 1863 m. sukilimo) ir nekilmingosios inteligentijos (po 1863 m. sukilimo) periodus. Pirmąjį periodą sudaro romantinis (iki XIX a. vidurio) ir realistinis (nuo XIX a. vidurio) etapai. Antrąjį periodą sudaro klerikalinis (iki aštuntojo dešimtmečio pabaigos) ir pasaulietinės inteligentijos (nuo devintojo dešimtmečio pradžios) etapai. Daroma išvada, kad daugelis nacionalinio judėjimo reiškinių, iškilusių viename periode ar etape, ilgesnį ar trumpesnį laiką egzistavo ir vėliau, o vyraujantieji reiškiniai radosi ir formavosi ankstesniuose. Pateikiama schema išryškina esminius nacionalinio judėjimo raidos bruožus.
Krugovi i keramika kroz stoljeća Šošić Klindžić, Rajna; Kalafatić, Hrvoje; Šiljeg, Bartul ...
Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu,
12/2019, Volume:
36, Issue:
-
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
U radu se prikazuju rezultati arheoloških istraživanja na osam nalazišta sopotske kulture na području sjeverno od Đakovštine. Nalazišta su u raznim stupnjevima istraženosti – od zračne daljinske ...prospekcije i rekognosciranja, do arheološkoga iskopavanja te primjene magnetometrijske metode. Istraživanjima se ustanovilo kako su nalazišta sopotske kulture mnogo većega opsega i mnogo kompleksnije strukture nego što se to do sada smatralo te se predlaže reevaluacija dosadašnjih spoznaja. Sva su naselja omeđena s jednim ili više opkopa, osim naselja Đakovo – Grabrovac/Ciglana za kojega nije moguće utvrditi da li je imalo opkop, budući da je veći dio nalazišta uklonjen aktivnostima ciglane. Nalazi s osam naselja analizirani su tipološki i kronološki u kontekstu ostalih nalazišta sopotske kulture na području Slavonije.
The paper presents the results of archaeological research at eight sites of Sopot culture in the area north of the town of Đakovo. The sites are in various stages of investigation – from aerial remote sensing and reconnaissance, to archaeological excavation and the application of the magnetic survey. It has been established through recent research that the sites of the Sopot culture are of a much larger scale and of a much more complex structure than previously thought, and it is proposed to re-evaluate the current interpretations. All settlements are enclosed by one or more ditches, except for the Đakovo – Grabrovac/Ciglana settlement for which it is not possible to determine whether it had a ditch, since most of the site was removed by the activities of the brickworks during the 20th century. The findings from eight settlements were analysed typologically and chronologically in the context of other sites of Sopot culture in Slavonia.
U članku se daje pregled korištenja i značenja termina novovjekovna arheologija u svijetu i Hrvatskoj. Angloamerička i britanska znanstvena zajednica bave se arheologijom novoga vijeka od 60.-ih i ...70.-ih godina 20. stoljeća. Zapadnoeuropska arheologija posvećuje ovoj grani više pažnje 70.-ih i 80.-ih godina 20. stoljeća. Srednjoeuropska arheologija intenzivnije se bavi pitanjima novovjekovne arheologije posljednjih 30-ak godina. U ovome se radu iznose svi termini koji se pojavljuju u stručnoj i znanstvenoj literaturi, pojašnjava se njihovo značenje u povijesnom i arheološkom kontekstu te se sagledava metodološki pristup obuhvaćenih znanstvenih zajednica. Također se iznosi stanje istraženosti
u Hrvatskoj, statistički podaci o vrsti i broju istraživanja novovjekovnih nalazišta Hrvatske, kao i prijedlozi periodizacije, terminologije i nazivlja. Arheologija novoga vijeka u Hrvatskoj relativno je mlada znanstvena disciplina koja ima priliku učiti na uspjesima i pogreškama europske novovjekovne arheologije te se razviti u
jaku i dominantnu, multidisciplinarnu struku, metodološki se nastavljajući na sveukupnu hrvatsku arheologiju.
The article gives an overview of the use and meaning of the term “early modern archaeology” around the world and in Croatia. The Anglo-American and British scientific communities have been interested in early modern archaeology since the 1960s and 1970s. West European archaeology has devoted more attention to this scientific branch from the 1970s and 1980s, while archaeologists from Central Europe have showed more interest in this field in the last 30 years. This article presents all the terms used in professional and scientific literature, explains their
meaning in the historical and archaeological context, and examines the methodological approaches of particular scientific communities. Furthermore, it presents the state of research in Croatia, the statistical data on the type and number of excavated Croatian early modern sites, as well as suggestions on periodization, terminology, and nomenclature. Early modern archaeology in Croatia is a relatively new scientific discipline that has an opportunity to learn from the successes and failures of European early modern archaeology and develop into a strong and dominant multidisciplinary profession, methodologically continuing Croatian archaeology.
Straipsnyje analizuojama austrų filosofo F. Brentano (1838–1917) filosofijos istorijos koncepcija. Jis kritikavo pozityvivistinį trijų stadijų dėsnį teigdamas, kad teologinis, metafizinis ir ...pozityvusis metodai filosofijoje ne tik seka vienas po kito, bet ir koegzistuoja. F. Brentano suformulavo filosofijos istorijos raidos schemą: išskiriami trys ciklai, kurie prasideda filosofijos pakilimu ir baigiasi nuosmukiu – tai antikinė, viduramžių ir naujųjų laikų filosofija. Kiekvieną šių ciklų sudaro keturios fazės: Pirmoji fazė – filosofijos pažangaus vystymosi laikotarpis, kuriam būdingas glaudus ryšys su gamtotyra, bent dalinis pozityviojo metodo taikymas filosofinėms problemoms spręsti, gryno ir stipraus teorinio intereso egzistavimas. Po šios seka dogmatinė fazė: filosofai, vadovaudamiesi praktiniu interesu, gina išankstinius nusistatymus, ieško ne tiesos, bet savo priešininkų klaidų. Trečioji fazė yra skeptizicmas, pažinimo galimybės neigimas. Ketvirtoji yra mistinė fazė: atsiranda filosofinės doktrinos, neigiančios gamtamokslinio ir filosofinio pažinimo šaltinių bei pagrindų vienybę. Nurodomi kritikų ginčyti F. Brentano keturių fazių dėsnio aspektai.
Blok periodizacija se javila kao nova ideja u pripremi sportista. Na osnuvu analize tradicionalne teorije sportskog treninga i njenog segmenta, periodizacije treninga tokom takmičarske sezone, ...pobornici blok periodizacije su iznijeli niz primjedbi. Osnovni zaključak je da klasična periodizacija više ne odgovara zahtijevima savremenog sporta jer se raširio kalendar takmičenja. Klasična periodizacija se zasniva na istovremenom razvoju više sposobnosti u dužem pripremnom periodu i velikim obimima rada. To ometa sportiste da uspješno učestvuju na više takmičenja tokom sezone. Ipak, po mišljenju pobornika blok periodizacije, ovo se odnosi samo na vrhunske sportiste.Sa druge strane, postoji niz primjedbi na opravdanost i logiku blok periodizacije. Termin "blok periodizacija" nije adekvatan, a kritika klasične teorije je metodološki pogrešna jer se odnosi na stare bibliografske izvore, prećutkuju se neistomišljenici. Nije realno u praksi da se radi sukcesivno na više sposobnosti jer su skraćeni periodi pripreme, nije dovoljno vremena za oporavak poslije takvih napora i znatno je veći rizik od povređivanja. Najvažnije je da je po blok periodizaciji teško biti u formi u pravo vrijeme što je osnovni smisao periodizacije. Zato bi se prije moglo reći da je blok periodizacija zabluda, a ne prekretnica u treningu.
Within the Croatian language studies, Dalibor Brozović’s periodization of the history of the Croatian literary language prevails in use. Some Croatian linguists question the dating of the beginning ...of the standardization process in the Croatian language, but they do not question the definition of periods and their respective characteristics. The paper tries: first, to solve some issues of the terminology of standardology in the Croatian language studies; second, to offer reperiodization of the history of the Croatian literary language and third, to compare that reperiodization to the periodization of other European literary languages.
U razdoblju između prvog i drugog svjetskog rata Zadar je - kako je poznato - bio pod vlašću Italije (1918. - 1943. god.), što je - uz ostalo - dovelo do specifičnog gospodarskog položaja toga Grada. ...Autori ovog priloga izvršili su pokušaj periodizacije gospodarskih kretanja u tadašnjem Zadru, a prije toga su prikazali širi državno-pravni i politički okvir, u kojemu se je kretala ekonomika "međuratnog Zadra". Pri tome su im, razumije se, u središtu promatranja bili socio-ekonomska struktura i ekonomski položaj Zadra, ali su u značajnoj mjeri morali uzimati u obzir kako društvene tako gospodarske osobitosti zadarske okolice. Na kraju su bili u prilici zaključiti da bi se periodizacija gospodarskih kretanja u "međuratnom Zadru" mogla prikazati ovako: 1. faza (l918 - 1920. god.): Gospodarstvo u poslijeratnim uvjetima (tj. do sklapanja Rapallskog ugovora). - 2. faza (od približno 1921. do približno 1925. god.): Depresija (= oštriji problemi u gospodarskoj aktivnosti). - 3. faza (od približno 1925. do približno 1930. god.): Od oživljavanja do krize. - 4. faza (od približno 1931. do približno 1935. god.): Od krize do oživljavanja. - 5. faza: (približno od 1935. do približno 1939. god.): Recesija (= blaži problemi u gospodarskoj aktivnosti).- 6. faza (1939 - 1943. god.): Gospodarstvo uoči rata i u ratnim uvjetima. Pri tome su u određenim intervalima kod nekih gospodarskih grana kao što su - npr. - industrija likera, građevinarstvo, promet..., vidljivi također elementi poleta. Daljnja proučavanja povijesti Zadra između prvog i drugog svjetskog rata, posebno daljnja proučavanja socio-ekonomike toga Grada u naznačenom vremenskom rasponu, potvrdit će, dopuniti ili izmijeniti tu šesterodiobu. Autori su primijenili tzv. "socio-ekonomski pristup", čiji je utemeljitelj Max Weber a čiji pristup zagovara pored ostalog ove stavove: da je potreban višestrani pristup ekonomskim problemima; da su granice između ekonomije i drugih društvenih djelatnosti otvorene; da se moraju uvažavati kompleksnosti odnosno specifičnosti društvenih pojava i procesa (a to je u slučaju "međuratnog Zadra" prije svega njegov državnopravni položaj).
Znamenita poljska slavistica i kroatistica Joanna Rapacka (1939–2000) objavila je tri studije o Marku Maruliću (1450–1524), naknadno ih objedinivši pod naslovom “Fragmenti o Maruliću”. Rapacka ...spominje Marulića na važnim mjestima i u nekoliko drugih radova, primjerice u člancima iz svoga Leksikona hrvatskih tradicija ili u sintetskim studijama o formiranju moderne hrvatske nacije i regionalizmu u predmodernoj hrvatskoj književnoj kulturi. Teze poljske slavistice o Maruliću vrijedi istaknuti i pomno razmotriti iz dvaju razloga: zbog toga što i dalje mogu biti relevantne za razumijevanje Marulićeva književnoga djela te zbog toga što u suvremenoj kroatistici nisu imale recepciju kakvu zaslužuju. Rapacka Marulića, a posebno vernakularni dio njegova opusa, čvrsto povezuje s poetikama evropskoga književnog srednjovjekovlja, dok se u hrvatskoj književnoj historiografiji u posljednjim desetljećima uložilo dosta napora u pokušaj da se Marulić “demedijevalizira”. Marulić je nesumnjivo poetički heterogen autor, na razmeđu srednjovjekovlja i renesanse, ali kada stvara na hrvatskome, u svojim zrelim godinama, njegova upućenost na srednjovjekovne književne tradicije postaje vrlo izraženom. Čitaju li se radovi Joanne Rapacke pažljivo, postaje jasno da je, prema njezinu mišljenju, Marulić prvi (i jedini) veliki autor hrvatske srednjovjekovne književnosti.
PDF
