The paper presents the results of the impact of ectomycorrhiza and humic acids on major morphological features of 1 year old seedlings of
Paulownia tomentosa × Paulownia fortunei
(9501) hybrids grown ...from root cuttings.
Paulownia
has many desirable properties as well as negative traits such as invasiveness. Experimental plantations were established in the spring of 2015 on a field in Zagreb. We used two different spacings (2x2 m and 4x4 m), each with two treatments and control. In the first treatment we planted seedlings grown from root cuttings inoculated with ectomycorrhizal fungi at the time of planting. For the second treatment we used the inoculated plants with the addition of soil humic acids. Seedlings were planted in flower beds with black plastic foil and a trickle irrigation system. Major morphological features of seedlings were measured at the end of the first growing season. A positive impact of the ectomycorrhizal fungi and humic acids on morphological characteristics of 1 year old seedlings
was established. For the planting distance 2x2 m we established significant differences between the seedlings treated with ectomycorrhizal fungi and seedlings treated with ectomycorrhizal fungi and humic acids compared to the control seedlings in the following variables: total seedling height, stem diameter at 10 cm from ground level, number of branches, seedling height to the first live branches and length of the longest branches. For the planting distance 4x4 m we obtained statistically significant differences between the seedlings treated with ectomycorrhizal fungi compared to the control seedlings in the following variables: stem diameter at 10 cm from ground level, the number of branches and the length of the longest branches. The application of ectomycorrhizal fungi and humic acids can increase the quality of forest plantation of paulownia. Before growing and putting paulownia seedlings on the market we should consider the fact that in Croatia there are no scientific or impact studies on the nature of several species from the genus
Paulownia
, and the risks should be assessed for each taxonomy category, even lower than the species. Such studies would give specific guidelines and plans for future plantations of paulownia.
U radu se prikazuju rezultati utjecaja ektomikorize i huminskih kiselina na važnije morfološke značajke jednogodišnjih sadnica hibrida
Paulownia tomentosa x Paulownia fortunei
(9501) uzgojenih iz korijenskih reznica. Paulovnija
ima brojna poželjna svojstva, ali i negative osobine poput invazivnosti. Pokusna plantaža je osnovana u proljeće 2015. godine na poljoprivrednom zemljištu na području grada Zagreba. Korištena su dva razmaka sadnje (2x2 m i 4x4 m), svaki s dva tretiranja i kontrolom. U prvom tretiranju sađene su sadnice uzgojene iz korijenskih reznica koje su inokulirane s ektomikoriznim gljivama u trenutku pikiranja. Drugo tretiranje bilo je s inokuliranim sadnicama uz dodatak tlu huminskih kiselina. Sadnice su posađene na gredice s crnom pvc folijom, ispod koje je postavljen sustav natapanja kap na kap. Važnije morfološke značajke sadnica su mjerene na kraju prvog vegetacijskog razdoblja. Utvrđen je pozitivan utjecaj primjene ektomikoriznih gljiva i huminskih kiselina na morfološke značajke jednogodišnjih sadnica. Kod razmaka sadnje 2x2 m su utvrđene statistički značajne razlike između sadnica tretiranih ektomikoriznim gljivama i sadnica tretiranih s ektomikoriznim gljivama i huminskim kiselinama u odnosu na kontrolne sadnice u sljedećim varijablama: ukupna visina sadnica, promjer stabljike na 10 cm od razine tla, broj grana, visina sadnica do prve žive grane i duljina najduže grane. Kod razmaka sadnje 4x4 m utvrđena je statistički značajna razlika između sadnica tretiranih ektomikoriznim gljivama u odnosu na kontrolne sadnice u sljedećim varijablama: promjer stabljike na 10 cm od razine tla, broj grana i duljina najduže grane. Primjena ektomikoriznih gljiva i huminskih kiselina može povećati kakvoću šumskih plantaža paulovnija. Kod puštanja u promet sadnica paulovnija i uzgoja istih treba se uzeti u obzir činjenica kako u Republici Hrvatskoj ne postoje znanstvena istraživanja i studije utjecaja vrsta paulovnija na prirodu, pri čemu rizik treba procjenjivati za svaku taksonomsku kategoriju, pa i nižu od vrste. Takve studije bi trebale dati konkretne smjernice i planove za buduća podizanja plantaža paulovnija.
U ovom radu željeli smo ispitati različite parametre koji nam daju informaciju o učinkovitosti plantaža u proizvodnji genetski raznolikog potomstva. Koristili smo raspoložive inventurne podatke ...tvrtke “Hrvatske šume” d.o.o. o brojnom stanju i starosti rameta, te zabilježenim urodima u dvije klonske sjemenske plantaže hrasta lužnjaka; KSP “Plešćice” i KSP “Petkovac”.
U slučaju KSP „Plešćice” korišteni su inventurni podaci, te podaci o urodu za 2003.,2006.,2007.,2008.,2009. i 2010. godinu. Nakon 2010. godine zbog organizacijskih se razloga prestalo pratiti urod po klonovima i prešlo se na evidentiranje ukupnog uroda na plantaži, pa je za period 2010.-2017. godine nemoguće procjeniti genetsku raznolikost uroda.
U slučaju KSP „Petkovac” korišteni su inventurni podaci, te podaci o urodu za 2003.,2004.,2005.,2006.,2008.,2009. i 2010. godinu. U slučaju KSP „Petkovac” također se nakon 2010. godine napustilo evidentiranje uroda po klonovima.
Količine i varijabilnost uroda žira po godinama, kao i projekcije uroda za 2018. i 2019. godinu na temelju polinomijalnih regresijskih krivulja izračunali smo za sve godine evidentiranog uroda za cijelo razdoblje 2003. – 2017. godina. Rezultati su prikazani u tablici 1 i na slikama 1 i 2. Sve druge analize bile su moguće samo za godine kada se sakupljanje žira u plantažama provodilo odvojeno po klonovima. Korelacijama po metodama Pearsona i Spearmana usporedili smo raspodjelu uroda žira između parova istraživanih godina po klonovima, odnosno poredak udjela klonova u urodima žira između istraživanih godina. Obje korelacije bile su većinom statististički značajne između parova godina, sa ponekim iznimkama (tablica 2).
Ravnoteža uroda klonova po godinama, opisana kumulativnim krivuljama proizvodnje žira po godinama, po postocima rodnih klonova, prikazana je na slikama 3 i 4. Krivulje ravnoteže uroda klonova za obje plantaže prikazuju izrazito neravnomjernu raspodjelu uroda po klonova, što znači da je manjina klonova u istraživanim godinama
doprinosila većinskom količinom uroda. U uvjetima jednake plodnosti i sinkroniziranosti klonova doprinos u urodu bio bi razmjeran zastupljenosti klonova (clone size) tj. klonovi s većim brojem rameta značajnije bi doprinosili urodu. Iz tablice 3. može se primjetiti da je u slučaju KSP “Plešćice” ova korelacija bila slabija nego kod KSP “Petkovac”. Dapače, u tri od šest promatranih godina ona uopće nije bila značajna. U slučaju KSP “Petkovac” korelacija je bila značajna u svim promatranim godinama
Procjena efektivnih veličina populacije i genetske raznolikosti potomstva po godinama prikazani su u tablici 4. isključivo za žensku plodnost klonova. Prilikom izračuna doprinosa oba roditelja muška plodnost procijenjena je pomoću tri scenarija koja obuhvaćaju raznolik raspon potencijalnog muškog doprinosa u efektivnoj veličini populacije. Rezultati su prikazani u tablici 5. Usporedbom tri scenarija muškog doprinosa ukupnom efektivnom tj. statusnom broju (
Np
) vidljivo je da su vrijednosti za prvi ,gdje je muški doprinos razmjeran udjelu rameta datog klona u ukupnom broju rameta, intermedijarne u odnosu na druga dva scenarija. Najniži efektivni brojevi roditelja (
Np
), a time i najniži relativni efektivni brojevi (
Nr
), te najviše vrijednosti koeficijenta grupnog srodstva (Θ) dobivene su za drugi scenarij u kojem je muški doprinos jednak ženskome. Te su vrijednosti identične vrijednostima za samo žensku plodnost.
Najviši su efektivni brojevi i analogno druge vrijednosti dobivene za treći scenarij u kojem se pretpostavlja jednak muški doprinos svih klonova.
Za obje plantaže korelacija poretka ženskih efektivnih brojeva klonova za pojedine godine uroda, sa poretkom za količine uroda tih godina (po metodi Spearmana) je statistički značajna na razini p < 0,05.
Za primjenu mjera procjene genetske raznolikosti proizvedena u klonskim sjemenskim plantažama potrebna su sukcesivna višegodišnja praćenja cvjetanja/uroda, kao i saznanja o genetskoj dobiti dobivena testiranjem potomstva i uzgojne vrijednosti klonova u nedavno postavljenim testovima potomstva iz plantaža. Zbog svega toga je apsolutno preporučljivo da se daljnje sakupljanje uroda u ovim klonskim sjemenskim plantaža obavlja odvojeno po klonovima, jer se jedino na taj način, bez skupih molekularnih analiza, može doći do relevantnih informacija o doprinosu pojedinih klonova genetskoj raznolikosti potomstva.
In this study we wanted to investigate different parameters providing informations about the efficassy of orchards in producing genetically diverse progeny. We used available inventory data from the company „Croatian Forest” ltd. about the numbers and the age of ramets, as well as evidented crops in two clonal seed orchards (CSOs) of pedunculate oak : CSO „Plešćice” and CSO „Petkovac”.
For CSO „Plešćice” we used inventory data on ramets and crops for the years 2003, 2006, 2007, 2008, 2009 and 2010. and for CSO „Petkovac” for the years 2003, 2004, 2005, 2006, 2008, 2009 and 2010. After 2010 the collection of crops per clone was abandoned in both orchards and we only have data for overall crops in the orchards, until the year 2017.
We calculated the amounts and variability of acorn crops in different years, as well as projections of crops for years 2018 and 2019 based on polynomial regression curves, for all years of evidented crops between years 2003 and 2017. Results are shown in Table 1 and Figures 1 and 2. All other analysis were possible only for years in which crops were collected separately by clones.
We used Pearson’s product-moment and Spearman’s rank correlations to compare distributions of crops per clones between pairs of investigated years, ie. rank of clones in crops production between investigated years. Both correlations were mostly statistically significant with some exceptions (Table 2)
Clone fructification balance described by cummulative curves of acorn production in different years, per percentage of fructifying clones is shown in Figures 3 and 4. Clone balance curves in both orchards show irregular distribution of crops per clones, meaning that in investigated years minority of clones contributed to majority of crops. In conditions of equal clone fertility and maximal sinchronicity of clones, clone’s contribution to crops would be in concordance with the number of its ramets (clone size). Table 3 shows that in CSO Plešćice this correlation was weaker then in CSO Petkovac and, unlike in CSO Petkovac, not significant in all years.
Estimations of effective population sizes and genetic diversity of crops in different years is shown for female clone fertility in Table 4. For calculations of biparental contribution of clones, we used three scenarios encompassing various versions of potential male contribution in effective population sizes. Results are shown in Table 5. The values of effective (status) number of parents (
Np
) for the first scenario, where male contribution is proportionate to the percentage of clone’s ramets in the overall number of ramets of all clones, is intermediate between the other two scenarios. Lowest effective (status) number of parents (
Np
) and highest values of group ancestry coefficients (Θ) result from the second scenario where male contribution is equal to female. The highest effective numbers are gained for third scenario where equal male contribution of all clones is presumed.
In both CSOs, Spearman rank correlation between female effective numbers (
Nf
) and overall crops in different investigated years is statistically significant at p < 0,05 level.
These two CSOs are still filled with new ramets and are still relatively young. With increasing age and ramets’ tree sizes better results in crops and its genetic diversity are expected. For implementation of measures of crops genetic diversity estimations, it is necessary to monitor successively flowering and fructification in the CSOs through the years. The monitoring can then be combined with knowledge on genetic gain and clones’ breeding values obtained through recently established CSOs progeny trials. Therefore, we recommend collection of CSOs’ crops separately by clones, because without expensive molecular analysis it is the only way to get relevant information of individual clones contribution to genetic diversity of crops produced in the CSOs.
Provider: - Institution: University of Zagreb. Faculty of Forestry. Department of Forest Protection and Wildlife Management. - Data provided by Europeana Collections- Obični jasen (Fraxinus excelsior ...L.) i poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl), gospodarski i ekološki vrlo značajne vrste gorskih i nizinskih šuma Hrvatske, u posljednje vrijeme pokazuju sve izraženije simptome odumiranja. Mehanizmi koji dovode do ove pojave još nisu u potpunosti razjašnjeni iako od biotičkih čimbenika novootkriveni gljivični patogen Hymenoscyphus fraxineus (T. Kowalski) Baral, Queloz & Hosoya predstavlja najveću neposrednu opasnost ovim sastojinama. Provedeno istraživanje utvrđuje distribuciju i djelovanje patogene gljive H. fraxineus, te njenu sveukupnu ulogu u odumiranju vrsta Fraxinus spp. u gorskim i nizinskim područjima Hrvatske. Istražene su mogućnosti njene biološke kontrole, te rezistentnosti pojedinih genotipova poljskog jasena na djelovanje ovog patogena koje mogu dati doprinos rješavanju ove problematike. Gljivični patogen H. fraxineus prvi je put opisan u Hrvatskoj 2009. godine. Vrlo brzo se etablirao i sustavno proširio na čitav prostor areala rasprostranjenja običnog i poljskog jasena u Hrvatskoj. Bolest nije utvrđena u termofilnim zajednicama na mediteranskom području rasprostranjenja crnog jasena (Fraxinus ornus L.).
Rezultati procjene oštećenosti stabala u sastojinama koreliraju s vremenima pojave plodnih tijela patogena i njegovim infekcijskim potencijalom na pojedinim lokacijama u Hrvatskoj. Kod djelovanja patogena H. fraxineus kao primarnog uzročnika sušenja jasena, prateće vrste gljiva sudjeluju u bržem progresivnom propadanju i narušavanju vitaliteta stabala jasena. Utvrđeno je da niske temperature djeluju inhibitnorno na rast izolata gljive H. fraxineus, dok visoke temperature djeluju inhibitnorno i sterilizirajuće. Temperatura od 30 °C je izazvala mortalitet 5,5% hrvatskih i čak 60% belgijskih izolata. Istraživanjem su utvrđena dva glavna morfotipa izolata H. fraxineus. Real time qPCR-om za detekciju i identifikaciju gljive H. fraxineus u tkivima jasena potvrđen je identitet svih 33 istraživana izolata kao gljivični patogen H. fraxineus. Omjeri idiomorfa MAT1:MAT2 kod hrvatskih izolata bili su 2:1, a kod belgijskih izolata 6:1. Tip idiomorfa pokazuje utjecaj vezan za geografsko podrijetlo. Mitovirus HfMV1 pozitivno utvrđeno je u 27,7% hrvatskih i 66,7% belgijskih izolata. Postoji statistički značajna razlika u rasprostranjenosti virusa između populacija, što može biti razlog pojave virulentnijih izolata u Hrvatskoj. RAMS markerima utvrđeno je postojanje dviju populacija s obzirom na genetsku varijabilnost, koje se dalje mogu razgranati na čak sedam subpopulacijskih grupa izolata. Dobivene populacije ne korespondiraju s geografskim podrijetlom izolata (Hrvatska i Belgija). Izolati H. fraxineus, ovisno o temperaturi ukazuju značajne razlike u stopi rasta in vitro što je pretpostavljeno povezano s genetskom varijabilnošću. Istraživanje provedeno na tri tipa agar hranjivih medija dokazalo je sposobnost stimulacije rasta izolata patogena s ekstraktima lišća svih autohtonih vrsta jasena. Stope rasta na različitim medijima koreliraju s osjetljivošću vrsta domaćina. Zabilježeno je da djelovanje UVB i UVA spektra svjetlosti utječe na redukciju rasta i sporulaciju gljive međutim nije uzrokovalo odumiranje izolata. Vidljivi spektar svjetlosti uzrokuje pojačanu reprodukciju gljive.
U testiranjima in vitro i in vivo potvrđena je glavna uloga temperature na rast gljive i razvoj nekrotičnih lezija na biljkama u prirodi, te da rast nekroza, osim o temperaturi, ovisi i o vrsti domaćina jasena. Utvrđena je značajna osjetljivost klonova povećanjem progresije bolesti od 97% u prva četiri mjeseca od početka inokulacije, te kontinuirano slamanje svojstva rezistentnosti domaćina pojavom stope mortaliteta od 49% u razdoblju od jedne godine. Niti jedan od testiranih klonova nije ukazao na totalnu rezistentnost prema uzročniku sušenja jasena H. fraxineus, međutim nekoliko ih je pokazivalo reduciranu osjetljivost. Istraživani klonovi su klasirani u rane i kasne fenološke grupe s obzirom na početak listanja, ali i na odbacivanje lista u jesen. Klon NG03 pripada grupi ranih fenotipova listanja i pokazuje tendenciju smanjene osjetljivosti. Dobar klon za nastavak istraživanja osjetljivosti na patogena H. fraxineus s obzirom na fenologiju je klon NG31 s obzirom da ima kraći vegetacijski period i smanjenu prosječnu duljinu razvjenih nekroza kore u inokuliranim sadnicama. Utvrđeno je povećanje vrijednosti kalija i cinka kod zaraženih sadnica poljskog jasena, te smanjene vrijednosti željeza. Najtolerantniji klonovi na infekciju patogenom iz testova osjetljivosti pokazuju smanjene vrijednosti mangana, a povećane vrijednosti cinka. Hipovirulentnost kod H. fraxineus uzrokovana mitovirusom HfMV1 nije neosporno dokazana. Postoji statistički značajna redukcija promjera na svim inficiranim biljkama u odnosu na kontrolnu skupinu neinficiranih sadnica neovisno o prisustvu HfMV1. U in vitro testiranjima rasta i fruktifikacije izolata metodama primjene Allicin sredstva nakon i prije infekcije dokazana je značajna redukcija rasta i fruktifikacije patogena. U in vivo testiranjima injektiranjem Allicin sredstva u sadnice poljskog jasena u svrhu zaštite nije potpuno zaustavilo rast nekroza, ali je usporilo daljnju progresiju bolesti.- Common ash (Fraxinus excelsior L.) and narrow–leaved ash (Fraxinus angustifolia Vahl), economically and ecologically very important species in mountain and lowland forests of Croatia, have recently developed more prominent decline symptoms. Specific mechanisms which cause this phenomenon are not yet identified, however the newly discovered fungal pathogen Hymenoscyphus fraxineus represents the highest direct danger for these stands. This research determined the distribution and the function of fungal pathogen Hymenoscyphus fraxineus, and its overall role in declining Fraxinus spp. in mountain and lowland regions of Croatia. Also the possibility of its biological control, and the susceptibility of seedlings to the infection of this pathogen which could give a contribution to the resolution of this rising problem. Fungal pathogen H. fraxineus was first described in Croatia in 2009. In short period was well established and systematically spread across the whole area of common and narrow-leaved ash regions. The disease is not present in the thermophilic communities on the Mediterranean prevailing area of manna ash (Fraxinus ornus L.). Damage stand assessments correlated with first pathogen infection appearance and infection potential of the pathogen on the individual locations in Croatia. The activity of the pathogen H. fraxineus as the primary cause of ash dieback was followed with other fungal species that participated in the decline and caused progressive, faster degradation of ash tree vitality. Low temperatures inhibited the growth of fungal isolates, and high temperatures inhibited and sterilised the H. fraxineus isolates. Temperature of 30 °C caused the mortality of 5.5% of Croatian and 60% of Belgian isolates. Two main morphotypes of fungal isolates H. fraxineus were obtained. Real time qPCR for detection and identification of fungus H. fraxineus in the ash tissues was used to confirm the identity of 33 isolates. The mating type ratio MAT1:MAT2 was 2:1 in Croatian isolates and 6:1 in Belgian isolates. Mating type ratio shows influence related to geographical origin of isolates. Mitovirus HfMV1 was found in 27.7% of Croatian and 66.7% of Belgian isolates. There was a significant statistical difference in virus prevalence between populations, which could be the reason of more virulent isolate prevalence in Croatia. RAMS markers were used to determine two populations according to genetic variability, which could be subdivided in 7 isolate groups. The populations do not correspond with geographical origin of the isolates (Croatia and Belgium). Isolates of H. fraxineus show significant difference in vitro in growth rate according to temperature which corresponds to genetic variability. Research on different types of agar medium with ash leaf extracts provided stimulation of pathogen isolates’ growth on all mediums with leaf extracts. Growth rates of isolates on different mediums with leaf extract correlated with the susceptibility of ash host species. Activity of UVB and UVA light spectrum was strong enough to reduce the growth and fungal sporulation but not enough to cause death. Visible light spectrum stimulated fungal reproduction battling for survival of the species. In vitro and in vivo experiments confirmed the main role of temperature on fungal growth and necrotic lesions development on seedlings in nature, and also that necrosis development, besides the temperature, was directly influenced by ash host species. Significant susceptibility of clones was established by the increase of disease progression on 97% in just first four months in the inoculation experiment, and the breakage of resistant trait was confirmed on the mortality rate of 49% after one year monitoring period. None of the tested clones showed total resistance to the pathogen H. fraxineus, but some of the clones showed reduced susceptibility. Clones were classified in early and late phenotypic groups according to leaf flushing and leaf shedding. Clone NG03 belongs to the early phenotypic group and has a tendency of reduced susceptibility. Interesting clone for the future research in susceptibility to the pathogen H. fraxineus is clone NG31 which revealed shorter vegetative period and reduced average necrosis length. Leaf analysis of the inoculated seedlings of narrow-leaved ash revealed higher values of potassium and zinc and lower values of iron. The most tolerant clones to the pathogen in the susceptibility trial, revealed lower values of manganese and higher values of zinc. Hipovirulence in H. fraxineus caused by the mitovirus HfMV1 was not indis
Za većinu gospodarski važnih vrsta šumskog drveća problemi prirodne obnove, kao i popunjavanja djelomično prirodno obnovljenih površina, te pošumljavanja čistina, postoje već nekoliko desetljeća. U ...proteklim desetljećima periodicitet uroda sjemena nije redovit, a vremenski se period do obilnijeg ili punog uroda sjemena sve više produžuje. Da bi se ta negativna razlika između potrebnog i sakupljenog sjemena umanjila, kao i zbog bolje organizacije proizvodnje genetski kvalitetnog sjemena, pristupilo se i osnivanju klonskih sjemenskih plantaža. Hrast lužnjak (Quercus robur L.) i poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl) naše su najvažnije i najvrijednije vrste šumskog drveća. Tri klonske sjemenske plantaže hrasta lužnjaka osnovane su u razdoblju od 1996. do 2001. godine u tri sjemenske regije (ukupne površine od 15 do 26 ha), u kojima se primjenjuje uzgojni oblik ovalnog vretena. Klonska sjemenska plantaža poljskog jasena osnovana je 2005. godine na površini od 3.5 ha. Ona ukupno sadrži 56 klonova, razmak sadnje iznosi 4 ´ 4 m i u njoj se primjenjuje uzgojni oblik vretenaste piramide. Klonska sjemenska plantaža divlje trešnje (Prunus avium L.) osnovana je 2001. godine, veličine je 3 ha, a sadrži ukupno 27 klonova. Razmak sadnje je 6 ´ 3 m, te se i dalje nadopunjuje, a održava se u uzgojnom obliku vretenastog grma. U jednoj od ranijih eksperimentalnih klonskih sjemenskih plantaža hrasta lužnjaka primijenjena je i rezidba korijena zbog utjecaja na obilniji urod. Sve klonske sjemenske plantaže redovito se orezuju i održavaju korištenjem agrotehničkih mjera.
U radu se prikazuju istraživanja energijskih obilježja iverja proizvedenoga od drva Salix viminalis – klona ULV, koje se plantažno uzgaja. Gornja ogrjevna vrijednost drva i kore određena je mjerenjem ...uz pomoć kalorimetra za čvrsta goriva, model IKA C 200. Donja ogrjevna vrijednost drva i kore izračunana je iz gornje ogrjevne vrijednosti Qs, uzimanjem u obzir sadržaj vodika Hdaf i sadržaja vode koji su određeni na uzorcima u laboratoriju. Provedenim analizama dobivene su gornje i donje ogrjevne vrijednosti suhog drva Salix viminalis – klona ULV (QSW = 19 520 kJ/kg i QnW =18 044 kJ/kg). Također su dobivene i gornja i donja ogrjevna vrijednost kore drva Salix viminalis – klona ULV (QSB = 19 389 kJ/kg, i QnB = 17 997 kJ/kg). Određen je udjel kore u iverju proizvedenome od drva Salix viminalis – klona ULV prema normi STN 48 0058 i iznosi 19,35 %. Donja ogrjevna vrijednost iverja proizvedenoga od drva Salix viminalis – klona ULV u suhom stanju izračunana je na bazi donje ogrjevne vrijednosti drva i donje ogrjevne vrijednosti kore te udjela kore u iverju, a dobivena je vrijednost Qn CH = 18 035 kJ/kg.
Tartufi (rod Tuber) su podzemne gljive koje se intenzivno uzgajaju zbog svoje gastronomske vrijednosti i pada prirodne proizvodnje. Suvremeni uzgoj tartufa temelji se na sadnji okuliranih
sadnica na ...prikladnim zemljištima odgovarajućih ekoloških uvjeta za dovršetak životnog ciklusa gljive. Svrha istraživanja je pronaći optimalnu metodu inokulacije koja će osigurati adovoljavajući stupanj mikorizacije. Kao biljka domaćin izabrana je crnika (Quercus ilex L.) jer je ona prirodni simbiont crnog i ljetnog tartufa, naša je autohtona vrsta hrasta te ekološki odgovara staništu planiranih plantaža. Upotreba inokuliranih sadnica s micelijem tartufa vrlo je široka, kao npr. podizanje plantaža, pošumljavanje i rekuperacija degradiranih staništa ili pak slobodna prodaja istih. Istraživanjem su testirane tri metode čuvanja i naklijavanja žira, dvije metode inokulacije (inokulacija supstratom i inokulacija ubrizgavanjem u supstrat) s različitim dozama mineralnog gnojiva i različitim tretmanima fulvinskom kiselinom. Postavljeno je 19 različitih pokusa s ukupno 1320 sadnica hrasta crnike inokuliranih s dvjema vrstama roda Tuber, crnim tartufom (Tuber melanosporum (Vittad.)) te ljetnim tartufom (Tuber aestivum (Wulfen) Spreng.)).
Provider: Czech digital library/Česká digitální knihovna - Institution: Academy of Sciences Library/Knihovna Akademie věd ČR - Data provided by Europeana Collections- Lenka Ehrenbergerová, Aleš ...Kučera, Robert Knott.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF
