In this text, consequences of the Croatian referendum for the EU held on January 22, 2012 are analyzed from various standpoints and from the angle of the controversy which it caused in the public, ...but also in the expert and scientific discourse in Croatia. The author first discusses the holding of the referendum in the context of its date-setting, which brought about a dispute between the government and the opposition and a part of the Eurosceptic public. Second, controversy arose regarding participation in the referendum, which is approached here in the context of irregularity accusations. Third, there is the issue of the referendum's legality and legitimacy, and the author draws a comparison with referenda held in other accession countries - not only in the fifth round of enlargement with post-communist and Mediterranean countries, but also in other countries where the referendum did not have a positive outcome. Relying on the available facts and variable analysis related to the referendum, the author then asserts that the Croatian referendum for the EU was undoubtedly successful, that its results, both with regard to the participation and the outcome, were even better than in many post-communist countries of the fifth enlargement. Finally, the reasons for the tardiness of Croatia's EU accession in contrast to the other Middle-European and Eastern-European countries and Slovenia are analyzed. It is viewed as a consequence of wrong political estimations and decisions. The author also focuses on the informational and educational deficit regarding the EU in Croatia, and finds that the Croatian citizens are poorly informed on the EU because of specific decisions of the government. Still, the result of the referendum met with positive reactions of EU political bodies and the member states, which opens up the process of ratification in other EU countries that should lead to full membership of Croatia in the EU on July 1, 2013. PUBLICATION ABSTRACT
Praksa upisivanja tradicijskih vrednota u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske započela je početkom ovog stoljeća. Niz različitih okolnosti, među ostalim UNESCO-ovo definiranje nematerijalne ...kulturne baštine, osnivanje Povjerenstva za nematerijalnu kulturnu baštinu i Odsjeka za nematerijalna kulturna dobra Ministarstva kulture, pridonijele su procesu evaluacije nematerijalnih kulturnih dobara u Hrvatskoj. Tako je do kraja 2013. godine upisano 137 nematerijalnih kulturnih dobara u Registar, od kojih je 14 upisano na dva UNESCO-ova popisa nematerijalne baštine svijeta. To je rezultat suradnje Ministarstva kulture sa stručnjacima, uglavnom etnolozima i kulturnim antropolozima, iz različitih znanstvenih i stručnih institucija. Iako je popisivanje nematerijalne baštine pomoglo općenitom podizanju svijesti o vrijednosti tradicijske kulture i mogućnostima njenog održanja u suvremenom načinu života, javila se i zabrinutost zbog pojave negativnih utjecaja vezanih uz baštinu, kao i zabrinutost oko problema pristupa etnologa pri očuvanju tih pojavnosti. Rad se dotiče nekih od tih problema te djelomice opisuje procese upisivanja nematerijalne baštine na razne popise.
Članak pruža uvid u statistiku stanovništva u općini Trst u drugoj polovici 18. stoljeća, nakon što je Austrija 1754. godine uvela jedinstveni državni demografski statistički sustav. Još 1770. godine ...popisivanje stanovništva bilo je podređeno vojnim interesima, a sustav je dobio konskripcijski karakter. Autor analizira tehničke i metodološke karakteristike tih konskripcija te poteškoće i nedostatke do kojih je dolazilo pri njihovom izvođenju u Trstu i njegovom neposrednom zaleđu. Uzroke treba tražiti u metodološkoj kompleksnosti sustava i u činjenici da je Trst bio izuzet iz vojne regrutacije i da su u gradu upotrebljavani drugačiji kriteriji za popisivanje.
Članek obravnava srednjeveško samostrelno puščično ost, ki je bila najdena na grajskem vrtu. Ost, ki najverjetneje izhaja iz Loškega gradu v Škofji Loki, predstavlja le majhen drobec iz zalog orožja, ...ki so ga v srednjem veku freisinški škofje hra-nili na Loškem gradu, a se do danes ni ohranilo. O njegovem obstoju govorijo le ohranjeni popisi premičnega inventarja z začetka 14. stoletja.V nadaljevanju prispevka so predstavljene puščične osti za lok in samostrel, ter problematika razlikovanja med enimi in drugimi, saj je vsako od orožij zahtevalo svoj tip izstrelka. Puščične osti z gradu Zgornji stolp na Kranclju, ki so prišle na dan pri izkopavanjih v letih 1954-1955, so na podlagi obli-kovanosti nasadila tipološko razvrščene v dva osnovna tipa: tip I - s trnastim nasadilom in tip II - s tulastim nasadilom. Ob upoštevanju oblike lista je vsak tip še dalje razdeljen na podtipe.Ker za material z Zgornjega stolpa na Kranclju ni stratigraf-skih podatkov, so puščične osti lahko le okvirno datirane v čas od 12. do začetka 16. stoletja, ob pomoči spremnega gradiva in časa, v katerem je bil grad v uporabi. Po letu 1511 so stolp na Kranclju opustili.
Autor raspravlja o počecima moderne statistike u Hrvatskoj i Slavoniji. Zakonske, organizacijske i institucijske osnovice tog početka ne padaju tek 1857. godine, već 1850/51. godine. Kako ćemo ...vidjeti, da nije bilo te zakonske/institucionalne organizacije svih tih godina, od 1851. do 1856./57. godine, ma koliko te organizacijske osnovice, kad je riječ o počecima moderne historijske statistike u hrvatskoj sredini, bile skromne, nema sumnje da se u Hrvatskoj i Slavoniji ne bi mogao provesti prvi opći moderni popis stanovništva 1857. godine. O svemu tome, uz opsežnu građu o »Popisu naroda 1849. godine« i o popisu stanovništva i stoke u Hrvatskoj i Slavoniji 1851. godine, opširnije u posebnim knjigama. To je izuzetno dragocjena povijesna građa. Autor smatra da tu historijsku statistiku, uz druge izvore, moramo proučavati analitičkom, kvantitativnom i komparativnom metodom.
Na temelju prvih osmanskih popisa u radu se daje prikaz stanja na prostoru novoosnovane nahije Mostar, neposredno nakon osmanskoga osvajanja. Izravna posljedica osvajanja bio je velik broj pustih i ...polupustih naselja. Povlasticama i oslobađanjem od pojedinih obveza nove su vlasti nastojale privoljeti izbjeglo stanovništvo da se vrati svojim domovima, ali i naseliti novo. Poduzete mjere pozitivno će se odraziti na povratak stanovništva, tako da će samo nekoliko godina nakon osvajanja broj pustih mjesta biti smanjen.
Srednjovjekovno vlastelinstvo Gradec/ Gerecz na širem području današnjeg sela Starog Graca spominje se pod ovim imenom od sredine XIV. stoljeća, ali se njegova starija povijest vjerojatno može ...povezati s posjedom Sudin i pratiti do u drugu polovinu XIII. stoljeća. Otada, pa do početka XVI. stoljeća, vlasnik imanja je bila obitelj »de Gerecz«. Podaci o vlastelinstvu su oskudni i sporadični s izuzetkom isprave iz 1418. godine u kojoj je nabrojeno trideset i četiri sela, dva plemićka dvora, kaštel, četiri crkve i brojne druge pojedinosti na imanju. S posjedom Črešnjevo koji je u kasnom srednjem vijeku bio vlasnički povezan s Gradecom, vlastelinstvo je, po popisima poreza s početka XVI. stoljeća, brojilo sto i osamdeset poreznih dimova i spadalo u veća slavonska vlastelinstva. U portuosmanlijskim ratovima koji su uslijedili, imanje je potpuno uništeno, a od srednjovjekovne toponimije sačuvano je tek nekoliko mjesnih imena uz rijeku Dravu što otežava njegovu rekonstrukciju. Vjerojatno je zauzimalo širu okolinu današnjeg sela Stari Gradac sjeverno od Virovitice, istočni dio Pitomače i područje Velike i Male Črešnjevice.
U radu prikazuje gospodarska struktura grada Zadra za vrijeme francuske uprave po službenim dužnostima i zanimanjima po granama. Za dobivanje približno točnog broja iz predmeta istraživanja korištene ...su raznovrsne službene evidencije koje su pohranjene u fondovima takvih vrsta statistika u Državnom arhivu u Zadru. Navedene su sve upravno-činovničke i vojne dužnosti te sve zastupljene djelatnosti (obrti, proizvođačka, ugostiteljska i trgovačka) koje su odražavale gradske potrebe, tj. potrebe njegovih stanovnika. Sveukupni podaci mogu poslužiti boljoj spoznaji svakodnevnice i dinamike ukupnog društvenoga života glavnog grada istoimenog distrikta i pokrajine Dalmacije.
Autor govori o dosad nepoznatom popisu stanovništva iz 1802. godine te ga komparira s popisom iz 1785/87 godine. Nakon uvoda u kojem su analizirani popisi stanovništva s kraja 18. i početka 19. ...stoljeća te prikazano što je u historiografiji o toj problematici pisano, autor govori o strukturi stanovništva u hrvatskim krajevima tog vremena te razlozima porasta/smanjenja brojnosti stanovništva. U glavnom dijelu članka obavljena je usporedba broja stanovništva Provincijala prema dva popisa – 1785/87. i 1802. U posljednjem se poglavlju daje analiza
potonjeg popisa, odnosno analiza naselja i stanovništva Provincijala u to doba.
PDF
