Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Vabilo na projekcijo video posnetkov Celja iz Arhiva RTV Slovenije iz 60. in 70. let 20. stoletja. - All metadata published by ...Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Časopis za popularizaciju kulture / popularnu kulturu Kulisa izlazio je u Zagrebu od 1927. do 1941., a u podnaslovima, koji su se nekoliko puta promijenili, kazalište se svaki put navodilo. U ovom se ...članku, napose na primjeru VII. godišta (1933.), daje pregled tekstova o kazalištu objavljenih te godine u Kulisi, ističu se prijedlozi uredništva za uklanjanje posljedica financijske krize po kazalište, njegovi stavovi o odnosu filma i kazališta te procjene o mjestu kazališta u popularnoj kulturi.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Vabilo na okroglo mizo o nastanku in vplivu popularne glasbe v Celju, ki je spremni dogodek ob razstavi Jeans generacija: Celjska ...popularna kultura od kavbojk do mobitela, ki bo bo do 17. septembra na ogled v Muzeju novejše zgodovine Celje. - All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Članak se bavi recentnim interakcijama između filozofije i žanrovske književnosti. Spekulativni realizam, tendencija prema eliminaciji antropocentrizma iz filozofije, inspirira se posudbama iz ...prirodnih znanosti, no ujedno revalorizira horor imaginarij. „Konceptualni” horor pritom predstavlja anticipaciju problema koje filozofija, izvan okvira humanistike, tek treba artikulirati. Tekst skicira načine kojima se dva autora koriste filozofijom kao pripovjednom strategijom i poljem svoje recepcijske propulzije: Ligotti, čiji tekstovi metafikcijski potkopavaju granicu teorije i fikcije, te Negarestani, čiji se prvi roman eksplicitno predstavlja kao postžanrovski horor, odnosno „teorijska fikcija”.
Novu fazu razvoja interneta uvjetovanu infrastrukturnim razvojem širokopojasne povezanosti korisnika početkom 2000-ih, a nazivanu Webom 2.0, obilježava pojačano korisničko sudioništvo u kreiranju ...medijskih sadržaja, mogućnosti neposredne međusobne komunikacije te distribucije i dijeljenja sadržaja. No taj proces jednim dijelom obilježava i zatvaranje Mreže te centralizacija komunikacije obilježena komercijalizacijom. Ovaj se rad bavi varijantama simuliranja nogometa na Mreži u takvom kontekstu, uz analitički fokus na poznatoj online nogometnoj igri Hattrick te korisničkom stvaralaštvu i zajednici koja nastaje oko nje, a koja na nov način simulira i posreduje nogometnu kulturu u cjelini. Multidisciplinarna analiza, uz teoriju novih medija i igara, oslanja se i na tradiciju kulturalnih studija u proučavanju popularne kulture, osobito s razmatranjima potrošnje kao proizvodnog procesa, sa studijama fanova kao aktivne publike, te s etnografskim metodama analize zajednica i identiteta kiberkulture. Uz veću važnost društvenog od natjecateljskog aspekta igre, Hattrick se pokazuje kao tipična Web 2.0 platforma obilježena komodifikacijskim praksama, pri čemu ovlašćivanje korisnika ima jasne granice te komercijalnu obilježenost.
Suvremena je kulturna svagdašnjica bitno slikocentrična i filmocentrična. Autori nove hrvatske proze, pisci između tridesetih i šezdesetih godina života, odrastali su s popularnom filmskom kulturom, ...bili su aktivni svjedoci njezina razvoja i rasta, i posve je očekivano da se to, u globalnoj kulturi interferencije i transfera, osjeti i u njihovim djelima. Izbor hrvatskih pripovjedača i njihovih djela u ovome opisu utemeljen je na provokaciji kritičke svijesti, pa su u obzir za interpretaciju odabrana samo ona djela koja zadovoljavaju svojom kultiviranom estetičkom razinom, a dio je te kultiviranosti i parafraziranje filmske kulture, uglavnom holivudske. Mehanizmi preuzimanja filmskih aspekata u literarnim djelima oslanjaju se uglavnom na pojave reminiscencije i analogije, uz mjestimičnu eksplicitnu citatnu vezu.
Utjecaj popularne kulture na suvremeni dječji roman višestruk je i slojevit te se reflektira na svim diskurzivnim razinama. U radu se razmatraju elementi i strategije popularne kulture koje možemo ...uočiti u suvremenom hrvatskom dječjem romanu (točnije, u romanima objavljenima u razdoblju od 1970. do danas, kada je popularna kultura doživjela osobit procvat), a koji su vidljivi u koncepcijama oblikovanja romanesknih likova. Analitičkim uvidom u likove pojedinih dječjih romana nastalih u navedenom razdoblju, s obzirom na različite aspekte kao što su svjetonazorski i idejni kompleks, jezični habitus, socijalna i psihološka podloga likova, opozicija djeca – odrasli, uloga rodnih stereotipa i determiniranost tipičnim motivima suvremenih popularnokulturnih praksi (ponajprije vezanih uz urbane sredine kao središta zabave i potrošnje), detektira se način i obim utjecaja popularne kulture u kontekstu suvremenog hrvatskog dječjeg romana. Navedeno se, s jedne strane, razmatra s obzirom na generalni odnos popularne kulture i književnosti namijenjene djeci (kako starije, tako i ovdje tematizirane, suvremene) dok se, s druge strane, povezuje s postmodernim odrednicama suvremenih društvenih i kulturnih (osobito književnih) praksi.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Vabilo na odprtje razstave Jeans generacija: Celjska popularna kultura od kavbojk do mobitela v Muzeju novejše zgodovine Celje. - ...All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U ovom članku autor se bavi diskurzivnim taktikama koje su pridonijele dekonstrukciji i rekonstruciji supkulturalnih poetika i njihova političkog okvira zadanog vladajućim hijerarhijama suvremenih ...hegemonijskih nomenklatura u jugoistočnoj Europi. U radu se ne raspravlja o svim aspektima i kompleksnim odnosima koji vladaju u tom interkulturalnom i povremeno multikulturalnom prostoru, već se u središtu nalaze načini suodnošenja popularne kulture i političke moći koja ju je distribuirala u medijski i novomedijski prostor. U središtu se nalazi hrvatska popularna kultura (prije svega glazbena) 1980-ih i 1990-ih te načini na koji je ona kanonizirana, rekanonizirana, odnosno brisana iz kolektivnog pamćenja i rekonstruirana (konstruirana) u novopolitičkim jezicima pojedinih postjugoslavenskih novokapitalističkih nacionalnih elita. U svojoj osnovi riječ je o analizama taktika ostvarenih u politici konstrukcije popularne kulture koja je vremenom postala oruđem politike. U ovom radu također se pronalaze i mogućnosti obrnutog gledanja na problem, pogotovo promatrano komparativno, u šire zamišljenom (zapadnoeuropskom) kontekstu. Tekst je prije svega teorijski i pokušava dati okvire za konkretna čitanja/konstrukcije suvremene povijesti i poetike popularne kulture uokvirene zadanošću političkim i medijskim hegemonijskim pritiskom. U prvom dijelu daje se pregled modaliteta narativa kojima se hegemonijskim upisivanjem u medije i nove medije provodio proces poticanja gubitka pamćenja te rekodiranja narativnih paradigmi i prihvaćenih stereotipa. Opisuju se učinci prekodiranja vrijednosnog sustava iz perspektive uspostave nove hijararhije vrijednosti u odnosu potisnutih i obnovljenih ideologema i mitologema. U tom kontekstu istražuje se kako je taj proces kodiran u lokalnim supkulturalnim praksama, a u središtu je popularna (rock) glazba i supkultura koja se uz nju oblikuje (ili: iz koje je ona oblikovana). Slijedi čitanje kulturalnih praksi kroz koje su se nacionalno i nacionalističko nametnule kao prevladavajuće paradigme upisivanja popularne kulture u prostor i virtualnu stvarnost. Izučavaju se prije svega modaliteti u kojima su se ti procesi odvi(ja)li. U zadnjem dijelu rada ispisuju se odnosi između prvotne uloge (rock) supkulture kao „otpora“ hegemoniji do njezinog smještanja u prostor zabave. Kako se isto događa i s medijskim fenomenima koji kroz žanr (ne i supkulturu) podražavaju nacionalne narative i nacionalističku mizanscenu, to otvara nekoliko pitanja a u središtu budućih istraživanja svakako se ističe ono koje problematizira odnos žanra i ishodišta, odnosno mjesta supkulturalnog izričaja kao autohtonog glasa i njegove transformacije u medijski proizvod. Odgovori koji se nameću u tom polju bit će zanimljivi i za čitanje narativnih formi u novim medijima i u tradicionalnoj književnosti. Rad je napisan na engleskom jeziku zbog boljeg korespondiranja sa sličnim istraživanjima u drugim europskim nacionalnim posttranzicijskim kulturama.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Prvi dio ovog rada bavi se prikazom društvenog i kulturnog konteksta u kakvom je u Americi nakon II. svjetskog rata došlo do pojave ...Generacije beatnika i njihove književnosti, koja će se sve do šezdesetih godina 20. stoljeća gusto ispreplitati s popularnom kulturom i glazbom, stvarajući karakterističan fenomen književnosti u beatničkoj perspektivi. Prikazani su književni i filozofski utjecaji na temeljima kojih su beatnici nadograđivali svoje ideje i razvijali vlastite književne izričaje. Posebno uzimajući u obzir optužbe da su beatnički tekstovi neinteligentni i izvan američke književne tradicije, prikazani su njihovi raznovrsni uzori od kojih su crpili inspiraciju često intenzivno promišljajući značajna književna djela i filozofske tekstove, a beatnici su svoja znanja nadograđivali i kroz osobne razgovore s uzorima kao što su Kenneth Rexroth i Williams Carlos Williams.
Popis beatničkih uzora i teorijskih uporišta zapravo je impresivan i sastoji se od nasljeđa i iskustava koje su oni preuzimali od raznovrsnih izvora. To su pisci radikalnijeg krila Izgubljene generacije – Hart Crane, Harry Crosby i Eugene Jolas – koji su upotrebom narkotika, seksualnom i radikalnom književnom eksperimentiranju te težnjom za doživljavanjem eksteremnih iskustava i stavom o nužnosti društvene pobune, što su beatnici nadogradili još i zanimanjem za metafizička pitanja bili preteče Beat generacije; transcendentalisti kao što su Thoreau, Whitman, Emerson, Melville, koji su ih ohrabrili slaviti vlastiti individualizam i osobno iskustvo; fenomen hipsterizma i jazz glazbenici; egzistencijalisti od kojih su beatnici preuzeli akcije izazivanja postojećih društvenih struktura, a u kljuĉu egzistencijalizma može se čitati i njihova strastvena želja za življenjem trenutka; Oswald Spengler i njegov tekst Propast zapada koji im je pružio okvir za razvoj vlastitih uvjerenja; bohema i anarhizam, jer beatnici su prirodni sljednici bohemskih zajednica iz prošlosti; poezija projekcije Charlesa Olsona i teoretičari Black Mountain Collegea, primjerice Duncan i Creely, koji su njegovali iskustvenu poeziju i formu smatrali nebitnom. Njihove turobne analize beatnici su prilagodili duhovitošću, humorom i jazzom; William Carlos Williams Ginsbergu je odigrao ulogu učitelja i mentora i u svojoj se poeziji koristio proznim uporištima, omogućivši time Ginsbergu pravo nadahnuće; Wilhelm Reich s diskursom seksualnosti u kojem se na seksualni čin gleda kao na spontani, instiktivan čin tijela koji biće oslobađa od ideoloških inhibicija; Paul Goodman od kojeg su beatnici preuzeli ideju sabotiranja američkog načela zbiljnosti srednje klase; nadrealizam, uvid u koji je Ginsbergu omogućio proširiti kapacitet nesvjesnog uma. Korištenje neracionalnih asocijacija
postupak je koji su beatnici preuzeli od nadrealista; naposljetku, William Blake bio je ključan za Allena Ginsberga na sasvim osebujan, vizionarski način.
Nakon uzora i teorijskih uporišta, detaljno su raščlanjene temeljne postavke beatničke poetike i prikazane veze s drugim oblicima umjetnosti. U istraživanje je uvršteno sedam beatnika, a analizirajući njihove ključne tekstove namjera je bila potvrditi prethodno donešene zaključke o beatničkim djelima kao korpusu koji unatoč nepostojanju službenog zajedničkog programa ili manifesta sadrži prepoznatljive i ponavljajuće karakteristike. Ključne karakteristike njihove književnosti i filozofije započele su se profilirati raspravama o novoj viziji i novoj svijesti, u okviru kojih su oni ponudili usmjeravanje ka tjelesnosti i novu duhovnost. Time je njihova književnost započela put ka suštinskoj obnovi, ravnoteži i transcendenciji, u srži čega je potraga za identitetom i vizijom.
Izdvojena su četiri glavna temelja beatničke estetike. To su Kerouacov tekst "Osnove spontane proze" s tehnikama skiciranja i struje svijesti; tjelesnost i seksualnost kao najava beatničke pripadnosti ranom postmodernizmu; beatnička poetika izvedbe koja ističe važnost nastupa, usmene improvizacije i performansa. Na tragu Ginsbergova zanimanja za vokalizaciju kao praksu koja će dovesti do inspiracije, izvedba u beatničkom pjesništvu postala je sastavni dio pjesničkog oblika koji više nije sačuvan u tiskanom tekstu i stoga samo oni koji sudjeluju u scenskom prostoru imaju privilegiju u potpunosti shvatiti njihovo pjesništvo. Beatnička čitanja prerastala su tako u prave performanse i razbijala su imaginarni četvrti zid koji odvaja izvođače od publike. Naposljetku, tu je i estetika duhovnosti u smislu ambivalentnog odnosa s organiziranim religijama kao četvrta bitna karakteristika estetike beatničke književnosti. Beatnici su religijska značenja tražili i u najmanje očitim mjestima, tražeći im ujedno i nova moguća značenja, a isticali su se i radikalnim ekumenizmom. Ističe se u okviru njihovih religijskih vizija stanovita dharma poetika koja proizlazi iz budističke psihologije i filozofije, no ne smije se zanemariti niti njihovo sasvim produhovljeno, gotovo religijsko shvaćanje prirode. Oni su kulturne i religijske tradicije često spajali sa znanošću i upravo su beatnici odigrali jednu od ključnih uloga u rastu znanstvenog polja ekologije do razine na kojoj je ona postala predmet zanimanja umjetnosti.
Analizom odabranog korpusa književnih ostvarenja izvornih pripadnika Generacije beatnika, pitanja poetike potom su dodatno razrađena, a zaključci potvrđeni konkretnim primjerima.
Obilježja beatničke književnosti inspirirala su i južnoslavenske autore, a beatnička recepcija u južnoslavenskim književnostima dosad nije bila sustavno obrađivana. Drugi dio disertacije interpretacijom književnih tekstova i metodom kompleksnog istraživanja utjecaja i veza autora Beat generacije s književnim autorima na tlu bivše Jugoslavije, uz detaljniji osvrt na putovanja određenih beatnika u bivšu Jugoslaviju i obrnuto, nekih južnoslavenskih autora u Ameriku, utvrđuje kako su strukturne specifičnosti američkih tekstova preko izvornika i prijevoda prodirale u hrvatsku i druge južnoslavenske književnosti i kulture. Uzet je pritom ponovno u obzir društveni i kulturni kontekst razmatranog vremena. Do kraja pedesetih godina 20. stoljeća pojavili su se prvi prozapadnjački orijentirani pisci, kao što su primjerice krugovaši Šoljan i Slamnig, koji su u neku ruku preteže prvih konkretnih primjera recepcije beatničke književnosti na ovim prostorima.
U četiri potpoglavlja o recepciji prikazani su primjeri kako se beatnička književnost započela pojavljivati kao intertekst raspršen u simbolima prodora zapadnjačke popularne kulture, glazbe i književnosti. Ova razina recepcije pokazana je na primjerma intertekstualnih relacija Šoljanovih Izdajica i romana Kratki izlet s Kerouacovim romanom Na cesti, ali i poezije Alojza Majetića, koja je žesto na tragu Snyderova duboka poštovanja povezanosti čovjeka i prirode. Omladinski tisak i glazba predstavljaju dodatnu recepciju beatnika posredno, kroz novoliberaliziranu južnoslavensku omladinsku rock kulturu. Zanimljiva je u tom kontekstu serija tekstova Voje Šindolića objavljena u časopisu Džuboks na prijelazu 1977. i 1978. godine pod naslovom "Mjesta za beat pjesnike", koja pokazuje da je već tada postojala svijest o tekstualnim relacijama beatnika i južnoslavenskih pjesnika kao što je Arsen Dedić. Rock glazba, također, u svom novovalnom usmjerenju smjestila se na margine društva, realizirajući svoj potencijal iz podzemlja, što je sasvim beatničko okruženje. Beatnici su bili prisutni i u tekstovima pjesama pa ih tako, primjerice, u "Jablanu" priziva Branimir Johnny Štulić. Drugo potpoglavlje pruža osvrt na klasičnu recepciju prouzrokovanu prijevodima i kritičkim tekstovima, a u trećem potpoglavlju predstavljena je recepcija nastala kroz neposrednu razmjenu iskustava koja se događala kroz beatnička putovanja u tadašnju Jugoslaviju. Upravo u okviru neposredne razmjene iskustava predstavljena su i dva pomalo zaboravljena južnoslavenska autora koja su se svojim izričajem ponajviše približila beatnicima koje su i osobno poznavali. Riječ je o Milanu Oklopdžću i Voji Šindoliću koji gotovo ostavljaju dojam Ginsberga i Kerouaca ovih prostora.
Detaljan pregled veza drugih autora s područja južnoslavenskih književnosti s Beat generacijom prikazan je u četvrtom i posljednjem potpoglavlju o recepciji. Beatnički senzibilitet i svjetonazorske sličnosti pronađene su, ne u cjelini već u u određenim stvaralačkim razdobljima ili djelima, u većoj mjeri kod književnika kao što su Vojislav Despotov sa svojim "krikom uduvanim u balon" i džezom zbirke pjesama Deset deka duše; Vladimir Kopicl; izrazito subverzivni pisci Tomaž Šalamun i Boris Maruna; Nina Živančević sa svojom izvedbenom poezijom; no tu su i Edo Popović, Delimir Rešicki i Zvonko Karanović te fakovci koji su na prijelazu tisućljeća vratili naglasak na usmeno izvođenje i performans. Iako su možda na beatničkom tragu bili u nešto manjoj mjeri, fragmente beatničke estetike moguće je pronaći u djelima Milka Valenta, Saše Meršinjaka, Gorana Babića u Hrvatskoj; u Srbiji kod Srđana Valjarevića, Željka Mitića i Ivane Milankove; u Sloveniji kod Francija Zagorčnika, Marta Ogena, Mihe Avanza i Vene Taufera. Konačno, u poeziji nekih pjesnika mlađe generacije kao što su Vladimir Đurišić, Andrija Ivanović i Mehmed Begić također je vidljiva beatnička ponovno otkrivena aktualnost.- The first part of this dissertation gives an overview of the social and cultural context in The United States of America in the post-World War II era – the place and time of the first appearance of The Beat Generation and their literature. The Beat Generation had an enormous influence in the USA all the way until 1960s, intertwining with popular music and culture in general, creating a distinctive literature phenomena. This dissertation shows literary and philosophical influence which served as a foundation ground for the development of The Beat Generation's ideas and literature expression. Taking into special consideration t
