Cilj izlaganja jest iz osobne perspektive autora, kao medicinskoga djelatnika, ali i njegovih kontakata s Andrijom Štamparom, kao profesorom i dekanom Medicinskoga fakulteta, dati usporedbu javnoga ...zdravstva prema Štamparovih postulatima, kojih se i sam autor držao tijekom radnoga vijeka, i onoga što je od Štamparove vizije javnoga zdravstva (pre)ostalo u suvremeno doba. Referirajući se na pandemiju bolesti COVID-19, sprečavanju koje je pridonijela i Štamparova metodologija, poziva se na Štamparovu ideju da patologija u pučanstvu mora nametati organizaciju zdravstva u državi, ujedno se prisjećajući studentskih dana i Štamparovih predavanja o epidemijama i higijenskim navikama. Također se ističe kako je već Štampar na svojim predavanjima postavljao pitanja o potrebi privatizacije medicine, odnosno o »zarađivanju na bolestima ljudi«. U skladu s navedenim, autor se fokusirao na sve veću tendenciju privatizacije u medicini, postavljajući pitanje jesu li time narušeni principi javnoga zdravstva i domova »narodnoga« zdravlja te mora li o zdravlju naroda brinuti država ili zavodi zdravstvenoga osiguranja, naglašavajući kako je danas ugovorni liječnik opće prakse primoran primarno se brinuti o svojoj i egzistenciji medicinske sestre, a tek onda o upisanim pacijentima, čime su nezadovoljni i liječnici i njihovi pacijenti te se odnos liječnik–pacijent svodi na dehumanizaciju i depersonalizaciju, što u konačnici rezultira sve većim odljevom mladih medicinskih kadrova iz Hrvatske, a pacijenti su »prisiljeni« okrenuti se privatnim zdravstvenim ustanovama. Iako je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o proglašenju prestanka epidemije bolesti COVID-19, autor stvarnom hrvatskom epidemijom i realitetom drži povećanje nezaraznih bolesti te činjenicu da je Hrvatska na drugom mjestu po broju malignih bolesti u Europskoj uniji, smatrajući kako organizacija zdravstva i pristup moraju biti drugačiji od sadašnjega, vjerujući kako bi Štampar, suočen s takvim izazovom, tražio osnivanje ustanova sličnih dispanzerima, odnosno centara za maligne bolesti, gdje bi bolesnici dobivali sve potrebito – podršku, pregled i terapiju.
The aim of this presentation is to provide a personal perspective from the author, a medical professional, and his interactions with Andrija Štampar, as a professor and dean of the School of Medicine. It offers a comparison of public health based on Štampar’s principles, which the author himself followed throughout his career, and what remains of Štampar’s vision of public health in the modern era. In reference to the COVID-19 pandemic, which was mitigated in part by Štampar’s methodology, the paper emphasises Štampar’s idea that the pathology of the population should dictate the organisation of healthcare in the state. It also recalls the author’s student days and Štampar’s lectures on epidemics and hygiene. The paper highlights that Štampar raised questions about the need for medical privatisation, or ‘profiting from people’s illnesses,’ in his lectures. In line with this, the author focuses on the increasing trend of privatisation in medicine and raises questions about whether this compromises the principles of public health and ‘national’ healthcare facilities. It also addresses the issue of whether the state or health insurance institutions should be responsible for the people’s health, pointing out that, today, contracted general practitioners are primarily concerned with their own livelihoods and the job security of their medical assistants before considering their registered patients. This situation has left both doctors and their patients dissatisfied and has resulted in the dehumanisation and depersonalisation of the doctor-patient relationship, ultimately leading to a significant brain drain of young medical professionals from Croatia, while patients are ‘forced’ to turn to private healthcare institutions. Although the Government of the Republic of Croatia has declared the end of the COVID-19 epidemic, the author believes that the real epidemic in Croatia is the increase in non-communicable diseases and the fact that Croatia ranks second in the European Union according to the number of malignant diseases. The author suggests that the organisation of and access to healthcare need to be different from the current system. He believes that if Štampar were faced with such a challenge, he would advocate for the establishment of institutions similar to dispensaries or cancer centres, where patients would receive all the necessary support, examinations, and therapy.
U radu se analiziraju neki od elemenata rada i stanovanja znanstvene populacije u Hrvatskoj dobiveni internetskom anketom koja je provedena 2017. godine. Anketa je upućena na adrese elektroničke ...pošte 7 269 znanstvenika, a odgovorilo ih je 1 966. Radne i stambene uvjete smješta se u suvremeni informatizacijski i postsocijalistički kontekst društva te ističe neke osnovne procese i fenomene koji na njih utječu, kao što su privatizacija stanovanja i fleksibilizacija rada. Nesigurnost radnih uvjeta koji iz njih proizlaze vidljiva je naročito kod mlađih znanstvenika. Testirane su razlike u zadovoljstvu znanstvenika radnim i stambenim uvjetima prema spolu, radnom statusu, tipu ustanove, mjestu rada i području bavljenja. Zadovoljniji su radnim uvjetima oni zaposleni izvan Zagreba od onih zaposlenih u Zagrebu te su muškarci zadovoljniji od žena. Stalno zaposleni ispitanici zadovoljniji su od ispitanika zaposlenih na određeno vrijeme. U boljem su stambenom položaju znanstvenici zaposleni na neodređeno, koji su i više sudjelovali u subvencioniranoj kupnji vlastitog stana. Za razliku od njih, zaposlene na određeno često prate nesigurni radni uvjeti, a uzrok tomu može se naći i u novoj znanstvenoj politici sve više okrenutoj tržištu. Zaključno, prema osnovnim stambenim kriterijima znanstvenu populaciju temeljno obilježava nastavak i jačanje modela privatizacije stanovanja započetog u tranzicijskom razdoblju u kojem je posjedovanje vlastitog stana poželjan stambeni status. U radnom smislu mora se istaknuti podijeljena situacija te kako postoji određeno zadovoljstvo radom, ali i iscrpljenost i nesigurnost koju u većoj mjeri osjećaju žene i mlađi znanstvenici.
Ideologija starostizma je bila na Zahodu institucionalno zakoreninjena v osemdesetih letih prejšnjega stoletja kot sestavni del neoliberalnega napada na kapitalistični tip socialne države, ki je v ...svojem izhodišču že tako minimalna ali pa delna. Pojav in vzpon ideologije starostizma v našem prostoru je sovpaden s ponovno nastavitvijo kapitalističnega reda in razgradnjo še zadnjih ostankov socialističnega sistema države blaginje ter posledično njeno popolno privatizacijo na prehodu v 21. stoletje. Fleksibilizacija dela in znižanje prispevne stopnje za delodajalce v zgodnjih devetdesetih sta poglavitna dejavnika, ki sta v 20 letih osiromašila pokojninsko blagajno. Članek izpostavlja, da zastraševanje javnosti s staranjem prebivalstva deluje kot ideološko orodje, s katerim se odvrača pogled od strukturnih dejavnikov, ki pomenijo pravo nevarnost za obstoj javne pokojninske blagajne. Poudarja, da ideologije starostizma ne gre reduktivno zvajati na individualne predsodke, ampak jo je treba razumeti sistemsko, tj. znotraj družbenoekonomskega sistema, ki jo poraja in institucionalizira.
Na temelju mješavine kapitalizma i socijalističkih mjera, Tajvan nije samo postigao bolje rezultate od Narodne Republike (NR) Kine, u razdoblju od 1949.-91., nego je postigao bolje rezultate od bilo ...koje druge zemlje u svijetu u promicanju gospodarskog rasta. Nedostatak tržišta bio je glavni nedostatak NR Kine u tom razdoblju. Međutim, kineske uspješne pro-tržišne reforme i neuspješne reforme u Tajvanu (na temelju privatizacije) promijenile su situaciju. Tijekom posljednjih 28 godina, NR Kina ima učinkovitiji gospodarski sustav od Tajvana. Kao rezultat toga, NR Kina je postala vodeća svjetska gospodarska sila u 2014. godini i ima veće stope ekonomskog rasta nego Tajvan.
The rise of “candidate-centered politics” has influenced a change in communication strategies of politicians who are increasingly using privatisation techniques to get closer to their voters. Social ...media have proven to be an ideal channel for “softening” their images. The aim of this paper is to investigate whether, and to what extent, the candidates used social media for privatization, i.e., personalization of politics, in the 2019-2020 Croatian presidential election. Using the content analysis method, researchers discovered that the candidates significantly used privatization techniques on social media to present themselves as “one of us”. The winner of the election was Zoran Milanović, who led a completely personalized campaign in which he emphasized rather frequently his distinctive character and his personal characteristics.
U radu će se prikazati neke od najvažnijih promjena u području stanovanja iz socijalističkog i postsocijalističkog razdoblja. Tranzicija iz 1990-ih prema demokratskom sustavu i tržišno orijentiranoj ...ekonomiji ojačala je privatizaciju vlasništva, posebno vlasništva nad stanom. Promjene su vidljive u kvaliteti stanovanja i stambenoj politici, ali i socioekonomskim i sociodemografskim okolnostima koje su s njima uzročno-posljedično povezane. Stanovanje se od nekadašnjega stambenog zbrinjavanja od države prebacuje na brigu građana samih te vlasništvo nad stanom postaje privilegija. Kroz procese otkupa i povrata nacionaliziranih stanova iz socijalizma dolazi do procesa privatizacije stanovanja te Hrvatska postaje jedna od postsocijalističkih zemalja koja ima među višim udjelima privatnog vlasništva. Iz takve će situacije proizaći mnogobrojne posljedice vidljive u svim aspektima života, posebno demografskim i gospodarskim, a utjecat će i na stambeni standard. U kontekstu jake privatizacije i financijalizacije stanovanja te reducirane uloge države, mnogi aspekti sprječavaju rješavanje stambenih prava i problema. Na njih se nadovezuju gospodarski problemi nastali forsiranjem tržišta i rastom privatnoga građevinskog sektora te eskaliranjem globalne financijske krize koja se prelila i na hrvatsko tržište. S druge strane, nepovoljni demografski trendovi vidljivi su u smanjenju prosječne veličine obitelji i porastu broja obitelji (kućanstava) bez djece što dovodi do drugačije stambene potražnje.
Rad se ponajviše bavi analizama hrvatskih ekonomista o procesu pretvorbe i privatizacije 1990-ih. Posljednjih desetljeća, posebno od prvih višestranačkih izbora u travnju 1990., proces ...političko-ekonomske transformacije presudno je utjecao ne samo na društveno-ekonomsku strukturu Hrvatske nego i na hrvatsku polit-ekonomsku misao. Pregledom znanstvenih radova hrvatskih ekonomista, polit-ekonomista i sociologa te njihovom daljnjom analizom rad ima ambiciju pridonijeti novom pristupu proučavanja procesa pretvorbe i privatizacije. Uza sve razlike u mišljenjima te istraživačkim zaključcima, hrvatski analitičari u jednom su suglasni – bez pretvorbe i privatizacije ne bi se razvio ni kapitalizam u Hrvatskoj. U ovom radu razvija se teza da je proces pretvorbe i privatizacije u suštini bio obnova kapitalizma putem primarne akumulacije kapitala. Ono što se još naziva i divljim kapitalizmom, crony, pa i tajkunskim kapitalizmom, zapravo je bio uobičajeni tijek nastanka i razvoja kapitalizma periferije. Pritom se njegova specifična osobina tiče nacionalne države kojoj je pripala uloga stvaratelja sistema i vladajuće klase, umjesto da se zbilo obrnuto – da je vladajuća klasa stvorila državu i ekonomski sistem. Istovremeno je namjera rada pokazati da nisu dovoljno precizne tvrdnje prema kojima je proces pretvorbe i privatizacije trebao i mogao biti pravedniji u slučaju pobjede druge političke opcije. Na temelju navedenog može se bolje razumjeti paradoks da je Hrvatska u proces pretvorbe i privatizacije ušla kao jedna od zemalja s najboljim pretpostavkama, a iz njega izašla kao jedan od najneuspješnijih primjera.
The paper deals with various analyses by Croatian economists of the so-called process of transformation and privatization in the 1990s. In recent decades, especially since the first multi-party parliamentary elections in April 1990, the process of political-economic transformation has not only decisively changed the socio-economic structure of Croatia, but also influenced the Croatian polit-economic thought. By reviewing works by Croatian economists, political economists and sociologists, this paper has the ambition to make a contribution to a new approach of studying the process of transformation and privatization. This paper develops the thesis that the process of transformation and privatization was essentially a restoration of capitalism through primary accumulation of capital. What is also called wild capitalism, cronyism, and even tycoon capitalism – was in fact the usual course of the emergence and development of peripheral capitalism. Its specific feature is connected with the nation-state which had the role of system-maker as well as ruling-classmaker, rather than the other way around – that the ruling class had created its own state and economic system. At the same time, we reject as simplified various conclusions that the transformation and privatization process should have been and could have been more just and fair. In the end, one can better understand the paradox of Croatia starting the process of transformation and privatization as one of the countries with the best features and finishing as one of the most unsuccessful examples.
U ovom se radu ispituje na koje su se načine tumačenja postmodernizma bavila pitanjima značajnih promjena u urbanim prostorima. Praćenje tih promjena od šezdesetih godina dvadesetog stoljeća otkriva ...da su se rasprave oko postmodernizma dominantno vodile unutar triju tematskih područja, a to su arhitektura i izgradnja grada, kapitalističke transformacije grada te reprezentiranje grada. Nakon razmatranja ključnih radova koji su se bavili postmodernom arhitekturom, suvremenim kapitalizmom i teškoćama predstavljanja urbanog prostora, analizira se utjecaj društvenih promjena karakterističnih za postmodernizam na urbane transformacije. Rekonstruiraju se tako estetizacija, privatizacija i fragmentacija grada kao rezultati pojave potrošačkog društva, potrage za novim kolektivnim identifikacijama te pojačanje brige za zadovoljenje osobnih potreba.
This paper presents the results of the research on the attitudes of managers, editors and journalist currently employed in the Serbian local media about the on-going process of priva- tization of the ...media owned by the state, cities and municipalities, as well as their views about the possible forms of ownership transformation and about the achievement of public interest through the project activities. The aim of the research was to establish how media professionals perceive and evaluate new legislation and what kind of future they forsee for the survival of the local media in which they work . According to many estimates, this process will be very painful for them since it co-occurs with the implementation of digitalization of electronic media, a process which - due to high taxes - threatens to extinguish local broadcasters. The research was conducted through semi-structured interviews during November and December 2014. They included 45 media profes- sionals (directors, editors and journalists) from 18 local media that. Research findings show a low level of awareness among media professionals about the necessity of withdrawal of the state from the ownership in local media, but also about importance of local media and their required social role in achieving the public interest within the local communities.
Radni i stambeni uvjeti znanstvenika u Hrvatskoj Svirčić Gotovac, Anđelina; Petrović, Nikola; Krištofić, Branimir
Revija za sociologiju,
2019, Volume:
49, Issue:
1
Journal Article, Web Resource
Peer reviewed
Open access
The paper analysed some of the aspects of work and housing among the scientific population in Croatia using data from a 2017 on-line survey. The survey was e-mailed to 7 269 scientists, of which ...1,966 responded. The working and housing conditions were set in the contemporary context of information-based and post-socialist society while highlighting some fundamental processes and phenomena affecting them, such as the privatisation of housing and the flexibilisation of work. The consequent uncertainty of working conditions was evident, especially among younger scientists. Differences in scientists’ satisfaction with the working and housing conditions were tested by gender, employment status, institution type, work location and research area. Those employed outside of Zagreb were more content with the working conditions than those employed in Zagreb, as were men compared to women. The permanently employed were more content than fixed-term employees, had a better housing status and were more involved in the subsidised purchase of their own apartments. In contrast, fixed-term employees experienced precarious working conditions more often, possibly due to the new, increasingly market-oriented scientific policy. In conclusion, the scientific population in Croatia – according to objective housing criteria – is fundamentally characterised by the continuation and strengthening of the model of housing privatisation initiated during the transitional period, where owning an apartment is a desirable housing status. The situation regarding work is divided. Certain work satisfaction is present, but also exhaustion and uncertainty, which are felt mostly by women and the younger scientists.
PDF
