Polazeći od analitičkog modela i kategorija američke radikalne političke ekonomije, autor analizira dinamiku ekonomskih promjena u Hrvatskoj tijekom devedesetih godina. Osobito značajnim za ...razumijevanje te dinamike autor smatra njezinu dimenziju koju – na tragu klasika političke ekonomije – naziva “moralnom ekonomijom tranzicije”. Temeljna institucionalna i socijalna struktura akumulacije u hrvatskom gospodarstvu devedesetih godina obilježena je fenomenima poput državnog populizma, klijentelizma i ortačkog kapitalizma, koji su rezultat HDZ-ova modela “nacionalnog kapitalizma”, tj. specifičnog sklopa ekonomske politike i privatizacije gospodarstva. Taj model nije riješio glavne razvojne probleme niti je osigurao zadovoljavajuće stope gospodarskog rasta. Političko-ekonomska bilanca prvog desetljeća tranzicije u Hrvatskoj stoga je negativna. Autor zaključuje da je u drugom desetljeću tranzicije nužno uspostaviti novi političkoekonomski model, koji će odgovoriti na glavne izazove s kojima je suočeno hrvatsko društvo: postizanje gospodarskog razvoja, povećanje produktivnosti, redukcija prevelikog državnog aparata, pomirenje imperativa akumulacije i demokratske legitimnosti te obnova moralne ekonomije i povjerenja.
Polazište rada ide za tim da pri definiranju strategije gospodarskog razvoja valja poći od nalaza teorije o determinantama rasta i od poruka empirijskog procesa gospodarskog razvoja iz proteklih 46 ...poslijeratnih godina. Analizom prvog ukazuje se na šest ključnih determinanti rasta, s posebnim akcentom na ulogu znanja (odnosno, ljudskog kapitala) i infrastrukture (fizičke i socijalne), a analizom drugog na ulogu konkurencije, ali istodobno i na potencijal države u stimuliranju procesa rasta. Država mora napustiti funkciju proizvodnje i alokacije dobara, jer se ove ostvaruju najbolje kroz tržišnu konkurenciju, ali mora voditi brigu o: unapređivanju infrastrukture, ulaganjima u ljudski kapital i poticanju znanstvenih istraživanja i inovacija koje doprinose porastu opće produktivnosti činilaca. Briga o unapređivanju (fizičke i socijalne) infrastrukture implicira između inoga, kreiranje niz aktivnosti na liniji poticanja razvoja tržišta i konkurentne mikroekonomije, jasnog definiranja i zaštite vlasničkih prava, privlačenja kapitala, otvorenosti i stabilne makroekonomije. Slijedi, u našem se primjeru kao sastavni element strategije i pretpostavka razvoja nameće ubrzana tranzicija iz "naslijeđenog" komandnog u poduzetničko gospodarstvo i pretvorba društva u cjelini u istinsko "tržišno društvo". Privatizacija "društvenog vlasništva" i aktiviranje financijskog tržišta preduvjet su ostvarivanja te tranzicije, pa je time u mnogome determiniran i izbor modela provedbe privatizacije, odnosno pretvorbe društvenih poduzeća. Zadnji odjeljak rada bavi se pitanjem odnosa razvoja i kvalitete upravljanja (shvaćenog kao zadaće političke vlasti da rukovodi poslovima nacije), odnosno pitanjem što predstavlja dobro upravljanje - upravljanje koje ne koči, već potiče razvoj.
U ovoj raspravi pokušalo se ukazati na ulogu i značaj franšizinga u razvoju
gospodrastva zemalja u tranziciji, osobito ističući u tome dugoročnom procesu, značaj malih gospodarstava kao temelja novog ...gospodarskog sustava. Polazište rasprave je u konstataciji da mali gospodarstvenici nisu sitni robni proizvođači. Oni su kooperanti, koji uz pomoć mjera ekonomske politike svake države u tranziciji, postaju glavni nositelji odgovarajućih franšizing sustava. Stari proizvodni odnos radnici - kapitalist zamjenjuje se novim proizvodnim odnosima mali gospodarstvenici - velika korporacija!
