Konstrukt samosuosjećanja u znanstvenoj se zajednici intenzivno proučava tijekom posljednjih dvadesetak godina. Samosuosjećanje je povezano s pozitivnim mentalnim zdravljem i otpornošću, a označava ...odnos poj edinca prema samome sebi u teškim trenucima. U ovome je radu predstavlj ena teorijska konceptualizacija toga konstrukta prema kojoj samosuosjećanje uključuje nekoliko medusobno povezanih komponenata: (1) ljubaznost prema sebi nasuprot samoosudivanju, (2) zajedničku čovječnost nasuprot izolaciji te (3) usredotočenu svjesnost nasuprot pretjeranoj identifikaciji. Takoder su ponudeni prikazi instrumenata kojima se mjeri konstrukt samosuosjećanja te nejednoznačnih rezultata istraživanja faktorske strukture najčešće korištenog instrumenta za mjerenje samosuosjećanja. Nadalje, prikazani su i rezultati pojedinih istraživanja u kojima su ispitivane individualne razlike u samosuosjećanju s obzirom na rod i dob. Cilj je ovoga preglednog rada integrirati rezultate dosadašnjih istraživanja u svrhu pružanja uvida u teorijsku konceptualizaciju konstrukta samosuosjećanja, kao i predstaviti različite načine njegova mjerenja, pri čemu je poseban naglasak stavljen na kritički osvrt povezan s njegovom operacionalizacijom. Predstavljene su i implikacije nalaza individualnih razlika u samosuosjećanju za praksu te prijedlozi za buduća istraživanja. Naposljetku, u radu je istaknuta potreba za provjerom predloženoga teorijskog modela samosuosjećanja u našemu kulturnom kontekstu, kao i za njegovom potencijalnom adaptacijom.
Bacanje kladiva je motorički vrlo kompleksna bacačka disciplina sa manifestacijom više različitih sila koje nastoje da onemoguće rotaciono kretanje sprave i bacača u projektovanoj sagtalnoj ravni. ...Kinematički parametri su jedan od segmenata u analizi atletskih disciplina, uključujući i bacanje kladiva. Cilj studije bio je da se utvrde prostorne i vremenske razlike kinematičkih parametara između muških i ženskih finalista, bacača kladiva Svjetskog prvenstva u Londonu. Studija je sprovedena na uzorku 24 finalista Svjetskog prvenstva u Londonu, 2017, sa ciljem analize razlika kinematičkih parametara između muških i ženskih bacača kladiva. Da bi se dobili potrebni rezultati primenjen je t-test za male nezavisne uzorke. Rezultati su potvrdili razlike u većini mjerenih parametara ali statistički značajne razlike između muških i ženskih finalista su potvrđene samo u visini izbačaja (T=2,992; p<0,009). Muški finalisti su bacali kladivo u prosjeku sa visine 1,74±0,13m, a žene sa 1,54±0,17m. Na osnovu dobijenih rezultata kinematičkih parametara može se zaključiti da su evidentne kvantitativne i kvalitativne razlike u mjerenim kinematičkim parametrima finalista u Londonu, ali da su statistički značajne razlike evidentrane samo u visini izbačaja sprave.
Zmanjševanje regionalnih razvojnih razlik in uravnotežen razvoj, temelječ na načelih trajnostnega razvoja, sta osrednja cilja regionalne politike v Sloveniji, zato v članku preučujemo uspešnost ...slovenskih regij pri doseganju teh ciljev na socialno-ekonomskem in okoljskem področju po letu 2010. V ta namen so bili preučeni štirje sintezni kazalniki (bruto domači proizvod na prebivalca, ekološki odtis na prebivalca, indeks razvojne ogroženosti in kazalnik trajnostnega regionalnega razvoja) in 32 posameznih ekonomskih, socialnih in okoljskih kazalnikov, ki so vključeni tudi v izračun kazalnika trajnostnega regionalnega razvoja. Večina ekonomskih in socialnih kazalnikov kaže približevanje strateškim razvojnim ciljem, večina okoljskih pa oddaljevanje od njih.
Konstrukt samosuosjećanja u znanstvenoj se zajednici intenzivno proučava tijekom posljednjih dvadesetak godina. Samosuosjećanje je povezano s pozitivnim mentalnim zdravljem i otpornošću, a označava ...odnos pojedinca prema samome sebi u teškim trenucima. U ovome je radu predstavljena teorijska konceptualizacija toga konstrukta prema kojoj samosuosjećanje uključuje nekoliko međusobno povezanih komponenata: (1) ljubaznost prema sebi nasuprot samoosuđivanju, (2) zajedničku čovječnost nasuprot izolaciji te (3) usredotočenu svjesnost nasuprot pretjeranoj identifikaciji. Također su ponuđeni prikazi instrumenata kojima se mjeri konstrukt samosuosjećanja te nejednoznačnih rezultata istraživanja faktorske strukture najčešće korištenog instrumenta za mjerenje samosuosjećanja. Nadalje, prikazani su i rezultati pojedinih istraživanja u kojima su ispitivane individualne razlike u samosuosjećanju s obzirom na rod i dob. Cilj je ovoga preglednog rada integrirati rezultate dosadašnjih istraživanja u svrhu pružanja uvida u teorijsku konceptualizaciju konstrukta samosuosjećanja, kao i predstaviti različite načine njegova mjerenja, pri čemu je poseban naglasak stavljen na kritički osvrt povezan s njegovom operacionalizacijom. Predstavljene su i implikacije nalaza individualnih razlika u samosuosjećanju za praksu te prijedlozi za buduća istraživanja. Naposljetku, u radu je istaknuta potreba za provjerom predloženoga teorijskog modela samosuosjećanja u našemu kulturnom kontekstu, kao i za njegovom potencijalnom adaptacijom.
The construct of self-compassion has been intensively studied in the scientific community over the past twenty years. Self-compassion is associated with positive mental health and resilience, and it refers to an individual’s attitude toward himself during difficult times. This paper presents a theoretical conceptualization of the construct according to which self-compassion includes several interconnected components: (1) self-kindness versus self-judgment, (2) common humanity versus isolation, and (3) mindfulness versus over-identification. An overview of instruments for self-compassion measurement and ambiguous results of studies regarding the factor structure of the construct are also provided. Furthermore, the paper presents the results of several studies that examined individual differences in self-compassion with regard to gender and age. The aim of this review article is to integrate the results of previous research in order to provide insight into the theoretical conceptualization of self-compassion, as well as to present different ways of its measurement, with a particular emphasis on a critical review regarding the operationalization of the construct. Implications of the findings on individual differences in self-compassion for practice and suggestions for future research are also provided. Finally, the paper highlights the need to validate the proposed theoretical model of self-compassion in our cultural context and its potential adaptation.
Zadržavanje zaposlenika aktualan je izazov u ugostiteljskom sektoru. Svrha ovog rada bila je ispitati koje aspekte vezane za posao zaposlenici u hrvatskom ugostiteljskom sektoru smatraju važnima te ...postoje li generacijske razlike. Podaci su prikupljeni putem online upitnika provedenim od srpnja do kolovoza 2022. godine i analizirani deskriptivnom analizom. Rezultati pokazuju da generacija X najvažnijim čimbenicima smatra: dobru ravnotežu između poslovnog i privatnog života, plaću i sigurnost radnog mjesta te međuljudske odnose. Za generaciju Y najvažniji su aspekt plaća i sigurnost radnog mjesta, koje prate dobri međuljudski odnosi te dobra ravnoteža između poslovnog i privatnog života. Generacija Z jednako važnima smatra: plaću i sigurnost radnog mjesta, dobre međuljudske odnose i nisku razinu poslovnog stresa. Generacijske razlike su pronađene, ali nisu značajne. Važno je istaknuti zapažanje da sve generacije percipiraju sve čimbenike vrlo važnima. Zaposlenicima je stalo do poštene plaće i korektnih radnih uvjeta, ravnoteže između privatnog i poslovnog života te međuljudskih odnosa, cijene prilike za poslovni razvoj i više autonomije. Rukovoditelji u ugostiteljstvu trebali bi to uzeti u obzir kako bi kreirali visokokvalitetna radna mjesta i poboljšali zadržavanje zaposlenika.
O javnom umu i načelu razlike Zelič, Nebojša
Filozofska istraživanja,
12/2023, Volume:
43, Issue:
3
Journal Article, Web Resource
Peer reviewed
Open access
Jedno je od važnih pitanja interpretacije Rawlsove filozofije ono o povezanosti dvaju problema o kojima je pisao cijeli svoj život – pravednost i legitimnost. U ovom radu kao posebnost Rawlsove ...teorije pravednosti uzimam načelo razlike, dok kao poseban aspekt njegove teorije legitimnosti uzimam ideju javnog uma, te pokušavam pokazati da su oba aspekta povezana, odnosno da ih ne trebamo gledati kao dva odvojena projekta. Pokušavam pokazati da bismo opravdanje načela razlike trebali oblikovati kao opravdanje određenog socio-ekonomskog uređenje prije nego kao apstraktno načelo, ono koje je bolje od drugih legitimnih uređenja. Za Rawlsa su demokracija vlasničkog tipa (engl. property-owning democracy) i liberalni socijalizam (engl. liberal socialism) ona socio-ekonomska uređenja koja realiziraju načelo razlike. Glavna je razlika između ta dva sustava ta što je u prvom dopušteno privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, ali je ono široko disperzirano. U ovom radu pokušavam pokazati na koji način takav sustav može biti javno opravdan. Opravdanje koje pri tome trebamo koristiti upravo je ono koje Rawls oblikuje kroz ideju javnog uma, pozivanjem na političke vrijednosti sadržane u našoj javnoj političkoj kulturi.
One of the important questions in the interpretation of Rawls’s philosophy is the connection between the two problems he wrote about throughout his life – justice and legitimacy. In this paper, I take the difference principle as a special feature of Rawls’s theory of justice, while I take the idea of the public reason as a special aspect of his theory of legitimacy, and I try to show that both aspects are connected, that is, that we should not see them as two separate projects. I am trying to show that we should formulate the justification of the difference principle as a justification of a particular socio-economic arrangement rather than as an abstract principle, one that is better than other legitimate arrangements. For Rawls, property-owning democracy and liberal socialism are socio-economic arrangements that realize the difference principle. The main difference between the two systems is that in the first one, private ownership of the means of production is allowed, but it is widely dispersed. In this paper, I try to show how such a system can be publicly justified. The justification that we need to use is precisely the one that Rawls formulates through the idea of the public mind, by referring to the political values contained in our public political culture.
Kompetencije učitelja u razrednoj nastavi za tjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno područje dijele se na generičke i predmetno specifične. Generičke kompetencije odnose se na opće kompetencije, a ...obuhvaćaju teorijska i praktična znanja, dok se predmetno specifične kompetencije odnose na primjenu spoznaja supstratne znanosti predmetnog područja u cilju izvršavanja postavljenih zadaća. U dosadašnjim istraživanjima utvrđene su statistički značajne razlike između procjene razine kompetencija učitelja i studenata. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razinu kompetencija učitelja i studenata koje su potrebne za provođenje sata Tjelesne i zdravstvene kulture (TZK) te utvrditi razlike u njihovoj razini procijenjenih kompetencija. Istraživanje je provedeno s učiteljima osnovnih škola u Dubrovniku i studentima pete godine Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja. Razina kompetencija procijenjena je indirektno primjenom hrvatske verzije upitnika Kompetencije u Tjelesnom i zdravstvenom području (Competencies in Physical Education Teaching, Al-Tawel i AlJaafreh, 2017). Rezultati istraživanju pokazali su kako učitelji svoje ukupne kompetencije procjenjuju izrazito visokima (AS = 4.52), a studenti visokima (AS = 4.23). Vezano za subskale upitnika, dobiven je rezultat da učitelji visokima procjenjuju svoje kompetencije za provedbu (AS = 4.34) i planiranje sata TZK-a (AS = 4.30), a izrazito visokima procjenjuju motivacijske (AS = 4.85) te osobne i socijalne kompetencije (AS = 4.60). Studenti procjenjuju visokima svoje kompetencije provedbe (AS = 4.22), kompetencije planiranja (AS = 4.00) te osobne i socijalne kompetencije (AS = 4.17), a izrazito visokima procjenjuju motivacijske kompetencije (AS = 4.51). Testiranjem razlika utvrđeno je kako postoje statistički značajne razlike u tri subskale: kompetencijama potrebnim za provođenje sata TZK-a, motivacijskim kompetencijama te osobnim i socijalnim kompetencijama. Učitelji razinu svojih kompetencija za te tri subskale procjenjuju višima u odnosu na studente. Nadalje, istraživanjem je utvrđeno kako ispitanici dijele mišljenje da bi tijekom učiteljskog studija trebalo uvesti više prakse iz kineziološkog područja kako bi se poboljšale i unaprijedile njihove kompetencije. Rezultati istraživanja mogu pomoći u osmišljavanju učinkovitijeg plana i programa Učiteljskih studija usmjerenih poboljšanju kompetencija koje će steći budući učitelji razredne nastave.
Osobe kasne životne dobi koje žive u okviru vlastitih kućanstava, skupina su koja svojim potrebama i udjelom u općoj populaciji zaslužuje veliku pažnju znanstvenika i stručnjaka. Cilj ovoga ...istraživanja je ispitati neke sociodemografske odrednice kvalitete života osoba kasne odrasle dobi koje žive na području Slavonije. U istraživanju je sudjelovalo N=692 osoba (62,5% žena) prosječne dobi 73,98 (SD=6,398) godina. Ispitanici su odgovarali na pitanja o sociodemografskim karakteristikama i na Upitnik kvalitete života (WHOQOL – BREF, 1998) Svjetske zdravstvene organizacije. Upitnik mjeri četiri domene kvalitete života: tjelesno zdravlje, psihičko zdravlje, socijalne odnose i okruženje. Rezultati su pokazali zadovoljavajuću kvalitetu života osoba kasne odrasle dobi, pri čemu su se slične odrednice pokazale značajnima za različite domene kvalitete života. Iz rezultata je vidljivo kako muškarci (čak i kada je varijabla dob kontrolirana), mlađi ispitanici, ispitanici koji su u vezi/braku (za razliku od samaca i udovaca), ispitanici s višim stupnjem obrazovanja, materijalno neovisni, koji imaju stalne prihode mirovine, te ne boluju od kroničnih (fizičkih/psihičkih) bolesti, izvještavaju o višim razinama kvalitete života vezane uz tjelesno i psihičko zdravlje, te okruženje. Kvaliteti socijalnih odnosa, osim već navedenih varijabli, doprinosi i roditeljski status. Za razliku od mjesta stanovanja (grad/selo) koje se nije pokazalo značajnom odrednicom niti za jednu domenu kvalitete života, članstvo u udruzi ili KUD-u pozitivno doprinosi kvaliteti života.
Late adults who live in their own households are a group that merits a lot of attention from scientistsand experts, due to their number in the general population and their needs. The aim of this research is toexamine some socio-demographic determinants of the quality of life of people in late adulthood living inSlavonia. N= 692 people (62.5% women) with an average age of 73.98 (SD=6.398) years participated inthis research.Participants answered questions about socio-demographic characteristics and the World HealthOrganization Quality of Life Questionnaire (WHOQOL – BREF, 1998). In addition to the general qualityof life and health, the questionnaire measures four domains of the quality of life: physical health,psychological health, social relationships and the environment. The results showed a satisfactory quality oflife for late adults, with similar determinants being significant for different quality of life domains. It wasfound that men (even when the variable age is controlled), younger participants, participants who are in arelationship/marriage (in contrast to people who are single or widowed), participants with a higher degreeof education, those who are financially independent, who have a permanent income from pensions and donot suffer from chronic (physical/mental) diseases, report higher levels of quality of life related to physicaland mental health and the environment. Parental status also contributes to the quality of social relations,along with the previously mentioned variables. It is interesting that the place of residence (town/village)did not prove to be a significant determinant for any quality of life domain, but membership in associationsor folklore societies was shown to positively contribute to the quality of life.
Sintaktička složenost jedna je dimenzija proučavanja pripovjednog diskursa. Budući da rezultati dosadašnjih istraživanja nisu jednoznačni, nije jasno koliko su pojedine mjere sintaktičke složenosti ...osjetljive za razlikovanje jezičnih sposobnosti djece različite dobi te koje su mjere prikladne za uporabu u različitim jezicima. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razlike između šestogodišnjaka i osmogodišnjaka u sintaktičkoj složenosti pripovjednog diskursa rabeći četiri mjere sintaktičke složenosti. Očekivalo se da će se pripovjedni diskursi razlikovati u prosječnoj duljini C-jedinice, prosječnoj duljini klauze, gustoći klauza te broju različitih vrsta zavisnosloženih klauza, pri čemu će osmogodišnjaci pokazivati bolje rezultate na svim mjerama. Drugi je cilj bio opisati koje vrste zavisnosloženih klauza i u kojoj mjeri djeca različite dobi rabe prilikom pripovijedanja. Jezični uzorci izdvojeni su iz korpusa Croatian Frog Story Corpus (Trtanj, Kuvač Kraljević, Hržica 2017). Mjere sintaktičke složenosti izračunate su u programu CLAN, a podaci su obrađeni Mann-Whitney U testom. Dobivene su statistički značajne razlike između dviju dobnih skupina u prosječnoj duljini C-jedinice i prosječnoj duljini klauze, ali ne u gustoći klauza i broju različitih vrsta zavisnosloženih klauza. Očekivano, osmogodišnjaci proizvode pripovjedni diskurs s većom prosječnom duljinom C-jedinice i s većom prosječnom duljinom klauze u odnosu na šestogodišnjake. Pokazalo se i da se od zavisnosloženih klauza najčešće upotrebljavaju priložne. Sukladno ranijim istraživanjima, utvrđene su razlike u sintaktičkoj složenosti na prijelazu iz predškolske u školsku dob. Prosječna duljina C-jedinice i prosječna duljina klauze mjere su koje mogu razlikovati jezične sposobnosti šestogodišnjaka i osmogodišnjaka.
One way to study narration is to study syntactic complexity. The results of previous studies on syntactic complexity are inconclusive, and it is not clear how sensitive these measures are to age differences when it comes to language abilities. The aim of this study was to examine the difference between six- and eight-year-olds with respect to the syntactic complexity of narratives using four measures. Eight-year-olds’ narratives were expected to be more syntactically complex, that is, the mean length of the C-unit and the mean length of clause, clausal density, and the number of different subordinate clause types were expected to be higher. Another aim of this study was to describe the use of subordinate clauses in each group. Fifty-eight narrative samples were selected from children’s corpus, and syntactic complexity measures were calculated using the CLAN software (MacWhinney 2000). The data were analysed using the Mann Whitney U test. The results of this study show that there are statistically significant differences between the two age groups with respect to the mean length of the C-unit and the mean length of clause. There are no significant differences between six- and eight-year-olds in terms of clausal density and the number of different subordinate clause types. This study also showed that adverbial clauses are the most frequently used clause type in both age groups. In line with the findings of previous studies, age differences with respect to the syntactic complexity of narratives were found between preschool and early school-age children. The mean length of the C-unit / clause differentiated the syntactic complexity of the two age groups.
Rawls iza vela neznanja Cvijanović, Hrvoje
Filozofska istraživanja,
12/2023, Volume:
43, Issue:
3
Journal Article, Web Resource
Peer reviewed
Open access
Autor propituje misaoni eksperiment »vela neznanja« i načela pravednosti Johna Rawlsa putem dvaju glavnih smjerova kritike. Prvo, iako Rawls konstruira veo neznanja kantovskim kategorijama, autor ...izvodi Rawlsovu motivaciju iz poveznice pravednosti s tradicijom obuzdavanja pleoneksične ljudske prirode, tvrdeći da je u tom kontekstu Rawlsova kantovska retorika zapravo pogonjena hobsovskim strahom od nestabilnosti koji proizlazi iz problema suradnje u tradiciji društvenog ugovora. Drugo, veo neznanja lukavi je instrument privilegiranih za očuvanje prethodno stečenih prednosti, kontrolu stabilnosti i prikrivanje društveno-političkih nepravdi. Pri tome, načelo razlike koje iz njega proizlazi ne umanjuje jaz nejednakosti – ekonomskih i povijesnih – nego ga legitimira i utvrđuje. Zapravo, Rawlsov buržoaski liberalizam i njegovi teorijski konstrukti služe hedgiranju bolje stojećih osiguravajući im i uvećavajući ono što već imaju.
The author examines the “veil of ignorance” thought experiment and the principles of justice of John Rawls via two main directions of criticism. First, although Rawls constructs a veil of ignorance with Kantian categories, the author derives Rawls’s motivation from the link between justice and the tradition of curbing pleonexic human nature, arguing that in this context Rawls’s Kantian rhetoric is actually driven by the Hobbesian fear of instability arising from the problem of cooperation in the social contract tradition. Second, the veil of ignorance is a cunning instrument of the privileged to preserve their previously acquired advantages, control stability, and cover up socio-political injustices. At the same time, the principle of difference that derives from it does not reduce the gap of inequality – economic and historical – but legitimizes and establishes it. In fact, Rawls’s bourgeois liberalism and its theoretical constructs serve to hedge the well-off by securing and increasing what they already have.
PDF
