Cilj: Istražiti jesu li nakon ozljede prednjeg križnog ligamenta koljena aktivni mehanizmi stabilizacije zgloba, potaknuti vježbama propriocepcije i ravnoteže tijekom programa rehabilitacije, ...dovoljni za uspostavljanje normalne funkcije zgloba, praćenjem živčano-mišićne kontrole na nestabilnoj podlozi u ranim razdobljima od ozljede, odnosno operacije rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta (od 1 mjesec do 1 godine). Ispitanici i metode: U kliničko istraživanje bilo je uključeno 53 ispitanika s ozljedom prednjeg križnog ligamenta (PKL) koljena, liječenih konzervativno/operacijski. Svi su nakon ozljede/operacije proveli rehabilitacijski program s naglaskom na vježbama na nestabilnoj podlozi za poticanje živčano-mišićne koordinacije i ravnoteže. Statičku i dinamičku stabilnost pratili smo i mjerili aparatom SportKAT 2000. Usporedbu rezultata vršili smo prema usporedbenoj skupini zdravih ispitanika i/ili prema zdravom ekstremitetu istog ispitanika. Rezultati: Koristeći se Sport KAT metodom, pronašli smo disfunkciju neuromišićne kontrole u održavanju statičke i dinamičke stabilnosti zgloba i ravnoteže u promatranim skupinama pacijenata određivanjem statičkih i dinamičkih ravnotežnih indeksa. Vježbe živčano-mišićne koordinacije, kao dio rehabilitacijskog protokola nakon ozljede PKL-a koljena, vrlo brzo dovode do poboljšanja obaju ravnotežnih indeksa (p < 0,001), u obje skupine pacijenata. No, ako se navedene vježbe svakodnevno ne izvode, dinamički ravnotežni indeks pogoršava se u neoperiranoj skupini, dok se nakon operacijske stabilizacije zgloba uspostavlja „normalizacija” ravnoteže (p < 0,001). Zaključak: S ciljem rehabilitacije neurosenzoričkih i propriocepcijskih oštećenja nastalih nakon ozljede PKL-a koljena liječenih konzervativno/operacijski, potrebno je koristiti vježbe koje stimuliraju dinamičke stabilizatore zgloba, preko mehanizama neuromišićne ko-kontrakcije tijekom održavanja ravnoteže. Spomenuto predstavlja znanstveni doprinos ovog rada s naglašavanjem važnosti živčano-mišićne koordinacije u rehabilitaciji donjeg ekstremiteta pri održavanju stabilnosti zglobova.
Aim: To evaluate if the restoration of neuromuscular coordination in knee ACL-injured patients could be estimated by the stimulation of neuromuscular control during the rehabilitation or if operative stabilisation should be performed previously. The study had to examine a short-term and long-term efficiency by monitoring the indicators of joint functionality in the early stages, from one month to one year after the injury/operation. Patients and methods: We analysed 53 ACL-injured patients treated operatively and non-operatively. All the patients underwent a functional rehabilitation programme with balance exercises. The measuring of static and dynamic balance on SportKAT 2000 device was performed, and the results were compared with the healthy subjects and the healthy limb of the same subject. Results: Measuring the static and dynamic balance indexes, a dysfunction of neuromuscular control was found in the maintenance of balance in the patient groups. Exercises that included stimulation of the neuromuscular coordination, as a part of the rehabilitation procedure following ACL injuries, soon lead to an improvement of both balance indexes (p<0,001) in both groups, however, no long term impact was noted in non-operatively treated group. Namely, if the above exercises are not conducted on a regular daily basis, the balance indexes will deteriorate. Contrary, after the operative joint stabilization the balance indexes tend to improve to the ‘normal’ balance (p<0,001). Conclusion: In order to restore dynamic stabilization of the joint in ACL injured patients, exercises stimulating the neuromuscular mechanisms are necessary. This suggests the importance of neuromuscular coordination in the rehabilitation of the lower extremity while maintaining joint stability, which represents the scientific contribution of this paper.
SAŽETAK
Totalna laringektomija kao metoda kirurškog liječenja tumora područja glave i vrata nosi doživotne posljedice koje su funkcionalnog, psihološkog i socijalnog karaktera, a jedna od najtežih ...jest gubitak sposobnosti glasnog govora. Zbog toga rehabilitacija glasa/govora poslije totalne laringektomije predstavlja važan aspekt funkcionalne rehabilitacije laringektomirane osobe. Dvije najčešće korištene metode usvajanja alaringealnog govora jesu ezofagealni (EF) i traheoezofagealni (TEF) glas/govor. Cilj istraživanja bio je utvrditi razlike u akustičkim vrijednostima ezofagealnog i traheoezofagealnog glasa te na osnovi objektivnih akustičkih parametara prikazati i obrazložiti koji od ova dva modaliteta alaringealnog glasa posjeduje akustičke vrijednosti bliže vrijednostima laringealnih glasova. Materijali i metode: Proveli smo retrospektivno istraživanje na 75 ispitanika u Klinici za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata Kliničkoga bolničkog centra Zagreb. Akustičke vrijednosti mjerene su programom za akustičku analizu glasa LingWAVES SLP Suite Pro VPR (WEVOSYS medical technology GmbH – Germany) te su analizirani slijedeći parametri: fundamentalna frekvencija, intenzitet, varijacije u osnovnoj frekvenciji (jitter), varijacije u intenzitetu glasa (shimmer). Rezultati statističke analize pokazali su da postoji statistički značajna razlika (p<0,05) između dvije skupine alaringealnih govornika na svim mjerenim parametrima osim na vrijednosti varijacija u intenzitetu glasa. Zaključak: Traheoezofagealni glas/govor postiže bolje rezultate od ezofagealnog glasa/govora na svim mjerenim akustičkim parametrima. Vrijednosti TEF govora značajno odstupaju od vrijednosti urednoga laringealnog glasa.
Mjerenje kvalitete pružene skrbi neizostavan je dio upravljanja kvalitetom i koncepta njezinoga stalnog poboljšanja. Mjere iskustva pacijenta omogućavaju trajno i kontinuirano praćenje kvalitete ...budući da je iskustvo pacijenta kao dimenzija kvalitete skrbi zajedno s drugim dimenzijama kvalitete, kao što su učinkovitost i sigurnost skrbi, ključno za pružanje potpune slike kvalitete zdravstvene zaštite. Pacijenti koji se koriste uslugama fizioterapijske i rehabilitacijske skrbi imaju karakteristike koje ih razlikuju od karakteristika pacijenata u drugim sektorima, što zahtijeva specifično usmjeravanje razvoja pokazatelja kvalitete i modela mjerenja pacijentova iskustva. Cilj je ovoga rada predstaviti u literaturi dostupne mjerne instrumente za mjerenje iskustva pacijenata kao mjere ishoda u fizioterapijskoj i rehabilitacijskoj skrbi. Implementacija mjernih instrumenta o iskustvu pacijenta omogućuje praćenje i poboljšanje kvalitete, mjerenje i praćenje učinka svake organizacijske jedinice, identifikaciju čimbenika
koji se mogu koristiti za usporedbu kvalitete pružene skrbi između ustanova, kompleksniju i objektivniju procjenu ishoda rehabilitacije i poboljšanje učinkovitosti pružene skrbi. U Hrvatskoj trenutačno ne postoje objavljena istraživanja o mjerenju iskustva pacijenta u fizioterapijskoj i rehabilitacijskoj skrbi, stoga je važno kontinuirano raditi na podizanju svijesti svih dionika u procesu pružanja skrbi o važnosti mjerenja iskustva pacijenta i njegovom izravnom utjecaju na postizanje rehabilitacijskoga ishoda.
Umjetna pužnica je neurosenzorička proteza, koja je suvremeni tehnički i tehnološki medicinski terapijski izbor liječenja osoba s teškom nagluhošću ili s gluhoćom. Postupak otokirurške ugradnje ...umjetne pužnice zove se kohlearna implantacija. Telemetrija je sastavni dio tog postupka. Predstavlja metodu mjerenja neuralnog odgovora slušnog živca na električnu stimulaciju. Telemetrijom se određuju pragovi čujnosti, pragovi neugode podražaja i dinamički raspon. Objektivnim parametrima telemetrije procjenjujemo i psihoakustičke parametre, koji su temelj simulacijskih mapa za buduću rehabilitaciju oštećenog sluha.
Cilj: Protetička rehabilitacija nakon amputacije donjeg uda uključuje sve kompleksne postupke i interakcije rehabilitacijskog tima i pacijenta koje su usmjerene cilju uspostavljanja sigurnog i ...stabilnog hoda s protezom. Nakon otpuštanja iz rehabilitacijskog centra pacijent koristi protezu, sukladno dobi, stilu života i okolini u kojoj živi. Cilj: Cilj rada je procijeniti uspješnost protetičke rehabilitacije osoba s amputacijom donjeg uda koristeći indekse predviđene mobilnosti pacijenta (engl. Amputee Mobility Predictor; AMP) i brzinu hoda. Ispitanici i metode: U radu su korišteni podaci pacijenata iz baze podataka Zavoda za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu Kliničkog bolničkog centra u Rijeci, a pri tome su u skladu s Helsinškom deklaracijom ostali anonimni: dob, spol, vrsta i strana amputacije, AMP, brzina hoda i vrijeme provedeno u protezi. Od sto pacijenata s amputacijom 62 su bila transtibijalna (TT) i 38 transfemoralna (TF). U ispitivanju je sudjelovalo 27 žena i 73 muškarca. Svim pacijentima je utvrđen AMP indeks prije rehabilitacijskog postupka (AMPnoPRO) te nakon završenog rehabilitacijskog postupka (AMPPRO). Rezultati: Nakon provedene protetičke rehabilitacije utvrđena je statistički značajna razlika u konačnoj mobilnosti (AMP: p < 0,001) i brzini hoda (p = 0,002) između TT i TF grupa, odnosno bolji rezultat su postigli pacijenti s nižom razinom amputacije (TT). Također je utvrđena statistički značajna povezanost između vremena provedenog u protezi i brzini hoda te AMP indeksa (p < 0,001). Zaključak: Razina amputacije je važna stavka koja pridonosi konačnom ishodu rehabilitacijskog postupka, odnosno viša razina amputacije kod pacijenata (TF) predstavlja jedan oblik ograničenja za bolji uspjeh u odnosu na pacijente s nižom razinom amputacije (TT).
Aim: Prothetic rehabilitation after lower limb amputation includes all complex procedures and interactions between the rehabilitation team and the patient aimed for establishing a safe and stable walk with the prosthesis. After being released from the rehabilitation center, the patient uses the prosthesis, according to age, lifestyle and the environment in which he lives. Aim: The aim of the paper is to evaluate the success of the prosthetic rehabilitation after lower limb amputation patients using Amputee Mobility Predictor (AMP) and walking speed measures. Patients and methods: The following patients’ data ware taken from the database at the Department of Physical and Rehabilitation Medicine of the Clinical Hospital Center Rijeka, used in purpose of this work only, and stayed anonymous according to the Helsinki Declaration: age, sex, type and side of amputation, AMP, walking speed and the time spent in the prosthesis. From the 100 patients with amputation, 62 of them was transtibial (TT) and 38 transfemoral (TF). The AMP index was established for all patients prior to the rehabilitation procedure (AMPnoPRO) and after the completed rehabilitation procedure (AMPPRO). Results: After the prosthetic rehabilitation, a statistically significant difference in ultimate mobility (AMP: p < 0,001) and walking speed (p = 0.002) between the TT and the TF group was established, respectively, in a patients with a lower level of amputation (TT). A statistically significant correlation between the time spent in the prosthesis and walking speed and AMP index (p < 0.001) was also established. Conclusion: The level of amputation is an important factor contributing to the ultimate outcome of the rehabilitation process, and a higher level of amputation in patients (TF) is one form of limitation for better success compared to patients with lower amputation levels (TT).
Jedan od najčešćih problema vezanih za zglob kolena, su povrede ili ruptura prednjeg ukrštenog ligamenta. Povreda ili ruptura ACL-a, kao jednog od četiri velika ligamenta zgloba kolena, predstavlja ...njegovu najtežu povredu. Povrede ligamenta često dovode do preranog prekida sportske karijere kod sportista. Tretman nakon rupture ACL-a može biti operativan ili konzervativan. U oba slučaja, glavni cilj je da pacijent postigne što bolji funkcionalni nivo, bez rizika od ponovnog povređivanja ili degenerativnih povreda u zglobu kolena. Vraćanje na visok nivo sportske aktivnosti pokazatelj je uspešnog tretmana. Rehabilitacija predstavlja važan deo tretmana. Znanje o procesu izlečenja i biomehanici kolena nakon povrede i rekonstrukcije, zajedno sa fiziološkim aspektima trenažnih efekata je važno za konstrukciju rehabilitacionih programa. Trenutni rehabilitacioni programi koriste neposredne treninge, tj. vežbe kojima se radi na povećanju opsega pokreta. U većini slučajeva, rehabilitacioni programi se prave u odnosu na vreme koje je potrebno za vraćanje određenim sportskim aktivnostima. U ovom članku, želeo se napraviti pregled trenutnih strategija sportske participacije i rehabilitacije nakon povrede ACL-a. Operacija zajedno sa obavljenim, završenim rehabilitacionim programom, koji je specifičan za dati sport, trebalo bi da dovedu do funkcionalne stabilnosti zgloba kolena. Štaviše, adekvatna mišićna jačina i performanse predstavljaju glavne kriterijume za vraćanje sportu. Drugi faktori, kao što su prateće povrede, sociološke i psihološke barijere, takođe mogu uticati na vraćanje sportskim aktivnostima. Stoga, moraju se uzeti u razmatranje tokom procesa rehabilitacije i evaluacije tretmana.
Idiopatske upalne miopatije (engl. idiopathic inflammatory myopathies – IIM) su rijetke sustavne autoimunosne bolesti karakterizirane slabošću proksimalnih mišića, znakovima upale i oštećenja mišića ...i drugih organskih sustava, prvenstveno pluća. Rano prepoznavanje bolesti i pravovremeni početak liječenja smanjuju mišićnu upalu, trajna oštećenja mišića i razvoj ekstramuskularnih komplikacija. Temelj farmakološkog liječenja su glukokortikoidi uz dodatak imunosupresivnih i imunomodulirajućih lijekova. Klinički i serološki podtipovi miozitisa vrlo su različiti i ne reagiraju jednako na farmakološku terapiju. Terapijske su vježbe, uz medikamente, važan čimbenik u liječenju IIM-a. Povećanje mišićne snage, smanjenje onesposobljenosti, protuupalni učinci i poboljšanje metabolizma u mišićnim stanicama učinci su tjelovježbe dokazani u mnogim znanstvenim studijama. Vježbe su se pokazale sigurnima i učinkovitima u akutnoj i kroničnoj fazi miozitisa. Rehabilitacijski program vježbi treba individualno prilagoditi svakom bolesniku, a njegov učinak mjeriti validiranim instrumentima. U ovom radu prikazujemo trogodišnji klinički tijek bolesnika s anti-SRP pozitivnim miozitisom, s posebnim osvrtom na akutnu stacionarnu rehabilitaciju u aktivnoj fazi bolesti te donosimo pregled literature.
Family involvement is recognised as an important part of the rehabilitation process for individuals suffering from brain injuries. However, in an attempt to prevent the spread of COVID-19, healthcare ...institutions were obligated to implement visitor restrictions. The aim of this study was to understand the experiences of family members with respect to communication based on video calls with their close relatives who were suffering from brain injuries and undergoing inpatient rehabilitation during the pandemic. We included a purposive sample of 11 participants/family members who communicated consistently with their loved ones via video conferencing as part of the occupational therapy intervention. Qualitative data was collected using a semi-structured interview. Two independent researchers performed a thematic analysis based on the data inquiry method and highlighted three main themes: (1) coping with a traumatic brain injury of a family member, (2) video conferencing experiences with a family member during rehabilitation, and (3) family resilience factors. Our study highlighted that there were changes in the daily lives of the family, as well as that family members had a strong emotional response due to the traumatic event and the inability to stay with the affected individuals in the hospital. Interactions via video conferencing proved to be significant for the participants since it provided them with an insight into the health condition of their family members, enabled their involvement in the rehabilitation process, and allowed them to monitor the recovery process. The above-mentioned factors also contributed to the resilience of participants. Our findings indicate the benefits of virtual communication and involving family members in the rehabilitation process, especially in situations where hospital visitation is impossible.
PDF
