Studija ima za cilj da identifikuje region u kojem su rođeni igrači iz muških brazilskih nogometnih reprezentacija i koji su predstavljali prvi timo Brazila na svjetskim prvenstvima. Analizirani su ...svi igrači koji su predstavljali Brazilsku reprezentaciju na svim svjetskim prvenstvima koje je organizovala FIFAu periodu od 1930. do 2014. godine. Brazilski fudbal ostvaruje zapažene rezultate širom svijeta u vezi sa svjetskimkim kupovima i obezbjeđivanjem vrhunskih igrača na fudbalskom tržištu u različitim zemljama. Rezultat pokazuje da je raspodjela heterogena prema mjestu rođenja fudbalera. Jugoistočni i južni regioni koncentrišu 86,6% mjesta rođenja i samo dvije federativne jedinice - Sao Paulo i Rio de Janeiro imaju 63,46%. Porijeklo fudbalera i vezu sa učešćem za reprezentaciju Brazila trebalo bi detaljnije proučavati kako bi se našla povezanost sa nastupom za brazilski tim.
Jedno je od središnjih pitanja kognitivne znanosti kako su pojmovi reprezentirani u ljudskome umu. Klasični je odgovor na to pitanje pretpostavka o odvojenome semantičkome modulu u kojemu je znanje ...pohranjeno putem apstraktnih simboličkih reprezentacija. Tako opisan semantički modul odvojen je od drugih sustava kao što su moduli za percepciju i motoriku. U posljednjih dvadesetak godina intenzivno se istražuje i razvija alternativni pristup poznat pod nazivom utjelovljena ili utemeljena spoznaja koji polazi od pretpostavke da je pojmovno znanje u stalnoj interakciji s percepcijom i motorikom, odnosno da je ukorijenjeno u njima putem mehanizma perceptivne simulacije. Cilj je ovoga rada dati pregled različitih teorijskih perspektiva na utjelovljenu spoznaju i evaluirati ih. Detaljno su prikazane teorija sustava perceptivnih simbola, model prožetoga iskustvenika i indeksna hipoteza te empirijski nalazi koji im idu ili ne idu u prilog. Zatim su prikazane i kritike utjelovljene spoznaje koje se odnose na razumijevanje apstraktnih pojmova, kao i odgovori na te kritike. Razmotrena je i ideja o stupnjevima ili kontinuumu utjelovljenja. Nakraju su dane smjernice za daljnja istraživanja koja bi trebala rasvijetliti točnu ulogu utjelovljenja u reprezentaciji znanja.
The paper presents the results of content analysis conducted on 489 articles published in three Croatian daily newspapers in the period of two years (1 January 2018 to 31 December 2019) on the topic ...of child abuse. The goals of the research were to investigate: the way child abuse was portrayed in Croatian newspapers, whether the journalists reported in a sensationalistic manner, how frequently they disclosed the victim’s identity or used other endangering practices. We also wanted to identify the predictors of using endangering practices. The results have shown that child abuse victims in newspaper articles were equally male and female, and that focus was mostly on the victims of physical and sexual abuse, while emotional abuse and neglect were almost invisible. The victim’sidentity was disclosed in 64.6% of the articles (although mostly indirectly). As many as 78.5% of articles highlighted at least one background information on the victim, 24.7% of the articles contained victim-blaming information, while 74.2% of the articles provided details of the abusive event, a practice that could lead to re-traumatization of the victims. A child’s identity is most likely disclosed in the articles announced on the front page of the newspapers, in cases of domestic abuse, and in cases where the perpetrators were a child’s acquaintances. Key words: media representation; media ethics; child abuse; content analysis; daily newspapers
straipsnis ir santrauka lietuvių kalba; santrauka anglų kalba Straipsnyje nagrinėjamas žemėlapio ir pasakojimo santykis. Žemėlapiai kaip vizualizavimo priemonė naudojami daugybėje skirtingų ...kontekstų, kuriuose žemėlapis įprastai traktuojamas kaip tam tikros erdvės (tiek realios, tiek fiktyvios) reprezentacija. Bet kokios teritorijos laikiškumas ir daugiasluoksniškumas rodo, kad joks žemėlapis negali visiškai reprezentuoti visų įmanomų teritorijos sluoksnių. Jei vienintelis žemėlapio tikslas – kuo tikslesnė konkrečios erdvės reprezentacija, tada kartografavimas tampa begalinis, neįgyvendinamas ir bergždžias užsiėmimas. Tačiau žemėlapis nėra vien reprezentacija – kiekvienas žemėlapis „pasakoja“ tam tikras istorijas, kurios alternatyviai pateisina jo egzistavimą. Straipsnyje siekiama išsiaiškinti, koks yra epistemologinis žemėlapio statusas, ar galimas „nebylus“ žemėlapis ir ar esama pasakojimų, kurių nebūtų galima užfiksuoti žemėlapyje. Kaip žemėlapio naratyvumo iliustracija naudojamas ir nagrinėjamas Jurgio Mačiūno sudarytas Rusijos istorijos atlasas.
Ikonična slika Naste Rojc Autoportret u lovačkom odijelu iz 1912. je više puta u poslednje dve decenije bila proglašavana za njen „životni manifesto“ od strane istraživača/ica. Autorke i autori su ...naglašavali njene performativne, rodno fluidne autoportrete, i povlačili veze između drugih isto tako retkih umetnica tog vremena koje su izražavale ne-heteronormativne identitete kroz umetnost. Prema mojim saznanjima, sem Leonide Kovač, niko od njih do sada nije primenio metode studija vizuelne kulture u analizi ove slike. Vizuelna kultura može da ponudi nove interpretacije i dopuni rodne i feminističke diskusije kroz razmatranje popularne slike lovaca tog vremena. Ova saznanja mogu samo da potvrde uverenje da je ova slika snažan i transgresivan umetnički statement u kontekstu hrvatske umetnosti i umetnosti jugoslovenskog prostora u celini početkom 20. veka.
Jedno je od središnjih pitanja kognitivne znanosti kako su pojmovi reprezentirani u ljudskome umu. Klasični je odgovor na to pitanje pretpostavka o odvojenome semantičkome modulu u kojemu je znanje ...pohranjeno putem apstraktnih simboličkih reprezentacija. Tako opisan semantički modul odvojen je od drugih sustava kao što su moduli za percepciju i motoriku. U posljednjih dvadesetak godina intenzivno se istražuje i razvija alternativni pristup poznat pod nazivom utjelovljena ili utemeljena spoznaja koji polazi od pretpostavke da je pojmovno znanje u stalnoj interakciji s percepcijom i motorikom, odnosno da je ukorijenjeno u njima putem mehanizma perceptivne simulacije. Cilj je ovoga rada dati pregled različitih teorijskih perspektiva na utjelovljenu spoznaju i evaluirati ih. Detaljno su prikazane teorija sustava perceptivnih simbola, model prožetoga iskustvenika i indeksna hipoteza te empirijski nalazi koji im idu ili ne idu u prilog. Zatim su prikazane i kritike utjelovljene spoznaje koje se odnose na razumijevanje apstraktnih pojmova, kao i odgovori na te kritike. Razmotrena je i ideja o stupnjevima ili kontinuumu utjelovljenja. Nakraju su dane smjernice za daljnja istraživanja koja bi trebala rasvijetliti točnu ulogu utjelovljenja u reprezentaciji znanja.
One of the central questions in cognitive science is to understand how conceptual knowledge is represented in the human mind. The classical answer to this question is the assumption of a separate semantic module in which knowledge is stored through abstract symbolic representations. The semantic module is separate from other systems, such as modules for perception and action. In the last twenty years, an alternative approach, known as embodied or grounded cognition, has been developed and intensively studied, starting from the assumption that conceptual knowledge is in constant interaction with perception and action, and that conceptual knowledge is grounded in them through the mechanism of perceptual simulation. The aim of this paper is to review different theoretical perspectives on embodied cognition and to evaluate them. The theory of perceptual symbol systems, the model of the immersed experiencer and the indexical hypothesis are presented in detail, as well as empirical findings that support or refute these models. Then, critiques of embodied cognition related to the understanding of abstract concepts are presented, as well as responses to these critiques. The idea of degrees or continuum of embodiment is also considered. Finally, directions for future research are outlined, to try to shed light on the question of what exactly is the role of embodiment in the representation of knowledge.
This article provides a textual and visual analysis of Hirsi Ali and van Gogh’s controversial short film Submission (2004) and Marc Forster’s The Kite Runner (2007). Emphasis is placed on rhetorical ...and plot strategies aimed at reinforcing unproductive Orientalist stereotypes of Islam and Muslims. The goal of this analysis is to find out how Muslims and Islam are presented in Submission and The Kite Runner, based on E. Said’s work Orientalism (1978) and to identify the role of cinematography in creating stereotypes in different cultural environments. Theo van Gogh’s assassination influenced public attitudes towards Muslims. The following tasks were set: to analyze the concept of Orientalism and stereotypes, connections with the media and the influence of popular culture on their expression; to find out the role of the Muslim minority in the process of constructing social reality (stereotypes); to analyze how Muslims and Islam are presented in the films Submission and The Kite Runner. Summarizing the analysis of the film Submission, it should be noted that the main character is supposedly portrayed as being oppressed by Islamic culture, who lived in complete isolation, thus reinforcing negative attitudes and stereotypes in society towards Muslims, especially women. However, the subject of Submission, feminism or the oppression of women, was never the main subject of discussion, on the contrary, it was Islamic radicalism, extremism and terrorism. Meanwhile, after analyzing the film The Kite Runner, it should be noted that the plot reveals stereotypes about Islam and Muslims that exist in both Western and Eastern societies. Oriental characters are portrayed in the film as much lower in morality and values than, for example, Westerners. The film’s episodes emphasize fanatical consequences of both terrorism and Islamism, and the relationship between the main characters reflects the orientalist culture of Afghanistan.
SStraipsnyje detaliai analizuojama tikrovės sąvoka, kuri interpretuojama kaip teorinis įrankis, leidžiantis pasiprie šinti postmodernioms diskurso teorijoms. Slovėnų filosofas Slavojus Žižekas ...tikrovės sąvoką pasiskolina iš Jacques'o Lacano psichoanalizės; Žižeko teigimu, tikrovė yra nereprezentuojamas, trauminis branduolys, plytintis "kažkur anapus" simbolinės tvarkos. Remdamasis šia tikrovės samprata, Žižekas kritikuoja postmodernias diskurso teorijas, negalinčias paaiškinti, kas yra anapus diskurso ir kaip įmanoma apibrėžti paties diskurso ribas. Judith'os Butler ir Charles'o Shepherdsono kritika atskleidė Žižeko pozicijos prieštaringumą: net jei teigiame, jog tikrovė sukuria diskurso ribas, šias ribas galime aptikti tik remdamiesi diskursyviomis praktikomis. Atsižvelgdamas į kritiką, Žižekas patikslino savo koncepciją: dabar tikrovė yra ne transcendentinis anapus, kurį veltui bando įvardyti simbolinė reikšmės struktūra, bet tai, kas priklauso simbolinei tvarkai. Kitaip tariant, tikrovė negali būti įvardijama ne dėl to, kad ji yra išoriška simbolinei tvarkai, bet dėl to, kad ji šiai tvarkai priklauso, yra jos vidinė riba. Tačiau ši tikrovės aiškinimo versija, interpretuojanti tikrovę kaip vidinę simbolinės reikšmės struktūros ribą, darosi paradoksaliai artima postmodernioms diskurso teorijoms. Taigi tikrovės sąvokos apibrėžimai reflektuoja "postmodernaus proto antinomiją": tiesioginė nuoroda į tikrovę rodosi per daug naivi, jog būtų laikoma filosofiniu problemos sprendimu, o postmoderni diskurso ideologija yra autoreferentiška ir nepajėgi nurodyti nieko anapus savęs. Straipsnyje analizuojamos tikrovės sąvokos implikacijos seksualinio, etinio ir politinio diskurso plotmėje, be to, keliamas klausimas, kokias "realias" reikšmes slepia filosofinio "tikrovės sugrįžimo" simptomai.
PDF
