Pisma Ivana Kostrenčića Vatroslavu Jagiću Jembrih, Alojz
Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti,
12/2015, Volume:
33, Issue:
-
Paper
Open access
Još se uvijek ističe da su pisma znamenitih slavista, u povijesti slavistike, dragocjeni izvor za poznavanje životnih prilika i odnosa među njima, s jedne strane, a s druge strane, takva su pisma ...izvor relevantnih podataka i o društvenopolitičkim, kulturnim i znanstvenim pogledima o filološkoj tematici kojom su se bavili. Stoga su pisma pojedenih slavista iz prošlih razdoblja zahvalna građa za povijest slavistike. Da je tome doista tako, svjedoči četrnaest pisama Ivana Kostrenčića (1844. – 1924.) upućenih Vatroslavu Jagiću (1838.-1923.). Jedno je pismo iz Beča (1875.), jedanaest iz Zagreba (1895., iz 1896. jedno pismo) i jedno iz Crikvenice (1914.). Većina je pisama upućeno Jagiću iz Zagreba u Beč. Prvo je pismo iz razdoblja dok je Kostrenčić bio u službi dvorskog knjižničara u Beču, a zagrebačka su pisma iz razdoblja u kojemu je Kostrenčić bio prvi knjižničar Sveučilišne knjižnice (1875.-1911.), a potom i tajnik i blagajnik Matice hrvatske (od 1877.). Ovdje predočena pisma popraćena su bilješkama i komentarima.
Veoma je važno prisjetiti se slavenske filologije kao discipline u Jagićevo doba. Pojedinom
je znanstveniku tada bilo na volju cijelo filološko, i jezikoslovno i književnoznanstveno
predmetno ...područje, pa se od stručnjaka očekivala šira slavistička
naobrazba, od starocrkvenoslavenskoga do pojedinih nacionalnih jezika, kao i šira
književnopovijesna, tekstološka, kao i komparatistička stručna kompetencija. U kasnijem
razvoju slavenske filologije ona se podijelila najprije na stručnjake za slavenske
jezike ili slavenske književnosti, a danas se susrećemo sa specijalizacijama na pojedine
slavenske filologije, pa i još uže - na povjesničare i teoretičare književnosti ili lingviste
koje se specijaliziraju za pojedina područja na korpusu jedne književnosti ili jednoga
jezika. Dolazimo u situaciju u kojoj se o slavistici kao studijskom i znanstvenom
području jedva još može govoriti, pa se postavlja pitanje daljnjega razvoja modernih
slavističkih studija. U radu se zagovara interdisciplinarna solidarnost kroz zagovor
dvo- i više disciplinarnih studija, čime se osigurava potrebna višejezična, interkulturna
i višeknjiževna naobrazba.
Katedra za filologiju slavensku s osobitim obzirom na povijest jezika i literature hrvatske i srpske jedna je od šest katedara koje postoje od sama osnutka tada Mudroslovnoga fakulteta 1874. godine. ...Neovisno o kasnijim studijskim preustrojima koji su naposljetku rezultirali i izdvajanjem Odsjeka za kroatistiku, središnje mjesto među slavističkim kolegijima zauzela su već tada predavanja o staroslavenskome jeziku i drugim paleoslavističkim temama (npr. paleografskim). Premda je takav status staroslavenski jezik zadržao većinom do danas, u posljednje se vrijeme može sve češće naići na propitivanja potrebe za takvim kolegijem na kroatističkome, odnosno slavističkome studiju. U ovome se radu na temelju aktualnih nastavnih planova i programa hrvatskih visokih učilišta na kojima se poučavaju staroslavenski jezik i hrvatska srednjovjekovna pismenost, uz poseban naglasak upravo na filozofske fakultete, razmatra njihovo mjesto u svjetlu danas toliko često proklamirana zahtjeva za interdisciplinarnošću.
Tako smo maja 1958 tedanji študentje slavistike s prof. Slodnjakom romali po Levstikovi poti od Litije do Čateža. Bilo je leto dni pred njegovo prisilno upokojitvijo iz idejno-političnih razlogov, ki ...je razburkala slovensko javnost. Na sliki hodi profesor na špici desnega kraka pohoda.
Študentje ljubljanske slavistike smo bili zgodaj poleti 1960 na absoventski ekskurziji v Benečiji in Reziji. Tiste čase je bil to vse prej ko enostaven podvig. Prelepa rezijanska dolina je bila za ...Italijo strogo varovano obmejno področje. Povsod je bilo prepovedano fotografirati. Jaz pa s seboj kar dva fotoaparata, za črno-bele slike in barvne diapozitive. Naš avtobus sta vseskozi spremljala dva karabinjerja z motorji. Ob postankih smo se kar razpršili v lovu za slovensko besedo. Domačini so nas gledali začudeni. A na našo željo je starka, sedeča pred hišo, vseeno odmolila svoj starinski, narečni Očenaš. – Pred odhodom iz Ravence, osrednje rezijanske vasi, smo na trgu udarno zapeli nekaj slovenskih pesmi. Jaz pa sem skozi prezračevalno okence iz avtobusa prizor posnel, skupaj s karabinjerjema v ozadju. – Na sliki so med nami naši profesorji: Tine Logar, Boris Urbančič, Franc Jakopin, Miloš Poljanšek. Prav v centru je Izidor Predan, kulturni delavec in vsestranski beneškoslovenski aktivistki, ki je bil ves čas z nami. Na povratku je prisedel v naš avtobus in je s takim zanosom odrecitiral Gregorčičevo Soči, da smo najpej onemeli, potem pa burno zaploskali.
Europska unija višejezična je zajednica u kojoj su službeni jezici država članica ujedno i službeni jezici Europske unije. Pitanja jezičnog planiranja i jezične politike oduvijek su bila imperativ i ...preduvjet funkcioniranja višejezičnih zajednica što vrijedi i za Europsku uniju. Budući da je priroda jezika dinamična – on nastaje, razvija se, mijenja i umire – stoga i priroda jezičnog planiranja i politike nosi isto obilježje. Jezično planiranje definira se kao mjere (uglavnom) državnih tijela za razvoj i širenje međuregionalnih jezika sporazumijevanja pri čemu naglasak može biti na opismenjavanju, moderniziranju jezičnog sustava prije svega povećanjem jezičnog blaga i regionalnog dosega nekog jezika. Jezična politika definira se kao političke mjere s ciljem uvođenja, provođenja i određivanja dosega odnosno statusa nekog jezika u višejezičnim državama, priznanje službenih i radnih jezika u međunarodnim organizacijama, kao i odredbe i ugovori za provođenje nastave stranih jezika (Bußmann 1990: 713). Budući da je jedno od temeljnih načela Europske unije politika višejezičnosti sažeta u krilatici „jedinstveni u različitosti“ glavni je cilj višejezičnosti uspostavljanje ravnoteže između integracije i jednakosti suvereniteta država članica neovisno o dosegu jezika.
Višejezičnost prema Trudgillu (2000:122) donosi probleme kako za vlade i dionike uključene u organizaciju rada institucija tako i za pojedince ili skupine pripadnika jezičnih manjina. Kako bi mogli funkcionirati kao punopravni pripadnici društvene zajednice u kojoj žive, govornici malih jezika prije svega moraju naučiti jezik većinske zajednice. Govornici malih jezika suočavaju se s jezičnim problemima u raznim životnim situacijama, u institucijama lokalne uprave, obrazovnim institucijama i slično. Trudgill (2000:123) navodi da je važno pametno razraditi visoko-razvijene jezične obrazovne politike kako se pripadnike jezičnih manjina ne bi obeshrabrilo u uporabi i učenju manjinskih jezika, što bi imalo ozbiljne posljedice za društvo. Prema Haugenu (1973:40) jezična raznolikost ne predstavlja problem sve dok ne služi u svrhu diskriminacije.
U radu će se definirati pojmovi planiranja jezika i jezičnih politika. Ricento (2006:7) navodi da teorije i modeli jezičnih politika imaju ulogu specifičnih alata za razumijevanje ekonomskih, političkih i društvenih procesa. U sljedećem poglavlju rada daje se pregled temeljnih teorija u istraživanju jezičnih politika i planiranja jezika u okviru kasnijih kontaktoloških studija u sociolingvistici prema Urelandu (2013:190). Prvobitno planiranje jezika povezujemo s Haugenovom studijom o standardizaciji jezika iz 1959. godine i Urielom Weinreichom koji je promatrajući komunikaciju bilingvalnih govornika zaključio da se tijekom komunikacije koriste hibridnim „međujezikom“ iz kojega miješanjem koriste oblike komunikacije kojima raspolažu. Iako se od tada opseg planiranja jezika proširio od prvobitnog planiranja korpusa na neka nova područja, nesklad između teoretskog i praktičnog pristupa ostao je isti. S obzirom na planiranje europskih manjinskih jezika Darquennes (2011:553) navodi tri područja interesa i to planiranje statusa jezika, planiranje učenja/usvajanja jezika i planiranje jezičnog korpusa.
Kako bi se utvrdile pravne osnove jezičnih politika i jezičnog planiranja za male jezike u radu se analiziraju i opisuju pravni izvori koji jamče zaštitu jezičnih prava manjina i provedbu jezičnih politika koje se odnose na manjinske jezike u Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj. U tom kontekstu analizirat će se sljedeći dokumenti: Europska povelja za regionalne ili manjinske jezike Vijeća Europe, Povelja temeljnih prava Europske unije, Uredba Vijeća EEZ-a br. 1, Ustav Republike Hrvatske (NN 85/10 - pročišćeni tekst), Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (NN 155/02, 47/10, 80/10 i 93/11), Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj (NN 51/00 i 56/00), Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina (NN 51/00, 56/00), Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava za razdoblje od 2013. do 2016. godine Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske. S obzirom na aktualnu međunarodno-političku situaciju i intenzivan migracijski val koji sa sobom donosi nove “male jezike” u Europsku uniju u radu će se analizirati i mjerodavno zakonodavstvo Savezne Republike Njemačke koje se odnosi na status “malih jezika”
U radu se daje i prikaz „malih jezika“ u Europskoj uniji s lingvističkog, političkog, povijesnog i integracijskog stajališta. Sastavni dio rada je i kvantitativna i kvalitativna analiza rezultata istraživanja dobivenih na temelju upitnika s ciljem utvrđivanja položaja slovačkog kao manjinskog jezika u Republici Hrvatskoj. Izvođenjem zaključaka na osnovu teoretskog prikaza i rezultata dobivenih istraživanjem u radu se navode i prijedlozi jezičnih politika koje se mogu primijeniti u svrhu aktivne zaštite „malih jezika“ koji predstavljaju nematerijalnu baštinu Europske unije.
Rad ne sadrži sažetak na drugom jeziku.
Europska unija višejezična je zajednica u kojoj su službeni jezici država članica ujedno i službeni jezici Europske unije. Pitanja jezičnog planiranja i jezične politike oduvijek su bila imperativ i preduvjet funkcioniranja višejezičnih zajednica što vrijedi i za Europsku uniju. Budući da je priroda jezika dinamična – on nastaje, razvija se, mijenja i umire – stoga i priroda jezičnog planiranja i politike nosi isto obilježje. Jezično planiranje definira se kao mjere (uglavnom) državnih tijela za razvoj i širenje međuregionalnih jezika sporazumijevanja pri čemu naglasak može biti na opismenjavanju, moderniziranju jezičnog sustava prije svega povećanjem jezičnog blaga i regionalnog dosega nekog jezika. Jezična politika definira se kao političke mjere s ciljem uvođenja, provođenja i određivanja dosega odnosno statusa nekog jezika u višejezičnim državama, priznanje službenih i radnih jezika u međunarodnim organizacijama, kao i odredbe i ugovori za provođenje nastave stranih jezika (Bußmann 1990: 713). Budući da je jedno od temeljnih načela Europske unije politika višejezičnosti sažeta u krilatici „jedinstveni u različitosti“ glavni je cilj višejezičnosti uspostavljanje ravnoteže između integracije i jednakosti suvereniteta država članica neovisno o dosegu jezika.
Višejezičnost prema Trudgillu (2000:122) donosi probleme kako za vlade i dionike uključene u organizaciju rada institucija tako i za pojedince ili skupine pripadnika jezičnih manjina. Kako bi mogli funkcionirati kao punopravni pripadnici društvene zajednice u kojoj žive, govornici malih jezika prije svega moraju naučiti jezik većinske zajednice. Govornici malih jezika suočavaju se s jezičnim problemima u raznim životnim situacijama, u institucijama lokalne uprave, obrazovnim institucijama i slično. Trudgill (2000:123) navodi da je važno pametno razraditi visoko-razvijene jezične obrazovne politike kako se pripadnike jezičnih manjina ne bi obeshrabrilo u uporabi i učenju manjinskih jezika, što bi imalo ozbiljne posljedice za društvo. Prema Haugenu (1973:40) jezična raznolikost ne predstavlja problem sve dok ne služi u svrhu diskriminacije.
U radu će se definirati pojmovi planiranja jezika i jezičnih politika. Ricento (2006:7) navodi da teorije i modeli jezičnih politika imaju ulogu specifičnih alata za razumijevanje ekonomskih, političkih i društvenih procesa. U sljedećem poglavlju rada daje se pregled temeljnih teorija u istraživanju jezičnih politika i planiranja jezika u okviru kasnijih kontaktoloških studija u sociolingvistici prema Urelandu (2013:190). Prvobitno planiranje jezika povezujemo s Haugenovom studijom o standardizaciji jezika iz 1959. godine i Urielom Weinreichom koji je promatrajući komunikaciju bilingvalnih govornika zaključio da se tijekom komunikacije koriste hibridnim „međujezikom“ iz kojega miješanjem koriste oblike komunikacije kojima raspolažu. Iako se od tada opseg planiranja jezika proširio od prvobitnog planiranja korpusa na neka nova područja, nesklad između teoretskog i praktičnog pristupa ostao je isti. S obzirom na planiranje europskih manjinskih jezika Darquennes (2011:553) navodi tri područja interesa i to planiranje statusa jezika, planiranje učenja/usvajanja jezika i planiranje jezičnog korpusa.
Kako bi se utvrdile pravne osnove jezičnih politika i jezičnog planiranja za male jezike u radu se analiziraju i opisuju pravni izvori koji jamče zaštitu jezičnih prava manjina i provedbu jezičnih politika koje se odnose na manjinske jezike u Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj. U tom kontekstu analizirat će se sljedeći dokumenti: Europska povelja za regionalne ili manjinske jezike Vijeća Europe, Povelja temeljnih prava Europske unije, Uredba Vijeća EEZ-a br. 1, Ustav Republike Hrvatske (NN 85/10 - pročišćeni tekst), Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (NN 155/02, 47/10, 80/10 i 93/11), Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj (NN 51/00 i 56/00), Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina (NN 51/00, 56/00), Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava za razdoblje od 2013. do 2016. godine Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske. S obzirom na aktualnu međunarodno-političku situaciju i intenzivan migracijski val koji sa sobom donosi nove “male jezike” u Europsku uniju u radu će se analizirati i mjerodavno zakonodavstvo Savezne Republike Njemačke koje se odnosi na status “malih jezika”
U radu se daje i prikaz „malih jezika“ u Europskoj uniji s lingvističkog, političkog, povijesnog i integracijskog stajališta. Sastavni dio rada je i kvantitativna i kvalitativna analiza rezultata istraživanja dobivenih na temelju upitnika s ciljem utvrđivanja položaja slovačkog kao manjinskog jezika u Republici Hrvatskoj. Izvođenjem zaključaka na osnovu teoretskog prikaza i rezultata dobivenih istraživanjem u radu se navode i prijedlozi jezičnih politika koje se mog
Od 13.553 pisma koliko ih je upućeno Vatroslavu Jagiću a koja su pohranjena u NSK u Zagrebu, u Odjelu rukopisa i rijetkih starih knjiga, deset je pisama Jagiću uputio senjski biskup, kasnije ...zagrebački nadbiskup Josip Juraj Posilović. Ta su pisma
zanimljiva za slaviste i kroatiste zbog toga što biskup ne piše Jagiću o teološkim temama, već o glagoljici i glagoljskim spomenicima. Osim toga iz pisama se razabire kolika je bila biskupova zauzetost oko očuvanja glagoljice u njegovoj Senjsko-modruškoj biskupiji i o
njegovim zaslugama kod osnutka katedre za staroslavenski jezik u senjskom sjemeništu, odnosno nastojanjima da i svećenici njegove biskupije, prigodom župničkoga ispita, pokažu poznavanje glagoljice. Za što bolje razumijevanje niza pojedinosti u pismima, ona su popraćena bilješkama a u prilogu članka je predočena i Poslanica upućena drugim biskupijama o očuvanju glagoljice.
