This book ('Folkloristic Portraits from three Centuries. From baroque to modernism') preseints 18 profiled personalities from the Slovenian spiritual, cultural history and linguistics from 17th ...Century (J. V. Valvasor, J. Svetokriški, and 18th Century (M. Pohlin, U. Jarnik) up to most of them in the 19th Century (P. Danjko, A. M. Slomšek, M. Ravnikar-Poženčan, A. Murko, S. Vraz, E. Korytko, J. Trdina, M. Valjavec. V. Urbas, G. Krek, S. Škrabec, G. Križnik, S. Rutar) to K. Štrekelj. The personalities are illuminated from folkloristic view, following the prehistory this profession.
The monograph ('Folkloristic Portraits from 20th Century. Till the constitution Slovenian folkloristics') is chronical and logical continuation of the first book Folk portraits of three centuries. ...The author deals with 14 personalities who were active in the first half of the 20th century, ie. till the constitution of Slovenian folkloristics: J. Polivka, M. Murko, I. Koštial, I. Grafenauer, F. Kotnik, J. Kelemina, J. Glonar, F. Stele, J. Glazer, P. Zablatnik, V. Möderndorfer, L. Zupanc, J. Dolenc, M. Matičetov.
The book contains 23 articles from various disciplines, reflecting Ložar’s intellectual work in Slovenia and in emigration. Rajko Ložar – an ethnologist, archeologist, art historian, literary, art, ...and music critic, museum worker, and publicist – was engaged in scholarly and professional work in Slovenia until the end of the Second World War. He lived and worked in Austrian Carinthia until the end of 1951 as a professor, collector, and researcher of ethnographic material, and then emigrated to the United States, where he was the director of the City Museum of Manitowoc, WI from 1956 until his retirement in 1969. His death there in 1985 marked the end of a variegated life and career.The articles join together the observations of scholars that have addressed Ložar and his work or were his successors, as well as those that knew him personally. Indirectly, through Ložar’s work, the articles discuss the history of the disciplines that he was connected with, and at the same time serve as narratives about the broader historical, social, and intellectual pulse of the time he worked in. The publication includes a bibliography of Ložar’s collected published and unpublished works.
Iako je etnologija trebala postati jednim od studijskih programa već od osnivanja Sveučilišta u Ljubljani 1919. godine, trebalo je više od dva desetljeća evaluacija u različitim tijelima Sveučilišta ...da bi Niko Zupanič dobio mjesto profesora na današnjem Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju. 1940. godine, kada je prof. Zupanič konačno dobio profesuru, kurikulum iz "Seminara iz etnologije s etnografijom" na Sveučilištu u Ljubljani sadržavao je predavanja iz komparativne etnologije, prethistorije, fizičke antropologije, lingvistike i etnografije. Njegov sljedbenik, Vilko Novak, odbacio je termin "etnografija" za naziv struke i tvrdio da bi etnologija, kako se disciplina nazivala u Sloveniji od sredine 1950-ih godina, trebala proučavati "primitivne narode" kao i "običan puk" u "civiliziranim zemljama". Etnologiju je shvaćao kao disciplinu koja proučava i otkriva opće zakonitosti ljudske kulture.
Tijekom 1960-ih Novakov student, Slavko Kremešek, započeo je s etnološkim istraživanjima urbanih područja te time osnovao pravu "urbanu etnologiju". Međutim, istovremeno je etnologiju sveo na povijesnu disciplinu. Situaciju je dodatno zakomplicirao (zajedno s još jednim povjesničarom u etnologiji – Angelosom Bašem) uvođenjem "načina života" kao glavnog predmeta etnološkog interesa. Kako bi zadržao distinktivni karakter etnologije, koji proizlazi iz proučavanja folklora i tradicija, Slavko Kremenšek je shvaćao "narodnu kulturu" kao drugi važan dio osnovnog predmeta istraživanja etnologije kao discipline. Nadalje, etnologiju je shvaćao kao disciplinu koja nema ništa zajedničko s "ahistorijskom" socijalnom ili kulturnom antropologijom. Zajedno sa svojim profesorom Vilkom Novakom, Kremenšek je proučavao "način života" i "narodnu kulturu" Slovenaca.
1980-ih godina njegovi su studenti Zmago Šmitek i Božidar Jezernik proširili istraživanja "načina života" na mnogo općenitije teme. Zmago Šmitek potpuno se posvetio proučavanju slovenskih susreta s izvaneuropskim "načinima života" u opisima putnika, misionara i ostalih pisaca, a Božidar Jezernik se bavio životom i preživljavanjem u ekstremnim uvjetima talijanskih i njemačkih koncentracijskih logora u Drugome svjetskom ratu. Obojica su postupno odbacivala naslijeđena povijesna i regionalna ograničenja discipline te su ponovo uveli antropološke elemente u kurikulum i u svoj znanstveni rad.
U 1990-ima su Borut Brumen (†) i Rajko Muršič kritizirali epistemološka ograničenja i teoretske slabosti slovenske etnologije. Odbacili su razlike između etnologije (bez obzira da li je definirana kao komparativno istraživanje europskih naroda ili u širem smislu kako su je definirali Novak i Kremenšek) i socijalne i kulturne antropologije (ne samo što se tiče proučavanja izvaneuropskih naroda, nego i recentnoga metodološkog i teoretskog razvoja tih dviju disciplina).
U članku autor prikazuje postepen razvoj kurikuluma etnologije / kulturne antropologije na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Sveučilišta u Ljubljani. Predstavlja nekadašnje i sadašnje kolegije koji su proizišli iz istraživanja vodećih sveučilišnih nastavnika na Odsjeku od njegovih početaka. Naposljetku razmatra budućnost same discipline u Sloveniji kroz kritički osvrt na njezine trenutne epistemološke, metodološke i disciplinarne postavke.
PDF
