The goal of this paper is to present aspects of the problem of theoretical and practical in the philosophy of Hegel and Kangrga. The presentation is focused primarily on Hegel, but also on practical ...action of individual (individuality and subjectivity) from the standpoint of universality, which is fundamental for Hegel’s thought. For Hegel, reality is logic. Path to Hegel is thus shorter via Spinoza, than any other philosopher. However, Spinoza’s pantheism remains in the field of theoretical, that is, it has no subjectivity. The level of mind is reached via self-consciousness. This cancels otherness. In his work, Hegel primarily relied on ethical-practical thought in Kant and Fichte. Kangrga’s partical critique of Hegel, because of the identification of speculation with dialectics, mostly refers to Ficthe’s disposition regarding the spontaneous identity of subject and object. Thus, according to Kangrga, after Fichte, mind is by its essence practical.
Ovaj rad uspoređuje početne postavke Kantove i Hegelove filozofije te na temelju njih pokušava ustanoviti uzajamnu povezanost i udaljenost Kantova i Hegelova mišljenja antinomija čistoga uma. Rad ...sadrži: (1) uvod u Kritiku čistoga uma s ciljem smještanja antinomija čistoga uma i pokazivanjem njihovog značaja u djelu, (2) uvod u Hegelovu Nauku Logike s ciljem pronalaženja mjesta koje se neposredno tiče problema antinomija te njihovog ontologičkog utemeljenja, (3) osvrt na Kantovo i Hegelovo razlikovanje razuma i uma, kao i na razlikovanje iskustva i pojma, (4) izlaganje samih antinomijskih sukoba te naposljetku (5) Hegelov osvrt na izvore sukoba, sukobe same i njihove rezultate.
Misao Gillesa Deleuzea smještena je na razmeđu poststrukturalizma i spekulativnog/ ontološkog obrata koji je početkom dvadeset prvog stoljeća obilježio humanistiku i kontinentalnu filozofiju. S jedne ...strane, Deleuze sa svojim poststrukturalističkim suvremenicima dijeli predanost Nietzscheovu projektu prevrata platonizma i kritike reprezentacije. S druge strane, dok se poststrukturalizam najvećim dijelom odvijao pod znakom Heideggerovih proglasa o kraju filozofije i nadilaženju metafizike, za Deleuzea kritika reprezentacije predstavlja nužan uvjet reafirmacije prava filozofije na metafizičku spekulaciju. U ovom pogledu Deleuzea se može smatrati važnim prethodnikom spekulativnog/ontološkog obrata, stoga je bavljenje njegovom mišlju prilika za bolje razumijevanje trenutačnog stanja humanistike. Ovaj rad predstavlja Deleuzeovu kritiku reprezentacije u korist intuitivne spoznaje i spekulativne metafizike pomnim čitanjem nekoliko važnih mjesta Deleuzeovih ranih radova. U zaključku se ovo bavljenje Deleuzeovom mišlju smješta u kontekst recentnog obrata od poststrukturalizma k spekulativnom realizmu u humanistici i kontinentalnoj filozofiji.
PDF
