Cilj stečajnog postupka je namirenje vjerovnika stečajnog dužnika, a danas je većina imovine opterećena razlučnim pravima, stoga je način unovčenja imovine od presudne važnosti za ostvarivanje cilja ...stečajnog postupka. Elektronička javna dražba je uvedena kao način unovčenja imovine opterećene razlučnim pravom u stečajnom postupku sa ciljem da se riješe postojeći problemi i da se vjerovnicima omogući povoljnije unovčenje, no u praksi su se javili brojni problemi, zbog čega su ta pravila više puta mijenjana ali još uvijek se uočavaju određeni problem u praksi. Stoga autorice analiziraju pravila o elektroničkoj javnoj dražbi, upućujući na probleme koji su nastali u praksi te predlaže moguća rješenja.
The goal of the bankruptcy procedure is to satisfy the creditors of the bankrupt debtor, and today most of the assets are objects on wich the right for separate satisfaction exists, therefore the method of liquidation of obejects is of crucial importance for achieving the goal of the bankruptcy procedure. The electronic public auction was introduced as a way of liquidation of objects on wich the right for separate satisfaction exists in bankruptcy proceedings with the aim of solving existing problems and enabling creditors to cash in more favorably, but in practice numerous problems arose, which is why these rules have been changed several times, but still certain problems are observed in practice. Therefore, the authors analyze the rules on electronic public auctions, referring to problems that have arisen in practice, and suggest possible solutions.
Tematika stečaja nad imovinom fizičke osobe koja je dužnik pojedinac, potrošač, tek je dio znatno šire teme koja potresa globalnu ekonomiju opterećenu problemima. Potreba za institutom potrošačkog ...stečaja postoji, na šta ukazuje ekonomska stvarnost kroz sve veći broj prezaduženih subjekata koji po dospjelosti nisu u mogućnosti otplatiti dug, pa im je nerijetko ugrožena egzistencija, koja pored brojnih psiholoških i socijalnih reperkusija ima za posljedicu i dodatno opterećenje državnog proračuna, kroz obvezne socijalne prestacije. Svrha je rada teorijski i empirijski sagledati problem prezaduženosti potrošača postavljajući postulate koji će biti primjenjivi pri implementaciji rješenja iz Nacrta (2014.) u pravni poredak Hrvatske. Naime, u vremenima recesije, broj blokiranih građana i njihove neizvršene obveze znatno su više u odnosu na razdoblja ekonomskog prosperiteta. Jedan od ciljeva rada je ispitati utječe li opće gospodarsko stanje na kretanje ukupnog broja blokiranih građana i njihovih neizvršenih obveza. Primjenom metode višestruke regresije nad podacima o kretanju ukupnog broja blokiranih hrvatskih građana i njihovih neizvršenih obveza, prepoznat je značajan utjecaj rasta nezaposlenosti, promjene deviznog tečaja i pada odobrenih kredita na rast broja građana u blokadi i njihovih neizvršenih obveza. Rezultati ukazuju i da povećanje broja građana u blokadi i njihovih neizvršenih obveza utječe na smanjenje odobravanja kredita, odnosno banke smanjuju ponudu kredita zbog povećanja rizičnosti naplate uslijed pogoršanih uvjeta u makroekonomskom okruženju. Tako se zaduženiji građani mogu naći u situaciji gdje ne mogu platiti dospjele obveze, ali ih ne mogu niti refinancirati, što dodatno utječe na povećanje broja insolventnih osoba.
Cilj rada je istražiti utjecaj pandemije COVID-19 na poslovanje sektora ugostiteljstva u Istarskoj županiji. Koristeći Altmanov Z-score model izvršena je analiza i testiran je utjecaj pandemije na ...poslovanje poslovnih subjekata unutar sektora ugostiteljstva. Dobiveni su rezultati ujedno ukazali i na udio poduzeća kod kojih postoji visoki rizik od stečaja u narednih nekoliko godina, te će se moći koristiti za predviđanje poslovnog neuspjeha u narednim godinama. Istraživanje je izvršeno na uzorku od 60 mikro i malih poduzetnika u razdoblju od tri godine 2018. – 2020. U analizi su korištene metode deskriptivne statistike, a testiranje hipoteze je izvršeno pomoću Studentovog t-testa. Rezultati istraživanja ukazali su na značajno pogoršanje poslovanja poduzetnika u 2020. godini. Naime, utvrđeno je značajno statističko odstupanje odnosno smanjenje vrijednosti pokazatelja u 2020. godini u odnosu na prethodne dvije godine. Istraživanje je također ukazalo da postoje i tvrtke otporne na negativne efekte pandemije, a navedena otpornost može se pripisati kontinuiranom odgovornom i opreznom poslovanju. Rezultati istraživanja mogu s određenom pouzdanošću poslužiti i za predviđanje stečaja, te ukazuju da je više od polovice subjekata svrstano u visoko rizičnu zonu od nastupa stečaja u naredne dvije godine. Konačno, isplaćivanje potpora za očuvanje radnih mjesta, kao i druge uvedene potpore od strane Vlade RH, bile su ključne za zadržavanje kontinuiteta poslovanja unutar sektora, te su imale značajan utjecaj na smanjenje negativnih efekata pandemije.
The aim of this paper was to research the impact of the pandemic on the food and beverage services sector in the County of Istria. The analysis was performed using the Altman Z- score model in order to analyze and test the negative effects the COVID-19 pandemic has had on the companies within the mentioned sector. The result will also indicate the number of companies with a potentially high risk of bankruptcy in the next few years. The research was conducted on a sample of 60 micro and small companies in the period from 2018 - 2020. Descriptive statistics methods were used in the analysis while the hypothesis was tested using the Student t-test. The results of the research indicate a significant deterioration of the c companies business operations due to the impact of the pandemic in 2020. A significant statistical deviation was determined in the analysis, precisely a significant decrease in the values of the indicators in 2020 compared to the previous two years. The research also indicates that there are companies resistant to the negative effects of the pandemic and that resistance can be attributed to a continuously responsible performance of business operations. The results of the research can also be used with certain reliability to predict bankruptcy in the next two years and indicate that more than half of the companies were classified in a high-risk zone of bankruptcy. Finally, the supporting measures introduced by the Government were the key to maintaining the continuity of business operations of the sector helping the reduction of negative effects of the pandemic and the imposed restrictions.
Učinkovit stečajni sustav neophodni je dio tržišne ekonomije jer pruža sigurnost vjerovnicima, nižu kamatnu stopu, oporavak poduzeća s financijskim poteškoćama i brže vraćanje blokiranih sredstava u ...uporabu. U kvalitetnom stečajnom postupku svi dobivaju - i vjerovnici i dužnici i društvo u cjelini. Europska zakonodavstva sve više akceptiraju mogućnost reorganizacije poduzeća putem stečajnog plana i na taj način, kroz učinkovitu preraspodjelu zarobljenih sredstava, postavljaju preduvjet za brže i uspješnije ozdravljenje cjelokupne privrede (i očuvanja radnih mjesta). Ipak, nama zanimljiva tržišta u svojim početnim fazama razvoja prolaze tranziciju iz socijalistički planirane ekonomije u tržišnu ekonomiju. U takvoj početnoj etapi razvoja, optimalni model kao i implementacija učinkovitog sustava generalne egzekucije, predstavlja ključan korak u postavljanju temelja uspješnog korporativnog upravljanja postkomunističkih ekonomija. Dosadašnja iskustva istočnoeuropskih i centralno europskih zemalja sa stečajem jasno naznačuju da ovakav korak, još, nije u potpunosti uspješno napravljen. U konačnici, takvo nešto se nije niti očekivalo od istih. Naime, kompariranjem stečajnih zakona pojedinih država uočava se orijentiranost i favoriziranje pojedine strane u stečajnom postupku. Iz takve perspektive i diskusija o optimalnoj proceduri za postizanje stečajnih ciljeva nije jedinstvena. Takvo stajalište posebno dolazi do izražaja ako znamo da će ciljevi svakog stečajnog zakona zavisiti od brojnih institucionalnih čimbenika, prvenstveno unapređenja postupka specijalne egzekucije, reforme sudstva, te niza zakonskih rješenja koja će utjecati, primjerice, na mogućnost prisilne naplate. Stoga svjesni ograničenja stečajnog zakona, odnosno bolje rečeno njegovih ciljeva, želja je autora u kratkim naznakama prikazati, kroz komparativno pravnu metodu, da je proces stvaranje adekvatnog stečajnog sustava, u današnjim kompleksnim i rapidno mijenjajućem ekonomskom okružuju, postupak koji traje i usklađuje različite interese. Čak i kada se interesi sudionika nepodudaranju, cilj bi trebao biti stvaranje koherentnog sustava koji u sebi implementira šire društvene ciljeve. U osnovi članak ima tri dijela. Prvi dio rada objašnjava ekonomske razloge stečaja. Drugi dio se oslanja na opća iskustva tranzicijskih zemalja uz područje insolventnosti. Treći dio je usmjeren na Hrvatsku. Osim rasprave o pravnim aspektima, koje daju pravni i proceduralni okvir, naglasak je stavljen na ulogu države i njeno sudjelovanje u stečajnom postupku. Pažnja se posvećuje i potrebi harmonizacije stečajnog zakonodavstva. Posljednje, ali ne i najmanje važno, je želja autora da u zaključku sažmu glavne ideje i da daju preporuka za poboljšanje stečaja u Hrvatskoj.
Odreðivanje mjerodavnog prava za ugovor o ustupu tražbine složeno je jer zahtijeva odvojeno utvrðivanje mjerodavnog prava za tri različita odnosa koji se pojavljuju kod cesije. Mjerodavno pravo treba ...se odrediti za odnos izmeðu ustupitelja tražbine i primatelja tražbine, zatim za odnos izmeðu primatelja tražbine i dužnika te posebno za učinke ustupa prema trećima. U radu se analiziraju odredbe Uredbe Rim I o odreðivanju mjerodavnog prava za ugovor o ustupu, a u Uredbi nalazimo kolizijska pravila za prva dva odnosa, ali ne i za učinke ustupa prema trećima. Upravo taj treći odnos autorice detaljnije analiziraju problematizirajući pri tome situaciju u kojoj se cesija koristi kao način izigravanja vjerovnika u stečajnom postupku. Autorice zaključuju da bi se u takvom slučaju na učinke prema trećima trebalo primjenjivati pravo mjesta ustupiteljeva uobičajenog boravišta odnosno sjedišta ili da bi se, u slučaju primjene nekog drugog prava, vjerovnici trebali štititi pravilima neposredne primjene.
Stečaj ne mora značiti i likvidaciju športskog kluba, nego može biti novi početak putem stečajnog plana (sanacijski plan). Stečajni zakon ne postavlja ograničenja kako će se stečajni dužnik i ...stečajni vjerovnici dogovoriti o nastavku obavljanja djelatnosti. Zloupotreba prava je zabranjena.Korisno je navesti i da zastupnici po zakonu dužnika (do otvaranja stečaja) mogu trgovačkom sudu zajedno s prijedlogom za stečaj podnijeti i stečajni plan. Otvaranjem stečaja pravo na podnošenje plana ima isključivo stečajni upravitelj.
Stečaj nogometnih klubova, kao i ostalih sportskih klubova u Republici Hrvatskoj, postao je goruća tema zbog velikog broja slučajeva kada su klubovi, djelujući u pravnom obliku udruge ili kao ...sportska dionička društva, postali prezaduženi ili nesposobni za plaćanje. Ta tema posebno pobuđuje interes jer, iako je riječ o prepoznatljivim pravnim oblicima uređenima odgovarajućim zakonima, ipak ih u određenoj mjeri valja posebno izdvojiti s obzirom na to da se na njih u prvom redu primjenjuje Zakon o sportu, a tek podredno propisi koji inače uređuju materiju stečaja te propisi koji uređuju takva društva. U toj problematici važnu ulogu imaju i autonomna pravila, međunarodna i domaća, koja na više mjesta uređuju pitanje pravnog položaja kluba koji je u krizi. Njihov donositelj kod nas je Hrvatski nogometni savez, ekskluzivni, jedini nacionalni sportski savez koji potiče, promiče i skrbi o hrvatskom nogometnom sportu te ga predstavlja u međunarodnim odnosima. U tom smislu, uz statut HNS-a, važnu ulogu imaju HNS-ov pravilnik o licenciranju klubova, pravilnik o nogometnim natjecanjima, pravilnik o statusu igrača i registracijama, disciplinski pravilnik HNS-a te brojni drugi akti. Na međunarodnoj razini tvorac autonomnih pravila jest Međunarodni nogometni savez (FIFA) odnosno Europska nogometna unija (UEFA). S obzirom na to, treba ispitati što se događa s nogometnim klubovima kada postanu nesposobni za plaćanje ili prezaduženi. Nema dvojbe o tome da se većina odgovora nalazi u odredbama našeg Stečajnog zakona, ali potrebno je istražiti kakav je „suživot“ državnog i autonomnog prava po ovom pitanju. Pitanje stečaja nije ograničeno samo na sportske (nogometne) klubove već i na sportske saveze kao nositelje natjecanja a koji u pravilu imaju pravni status udruge te kao takvi također mogu postati subjekti stečaja. Ovo posljednje pitanje daleko je od bezazlenog jer na teritoriju jedne države može postojati samo jedna krovna sportska organizacija. Ako je nad tom tvorevinom otvoren stečaj, kako će se održavati sportska natjecanja? Spomenuta, ali i mnoga druga pitanja izazivaju dvojbe u praksi na koje nije uvijek moguće dati jednoznačan odgovor. U radu se prvenstveno provodi analiza autonomnih izvora prava, posebice onih odredaba koje predviđaju posebne, dodatne pravne učinke za slučaj kada se nad nogometnim klubom otvori stečajni postupak te se upućuje na pojedine odredbe HNS-ovog Pravilnika o licenciranju čija bi dosljedna primjena mogla imati ozbiljne posljedice za klubove u financijskoj krizi.
Bankruptcy of football clubs, like all sports clubs in the Republic of Croatia, has become a burning issue due to the enormous number of cases when clubs, acting under the legal form of an association or as a sports joint stock company, have become over indebted or unable to pay. This topic in particular arouses interest because, although it concerns recognisable legal forms governed by appropriate laws, they should be to a certain extent separated. This is because the Sports Act is first applicable to them and then secondly regulations which regulate material bankruptcy and regulations which regulate such associations. In this problem area, an important role is held by autonomous rules, international and national, which in several places regulate the issue of the legal position of a club in crisis. In our country, their contributor is the Croatian Football Federation (HNS), exclusively, the only national sports federation which promotes and cares for Croatian football and represents it in international relations. In this sense, together with HNS’s statute, an important role is held by HNS’s rulebook on licensing clubs, the rulebook on football competitions, rulebook on the status of football players and registration, HNS’s disciplinary rulebook and numerous other acts. At an international level, the creator of autonomous rules is the International Football Federation (FIFA) that is European Football Union (UEFA). Given this, what is going on with football clubs when they become unable to pay or over indebted should be examined. Undoubtedly, most answers can be found in the provisions of the Bankruptcy Act, but it is necessary to investigate what the coexistence of national and autonomous laws in this issue is like. The issue of bankruptcy is not only limited to sports (football) clubs, but also to sports federations as the bearers of competitions which have the legal status of an association and as such can also become the subjects of bankruptcy. This last issue is far from harmless because in the territory of country there can only be one main sports organisation. If bankruptcy is commenced over this creation, how can sports competitions be held? Mentioned also are many other issues raising doubts in practice to which it is not always possible to provide a singular answer. In this paper, analysis of autonomous sources of law is principally carried out, in particular of these provisions which prescribe particular additional legal effects in cases where bankruptcy proceedings are commenced over football clubs. This points to certain provisions of HNS’ rulebook on licensing, faithful application of which could have serious consequences for clubs in financial crisis.
U teorijskim analizama prevladava stajalište kako ulogu države unutar mješovitog gospodarstva treba svesti na osiguranje institucionalnog okvira za nesmetano egzistiranje slobodnog tržišta. Međutim, ...globalna zbivanja u domeni „too-big-to-fail“ subjekata predstavljaju ogroman izazov za vlade glede sposobnosti efikasnog upravljanja ekonomskim aktivnostima i očuvanja sustava slobodne konkurencije. Posljedično, koncepti poput trgovačka društva od strateškog, posebnog ili sistemskog značaja počinju preuzimati sve važniju ulogu u vođenju ekonomskih politika diljem svijeta. Uvažavajući činjenicu da priroda „too-big-too-fail“ kompanija čini te kompanije relevantnima nadomak propasti, fokus se u radu stavlja na pravne i ekonomske posljedice poslovnog kolapsa. Autori analizi pristupaju iz perspektive stečajnog prava posebno naglašavajući pravne okvire unutar kojih zakonodavac mora pronaći optimalno rješenje kao bi uklonio ili umanjio tržišne neuspjehe. Nakon predstavljanja uloge države u teorijskom i praktičnom smislu, autori pristupaju analiziranju pravnih mogućnosti posrnulih „too-big-to-fail“ kompanija unutar zakonodavnog okvira Republike Hrvatske. Puna kompleksnost proučavane materije analizirala se na primjeru Agrokor Grupe gdje se potvrdila teza rada da u slučaju kolapsa „too-big-too-fail“ kompanije državni intervencionizam predstavlja nužnost. U konačnici, zaključuje se da ekonomski značaj „too-big-to-fail“ kompanije kojoj prijeti propast, nedvojbeno, zahtijeva državnu intervenciju s ciljem očuvanja ekonomske stabilnosti i maksimiziranja društvenog blagostanja.
Športsko pravo je dosta mlada pravna grana, što po naravi stvari znači i opasnost od određenih nedostataka kojih nema u tradicionalnim pravnim granama kao što je npr. građansko ili kazneno pravo. ...Obzirom na pravno načelo koje kao trajno vrijedi u pravu općenito lex specialis derogat legi generali relativno je lako kada ta posebna (športska u ovom slučaju) pravna norma postoji. Međutim, kada se u jednom tako naglašeno posebnom području (prepunom specifičnosti) kao što je šport dogodi da posebne pravne norme nema i kada je nužno primijeniti onu pravnu normu kod čijeg donositelja zasigurno u razmišljanju nije bilo športa, nastaje problem, ponekad čak i prava pravna katastrofa. Drukčije sigurno nije moguće ocijeniti situaciju postojanja normative koja spriječava osnivanje drugog nacionalnog saveza dok postoji onaj nad kojim je otvoren stečaj, a još više kada dođe do otkupa tražbina prema stečajnom dužniku i na taj način preuzimanja stečajnog dužnika sa svim pravima (uključujući i onaj članstva u Hrvatskom olimpijskom odboru) kao da se radi o stečaju neke tvornice npr. Jedini izlaz je u donošenju posebne, izvorno športske specijalističke pravne norme, ako je ikako moguće čak i uz tzv. povratni ili retroaktivni učinak te norme. Neposredan povod ovom tekstu su događanja u hrvatskom športu na način da su dva hrvatska nacionalna športska saveza (odbojka i golf) doživjela stečajni postupak i primjenu onih pravnih normi (jer drugih nema) koja vrijede npr. za stečaj trgovačkih društava.Nažalost, reakcija hrvatskog zakonodavca na način koji je bio za očekivati (ali i zahtijevati) je izostala i otvorila (još jednom) ustavnopravno pitanje da li i što učiniti (unutar sustava trodiobe vlasti) i kako sankcionirati (osim rezultatom na izborima) nedopustivu pasivnost zakonodavca koja se na primjeru športskog prava dogodila već više puta, a kao stalno obilježje u pravu općenito je postojeća i dogodila se i događa previše puta, gotovo da postaje modus operandi, i to modus operandi istog zakonodavca koji brojem donesenih propisa svake godine dospijeva u sam svjetski vrh zakonodavaca mjerenih po tom kriteriju (što nažalost po naravi stvari znali i njihv loš kvalitet i, posljedično, ne samo veliki broj novela nego i veliki broj intervenmcija Ustavnog suda Republike Hrvatske).
Kriza identiteta modela »socijalne države« otvorila je niz pitanja za teoretičare i praktičare. Ovi problemi, naravno, nisu zaobišli niti sustav potrošačko stečajne zaštite kojoj je primarni cilj ...ekonomska i socijalna »rehabilitacija« potrošača što je differentia specifica u odnosu na primarni cilj korporativnog stečaja, namirenje vjerovnika. Prostor koji ovdje imamo ne dopušta detaljnu raščlambu ove problematike, pa smo prinuđeni ograničiti se isključivo na jedno od ključnih pitanja novog potrošačko stečajnog zakonodavstva: prava na dom. Pritom se posebno analizira praksa Europskog suda za ljudska prava (dalje: Europski sud) u postupcima prema čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Pravo na dom«) jer polazimo od pretpostavke da saznanja o ovome mogu biti ključna za razumijevanje problematike rada, kao i za pravilnu primjenu instituta prava na dom. U cilju što sveobuhvatnijeg odgovora na samu temu, uz uvažavanje prethodno navedenog, struktura i koncept rada je tome morao biti prilagođen. Ovaj rad mogao je biti podijeljen na tri dijela što će se i vidjeti tijekom njegovog čitanja, ali to formalno nije učinjeno.
PDF
