Rad analizira prinose Dubravka Jelčića teatrološkim znanstvenim skupovima Dani Hvarskoga kazališta i Krležini dani u Osijeku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Istražuje se kako je Jelčić kao ...povjesničar književnosti pridonio hrvatskoj teatrologiji i dvama teatrološkim skupovima, kojim se temama bavio i kakvom se metodologijom služio. Iako je na Danima Hvarskoga kazališta svojim izlaganjem sudjelovao samo jedanput (1979.), Dubravko Jelčić pet je puta sudjelovao na Krležinim danima u Osijeku, počevši od prvoga skupa, a kontinuitet sudjelovanja održao je u pravilnim razmacima tijekom dvadeset godina. Kao sudionik HAZU-ovih teatroloških skupova Jelčić je odabirao pretežito dramsko-književne teme potvrđujući se kao povjesničar književnosti, ali zalazio je, primjerice, i na područje kazališne kritike i dramatizacije, a u svoja je izlaganja i radove, objavljene u zbornicima skupova od devedesetih godina, često uključivao osvrt na aktualna društvena pitanja, ponajviše kritizirajući odnos ideologije i politike prema književnosti i kazalištu.
Hrvatski su kazališni kritičari krajem 19. i početkom 20. stoljeća u svojim novinskim člancima i drugim publikacijama posvećenima glumcima i glumicama zagrebačkoga kazališta često koristili termin ...»stare garde« podrazumijevajući umjetnike koji su radili u starom zagrebačkom kazalištu na Markovu trgu. Potaknuti namjerom o sastavljanju odabranih glumačkih portreta, a rukovođeni željom o isticanju kulturnoga udjela koje je imalo prvo hrvatsko kazalište, autori su tih članaka nerijetko pisali glumačke biografije na razmeđu književnosti i teatrologije. Na nekoliko odabranih primjera rad ilustrira kojim su se strategijama autori služili i do kakvih su zaključaka dolazili.
U spomeničkoj knjižnici i zbirci Mažuranić-Brlić-Ružić u Rijeci, među knjigama Ivana, Antuna i Matije Mažuranića te baruna Kušlana, nalaze se i knjige iz knjižnice Dimitrije Demetra, hrvatskog i ...grčkog književnika, doktora medicine i prvog hrvatskoga modernog teatrologa. Osim knjige u zbirci se čuvaju uporabni predmeti, slike i namještaj obitelji Demeter.
Dimitrija Demeter (1811.-1872.) rođen je u imućnoj trgovačkoj obitelji Afratije i Theodora Demetra u Zagrebu 18141.godine. Dvije njegove sestre udale su se za uglednike iz hrvatskog i političkog i kulturnog života, dok su braća bili uspješni poslovni ljudi, utemeljitelji Lloyd Triestino. Dimitrija se pak posvetio znanosti te studirao na Medicinskom fakultetu u Padovi, gdje je diplomirao 1834., a 1836. i doktorirao temom o meningitisu. Za života istaknuo se među inim i ako jedan od vodećih ličnosti hrvatskog narodnog preporoda. Napisao je drame Teuta i Grobničko polje te objavljivao članke i uređivao Danicu. Začetnik je nve hrvatske drame, jedan od pokretača hrvatskog kazališta na Markovu trgu u Zagrebu. Djelovao je osobito kao izdavač i teatrolog.
Na sveučilištu u Padovi u Galileovoj Sali (dei magnifici quaranta) nalazi se i portret Dimitrije Demetra odmah iza govornice glasovita Galileja.
Vojmil Rabadan (Split, 1909. – Zagreb, 1988.) u hrvatskoj je kulturi 20. stoljeća ostavio traga ne samo kao dramatičar, dramaturg, kazališni redatelj i prevoditelj, književni i glazbeni kritičar, ...nego i kao kazališni kritičar i teatrolog. U zreloj životnoj dobi, od 1974. do 1983. godine, Rabadan je u časopisu Marulić objavljivao opsežne članke o kazalištu, od kojih se u znatnom dijelu teatrološki bavio odabranim temama povezujući prošlost i suvremenost hrvatske drame i glumišta; velik dio posvećivao je kazališnoj kritici, a napisao je i više članaka u obljetničkim prigodama o pojedinim kazališnim osobama. U svojim člancima u Maruliću Rabadan je tematizirao teatrologiju kao disciplinu, doticao se kazališnih pitanja toga vremena i afirmirao se kao dobar poznavatelj kazališta i teatrolog čiji cjelovit prinos povijesti hrvatskoga kazališta tek valja istražiti.
