Čovjekovo nastojanje da si predoči Boga obilježeno je mnoštvom iskrivljenih slika o Bogu. Temeljna teza članka sastoji se u polazištu da je biblijskom, a i modernom čovjeku iskrivljena slika o Bogu ...nametnuta izvana unatoč tomu što je slika o Bogu upisana duboko u ljudsko srce. Nakon uvodnoga dijela članak na tragu promišljanja Paula Tillicha upozorava na autonomni, heteronomni i teonomni zakon. Cilj je članka pokazati da je svaki od njih vlastit čovjeku te da ti zakoni predstavljaju resurse iz kojih izviru slike o Bogu. Spram mnoštva iskrivljenih slika o Bogu nudimo promišljanje o milosrđu koje vodi čišćenju iskrivljenih slika o Bogu dovodeći nas do slike milosrdnoga Boga koja svoj vrhunac ima u utjelovljenju i križu Isusa Krista kao Novoga Bitka, ako imamo u vidu kako si je Bog u Raspetome dao sliku te kako upravo Raspeti predstavlja negaciju svih pogrješnih slika o Bogu.
Man’s effort to imagine God is marked by a multitude of distorted images of God. The thesis of the article is that the biblical man’s and modern man’s distorted image of God is imposed from the outside, even though the image of God is inscribed deep in the human heart. After the introductory part, following the thought of Paul Tillich, the article reminds us of autonomous, heteronomous, and theonomous law. The goal of the article is to show that each of them is unique to man and that these laws represent resources that bring forth the images of God. Against the multitude of distorted images of God, we offer a reflection on mercy that clears them up and brings us to the image of a merciful God that culminates in the incarnation and the cross of Jesus Christ as the New Being; if we keep in mind how God made an image for Himself in the Crucified, and how it is precisely the Crucified who represents the negation of all erroneous images of God.
Man’s effort to imagine God is marked by a multitude of distorted images of God. The thesis of the article is that the biblical man’s and modern man’s distorted image of God is imposed from the ...outside, even though the image of God is inscribed deep in the human heart. After the introductory part, following the thought of Paul Tillich, the article reminds us of autonomous, heteronomous, and theonomous law. The goal of the article is to show that each of them is unique to man and that these laws represent resources that bring forth the images of God. Against the multitude of distorted images of God, we offer a reflection on mercy that clears them up and brings us to the image of a merciful God that culminates in the incarnation and the cross of Jesus Christ as the New Being; if we keep in mind how God made an image for Himself in the Crucified, and how it is precisely the Crucified who represents the negation of all erroneous images of God.
Odstupanje od pravovjerja Thangeo, Lunneihoi
Međunarodne studije,
06/2022, Volume:
XXII, Issue:
1
Paper
Open access
Neki događaji koji su se dogodili nakon što je kršćanski pokret postao državna religija Rimskog Carstva mogu se smatrati jednom vrstom povijesnog revizionizma. Teodozije je sankcionirao državni ...progon svih onih koji nisu podržavali nicejsku verziju kršćanstva. To je rezultiralo gubitkom mnogih djela od strane onih koji su se smatrali neortodoksnim kršćanima. Za mnoge, kršćanski pokret se razdvaja, zatim se mijenja tek nakon protestantske reformacije. Da nije bilo otkrića tih takozvanih neortodoksnih tekstova u dvadesetom stoljeću, ne bismo znali da postoje alternativni pogledi čak i u dalekoj prošlosti. Ovaj rad ne raspravlja o kršćanskim doktrinama, već se usredotočuje na namjerni pokušaj da se se bace u zaborav rani vjernici jer su imali drugačije tumačenje Krista i njegova učenja. Možda je to usporedivo s tim kako moćni vođe danas koriste glavne medije za promicanje svoje verzije istine i stvaranje odvraćanja pozornosti od stvarnosti. Drugo je pitanje je li takva cenzura opravdana. Da nije bilo ujedinjenih nastojanja
ranih crkvenih vođa, možda ne bi bilo kršćanske zajednice kakvu poznajemo sada. Isto tako, ako vođa države ne predstavi narativ veći od života, bude više kaosa nego reda. Kada odvagnemo takve čimbenike, opravdavaju li oni eliminaciju nekih dijelova stvarnosti? Uostalom, ne govorimo o osobnom ili čak društvenom moralu, već o institucionalnom moralu, ako takvo što postoji. Možda promicanje jedne verzije istine nad drugom nije osuđujuće u većoj shemi stvari, ali moramo priznati svoje sudioništvo
kada se to dogodi.
The notion of democracy, after a long history of transformation and rebirths from different sources, is so vast today that under this heading we can speak about prima facie incoherent values. The aim ...of the paper is not only to uncover some of the antinomies spreading from the paradoxical nature of democracy itself, but also to point the trajectories of possible solutions to these paradoxes. First we must realize the processual and ideal character of democracy. For these purposes, it is essential to analyze the basic notions and tensions accompanying democracy, which cannot be resolved appealing to logical (autonomy–heteronomy) or historical (Enlightenment–Romanticism) controversies. The arguments for one or another side of these eventually lead to new forms of radical individualism or neocollectivism which does no good to the adaptability of democratic ideals in today’s world. After examining the implications of I. Kant’s moral philosophy for discussing democracy, we face P. Tillih’s thought which formulated the notion of theonomy as the answer to the negativity of autonomy and tensions regarding democracy and, moreover, strains between secular and religious spheres.
Paul Tillich posebnu je pozornost posvetio protestantskoj interpretaciji povijesti kojom je želio ukazati na potrebu obnove i stvaranja jedne nove teonomije reinterpretacijom novozavjetne ideje ...‘kairosa’ u kojoj je Krist ‘veliki kairos’ ili središnji događaj kojim Bog objavljuje samog sebe kao središte vremena i vrhunsko značenje povijesti. To će, nakon prvoga dijela rada o glavnim obilježjima ljudske povijesti, biti predmet njegova središnjega dijela, nakon čega ćemo u završnom dijelu našega istraživanja nastojati pokazati kako se pod utjecajem ‘Božjega Duha’, odnosno konačne i univerzalne objave ‘Novog Bitka u Isusu kao Kristu’ ostvaruje ‘Božje kraljevstvo’ u povijesti, ali i njezin kraj u ‘vječnom životu’. Kritičkom analizom autor je došao do zaključka da je Tillich svojom redukcijom na ‘eshaton’ uspješno pokazao kako ta grčka riječ, koja ima duboko egzistencijalno značenje i simbolizira svojevrsni ‘prijelaz’ iz vremenitoga u vječno ili iz egzistencije u esenciju, postaje predmet sadašnjega iskustva bez gubitka njegove futurističke dimenzije jer upravo ta stalna prisutnost kraja povijesti kao transcendentne strane Božjeg kraljevstva, koju autor naziva vječnim životom, predstavlja ispunjenje povijesne egzistencije po kojoj se ostvaruje konačna pobjeda nad svim dvosmislenostima života i povijesnih zbivanja. To znači da se maštovite predodžbe o predstojećem dalekom ili skorom svršetku svijeta prevladavaju hrabrim suočavanjem s vječnošću i to u svakom trenutku vremena, a ne na njegovom kraju, jer se prošlost i budućnost susreću u sadašnjosti koju možemo na paradoksalan način izraziti kao ‘vječno sada’.
Paul Tillich cijeli je život bio na ´razmeđu´ filozofije i teologije, odnosno religije i kulture, pri čemu je posebnu pozornost posvetio odnosu između religije i kulture, odnosu koji će biti predmet ...našega uvodnog poglavlja. Potom ćemo, u prvom dijelu rada, razmotriti uzroke koji su doveli do raskola između ovih dviju temeljnih odrednica ljudskoga života, odnosno čovjekov prijelaz iz ´esencije´ u ´egzistenciju´ kroz simbol njegova ´pada´ i konflikt unutar razuma koji se odnosi na ´autonomiju´ i ´heteronomiju´, a što rezultira i stalnom borbom između autonomne i heteronomne kulture. U drugom ćemo dijelu razmatrati autorovu ´teonomnu interpretaciju kulture´, kako bismo pokazali na koji način konačna objava ´Novoga Bitka u Isusu kao Kristu´ nadvladava te sukobe, odnosno kako se putem teonomije ponovno uspostavlja ´temeljno jedinstvo´ između autonomije i heteronomije, a naše ćemo istraživanje zaključiti njegovim viđenjem ´kulture pod utjecajem Duha´ koju naziva ´teonomnom kulturom´. Kritičkom analizom autor je došao do zaključka da je Tillich, na temelju svoje analize odnosa između religije i kulture, koji je sažeo poznatom formulom: ´religija je supstancija kulture, a kultura je oblik religije´, uspješno povezao bitne odrednice religije i kulture te je pokazao kako je svekolika kultura utemeljena na religijskoj supstanciji pa kao takva predstavlja istinsko ´jedinstvo´ oblika i značenja u kojem dolazi do izražaja bezuvjetno značenje, bez kojega bi sva njezina djela, sa svojim posebnim značenjima, postala prazna i besmislena.
PDF
