Prispevek orisuje izbrane kazalnike procesa retradicionalizacije slovenske družbe s poudarkom na zadnjih petindvajsetih letih. Uvodoma so opredeljeni ključni pojmi, kot so tradicija, modernost in ...retradicionalizacija. Proces retradicionalizacije slovenske družbe temelji na slovenskem tradicionalnem preživetvenem modelu. Avtorja ocenjujeta, da ostaja slovenska družba pretirano politično integrirana na področju gospodarstva in države ter na ravni lokalne samouprave. Zelo nizka raven zaupanja v demokratične institucije skupaj z nekaterimi drugimi dejavniki utrjuje integriranost v lokalno okolje. Na socialnem področju se krepi preživetveni pomen družine in viša raven identifikacije z lokalnim okoljem. Raven socialnega kapitala je nizka. Na področju vrednotnega sistema in kulture pa prevladujejo ali se krepijo egalitarizem, avtoritarizem, »nizka kultura« ter ksenofobija. Orisani kazalniki kažejo, da so modernizacijski trendi v Sloveniji v zadnjih 25 letih, še posebej pa po gospodarski krizi leta 2008, vsaj deloma zaustavljeni.
Svarbiausi Baltarusijos ir Lietuvos estetikos istorijos klausimai, turintys metodologinę reikšmę, turėtų būti tokie: pasaulinės ir nacionalinės estetinės minties santykis, taip pat ir lietuvių ir ...baltarusių tautų estetikos istorijos tarpusavio ryšiai; šaltinių atrinkimas ir vertinimas, o kalbant apie nacionalinę estetiką – pirmiausia tiriamosios istorinės ir kultūrinės medžiagos išplėtimas ir atnaujinimas, nesitenkinant tik tradiciniais pasaulinės estetinės minties istorijos šaltiniais; estetinės minties istorijos periodizavimo klausimas; teorinės estetikos ir meno istorijos tarpusavio ryšio klausimas retrospektyviniu požiūriu arba, estetinių teorijų, meno krypčių ir stilių santykis. Be to, Lietuvos ir Baltarusijos estetikos istorijos tyrinėtojas susiduria dar su dviem problemomis: vadinamųjų Rytų ir Vakarų tradicijų tarpusavio santykiu nacionalinės estetikos raidoje ir, antra, nacionalinės estetikos struktūros problema, kuri apima tokius klausimus kaip sintetinis ir abstraktus analitinis tyrinėjimo metodas, liaudies vaizdinių vieta estetinės sąmonės sistemoje ir kita.
Izraženi prostorni identitet lokalne zajednice znači i veću povezanost i vrijednost pojedinih kulturnih i prirodnih resursa te nematerijalne baštine, koji se tako, pravilnim upravljanjem i ...ulaganjima, mogu transformirati u značajnu turističku atrakciju. Baština odražava stabilnost razvoja, kontinuiranu naseljenost i tradiciju kulturnoga krajobraza i kulture života te je stoga važan dio tradicijskog identiteta. Kulturna baština resurs je koji prepoznaju i turisti, pa može stvoriti vezu između identiteta i percepcije rezidenata i turista. Stoga je prostorni identitet jedan od najvažnijih nematerijalnih resursa, koji uz pravilnu prezentaciju i promociju ima značajan potencijal u izgradnji jedinstvenih turističkih proizvoda. Cilj istraživanja je utvrđivanje izraženosti identifikacije ispitanika s identitetom regije te uspostavljanje mogućih veza i utjecaja regionalnog identiteta na održivi razvoj turizma na primjeru Bjelovara i Čakovca.
U radu je ponuđen pregled kostimiranih povijesnih inscenacija s pokušajem njihove sažete analize. Ukratko su prikazani i opći uzori za ovakve kulturne prakse. Prikazane kulturne prakse su putem ...nazivlja i načina nastanka posvjedočene dijelom kao komplementarne a dijelom kao supstitutske ranijim praksama vezanima za predstavljanje folklora. Ovakvi novi oblici svečanosti podmiruju potrebe zajednica za očitovanjem drugačije kulturne pripadnosti od one iz vremena dominantno folklornih kostimiranja, istovremeno posežući za značenjima iz prošlosti kao projekcijskom argumentacijom aktualnih vrijednosti.
Članak se bavi strategijama koje organizatori koriste kako bi potvrdili izvornost tradicije, pripisane (zamišljenoj) dugovječnosti i aspektima (ne)materijalne kulture ispaše u Alpama, bračnih običaja ...i lokalnog dijalekta koji se od pedesetih godina prošlog stoljeća prikazuju u priredbama Kravji bal (Kravlji bal), Vasovanje (Seoska serenada) i Kmečka ohcet (Seosko vjenčanje). Od samih su početaka organizatori nastojali postići najizvorniji prikaz tradicijske (ne)materijalne kulture, što je tijekom 1950-ih i 1960-ih dovelo do uglavnom scenskog prikaza koji je osmišljen i uz pomoć (polu)profesionalaca. S vremenom je prihvaćen i model raširen na nacionalnoj razini prema kojem se u scensku izvedbu uključuje “pravi” obred civilnog i crkvenog vjenčanja, a tekstovi koji su se izvodili su skraćeni i učinjeni zabavnijima. U većini se slučajeva smatralo da su tekstualni aspekti izvedbe ti koji pridonose njezinoj izvornosti. Tek se u posljednje vrijeme u obzir uzimaju vremenski i prostorni kontekst (ne)materijalne kulture, dok se model scenskog prikaza sve više propituje. Ipak, društveni aspekti (ne)materijalne kulture još uvijek se ostavljaju po strani, a osim toga ni na samu se izvedbu i njezin scenski prikaz ne gleda kao na nematerijalnu kulturu.
Recepcija Koromanove poezije tijekom posljednjih šest desetljeća mijenjala se zbog čitateljskih navika, ukusa vremena, utjecaja određenih pjesničkih škola, uniformiranosti kritičkoga promišljanja, ...udaljenosti od matične hrvatske književnosti i složenih kulturno-političkih prilika te se kretala od percepcije Koromana kao zavičajnoga pjesnika do suvremenih čitanja koja bacaju svjetlo na Koromana kao metafizičkoga pjesnika. Dosadašnja istraživanja Koromanove poezije mogu se podijeliti na ona koja sustavno pristupaju njegovoj poetici nastojeći u njoj prepoznati osobitosti u jezičnome i versifikacijskome smislu te ona koja se njegovim pjesničkim djelom bave prigodno u obliku književnopovijesnih ogleda, predgovora i članaka za dnevne tiskovine i časopise, no sva potvrđuju da se Koromanova poetika afirmirala kao jedinstvena cjelina u jezičnome i versifikacijskome smislu. Godine 2017. Koromanov pjesnički opus sabran je u ediciji koja objedinjuje do tada objavljenih 12 pjesničkih knjiga s pjesmama neuvrštenima u zbirke koje su tiskane u časopisima i drugim publikacijama, prateći vremenski slijed njihova nastanka. Čitateljsko iskustvo posljednje pjesničke knjige Bit ću negdje, objavljene 2022. godine, ispituje autorovu korespondenciju s vlastitim opusom i istražuje Koromanovu poetiku u kontekstu aktualnoga trenutka te uspostavlja veze koje mjere njezine promjene i usložnjavanja, posebice onih u ranijim zbirkama ovjerenih pjesničkih mjesta koje autor iznova rekreira u recentnoj knjizi pjesama. Rad istražuje Koromanove pjesničke postupke koji ili potvrđuju organsko jedinstvo s vlastitom literarnom tradicijom ili negiraju njezine poetske kanone, što naposljetku daje bolji uvid u recepciju njegove poezije.
Ko je bil konec maja 2013 objavljen Predlog za izdelavo Slovarja sodobnega slovenskega jezika, se je tako na strokovnih forumih kot v medijih razvila debata o tem, ali naj novi slovar slovenskega ...jezika sledi leksikografski tradiciji, kot se je oblikovala s Slovarjem slovenskega knjižnega jezika, ali naj se od te tradicije oddalji. Ker so se ob tem oblikovali različni pogledi na razumevanje slovarske tradicije kot tudi na vključevanje sodobnih slovarskih praks, želimo v prispevku na podlagi analize zasnove SSKJ in SNB ter s prispevki, ki se kakorkoli nanašajo na koncept bodočega slovarja slovenskega jezika, ugotoviti, katere elemente leksikografske teorije in prakse lahko pojmujemo kot tradicionalne ter katere so predlagane novosti v slovenski leksikografiji. Vzporedno predlagamo tudi zasnovo novega slovarja v ključnih segmentih, tj. z vidika uporabnika, medija in uporabe jezikovnotehnološkega znanja, ki bi zadostila opisu sodobnega slovenskega jezika, ki kar v največji meri zadovoljuje potrebe jezikovne skupnosti v današnjem času in okoliščinah.
This paper discusses the question of historical consciousness as a determinant of identity communities in the example of Ruthenians in Serbia. The athor show special interest to the Ruthenians ...awareness of their migration to Serbia 260 years ago. The specific problem is investigated in based on the narration of historical sources (Ruthenian People's Chronicle), and literature. The conclusion of this work is that we could explain the process of the loss and the finding a new tradition based on the relative awareness of migration and the fact that it preceded
U radu je obrađeno prvo sustavno imenovanje ulica u Splitu 1912. godine te preimenovanja i imenovanja novih ulica od 1918. do 1928. godine. Vrijeme obuhvaćeno radom zanimljivo je po tome što se ...poklapa sa zadnjim dobom Austro-Ugarske Monarhije i dobom Kraljevine SHS te ulično nazivlje u navedenom okviru pruža uvid u tranzicijske procese tog vremena. Prvo sustavno imenovanje ulica 1912. godine održava svijest o bogatom nasljeđu prošlosti grada, ali i političke nazore stranaka iz čijih su redova dolazili tadašnji vijećnici. Vrlo jak i pomalo osebujan pečat daje mu nastojanje za isticanjem važnosti domaćih pučkih obitelji. Uočljivo je i ignoriranje austrijske vlasti pri davanju naziva. Predratno je općinsko vijeće nastavilo djelovati po završetku Prvoga svjetskog rata, ali s novim načelnikom i Upraviteljstvom. U novim nazivima ulica očituje se njihova podrška uspostavi prve jugoslavenske države.
Autori su istražili kontinuirani rad kopaničke škole u razdoblju od dvije stotine i šezdeset godina, između 1764. i 2024. godine. Istraživanje je longitudinalnog karaktera, a temelji se na ...relevantnoj literaturi i bogatoj izvornoj građi. Analiza i rezultati prikazani su deskriptivnom i ex post facto kauzalnom metodom.
S obzirom na školske sustave, rad kopaničke škole prikazan je unutar rada trivijalne, narodne elementarne, opće pučke, šestogodišnje, sedmogodišnje, osmogodišnje tipa A i B i osmogodišnje škole. Radi ujednačenosti u svim sustavima, praćene su iste kategorije: kopanička škola u odnosu na sustav: njezine specifičnosti, dosezi, uspjesi, ograničenja; školske zgrade, namještaj, učila; ravnatelji, upravitelji, direktori.
Ta se škola u kontinuitetu isticala u odgojno-obrazovnim rezultatima, a u pojedinim razdobljima i u izvannastavnim aktivnostima (učenička zadruga). Permanentno je bila otvorena za školske i zakonske inovacije kao i prema lokalnoj zajednici.
PDF
