The study outlines the status quo of international cooperation in competition law matters. This is done by examining, in chronological order, the various approaches of the many multi- and bi-lateral ...international agreements that have attempted to solve the problems of competition law (WTO, GATT, etc.). Subsequently, the focus of this thesis is on the analysis of bilateral trade agreements. Within the framework of this analysis, the potential of trade agreements for competition law cooperation is to be shown. For this reason, only those bilateral trade agreements are analyzed that deal with the topic of regulatory cooperation in competition law in specially provided competition chapters. In doing so, the different stages of cooperation will be analyzed along the different integration phases of any trade agreements. The highest form of trade agreement integration – customs unions – will be dealt with separately, using the EU as an example.
Iako je eko-proizvodnja izvorno bazirana na principima koje je donio IFOAM (International Federation of Organic Agriculture Movements, Međunarodna federacija pokreta za ekološku poljoprivredu), ...standardi koje su uvele nacionalne i nadnacionalne vlade mogu se razlikovati u dijelovima regulative. Međusobno priznavanje/ekvivalencija eko-standarda EU (oznaka »EU-eko«, na osnovi regulativa Europske komisije EZ 834/2007: 139-161 i EZ 889/2008: 173-256, te ostalih iz njih proizašlih regulativa) i Kanade (oznaka »Canada organic«, na osnovi važećih kanadskih eko-standarda, regulative CAN/CGSB-32.310-2015: 53 i CAN/CGSB-32.311-2015: 75) postoji već više godina, te je re-evaluirana i potvrđena 2015. godine kao uspješna praksa u povećanju pristupa proširenom tržištu za proizvođače, proširenju izbora za potrošače te olakšavanju regulatorne suradnje. Prije međusobnog priznavanja, pri izvozu iz Kanade u EU (i obrnuto) eko-proizvod je morao proći re-certifikaciju, što je stvaralo dodatne troškove eko-proizvođačima izvoznicima (u prosjeku desetak tisuća dolara godišnje), što je u pravilu rezultiralo većom cijenom eko-proizvoda za krajnjeg potrošača. U nekim područjima, kanadska je eko-regulativa stroža od EU regulative, u nekim područjima je obrnuto, a neke oznake mogu dovesti u zabludu potrošača, napose onog koji ne čita deklaraciju sastojaka proizvoda, gdje su takve nedoumice jasno vidljive i obilježene. Najveći izazov za ekološku proizvodnju u EU jest porast potražnje ekoproizvoda tolikom brzinom da je farmeri iz EU ne mogu zadovoljiti, što će neminovno dovesti do povećanja uvoza iz ne-EU zemalja. Stoga je neophodna pomoć vlada zemalja EU u izraženijoj potpori farmerima koji se odluče na prijelaz na eko-proizvodnju. Određene procjene govore da bi sporazum CETA mogao značiti gubitak velikog broja proizvođača (procjene govore da bi se moglo raditi o više tisuća agro-radnih mjesta širom EU), a sličan sporazum između SAD i Meksika već je doveo do gubitka posla 2 milijuna ljudi u Meksiku, uslijed nemogućnosti konkuriranja industrijskoj poljoprivredi SAD-a. Najveći prisutni strah i u eko-proizvodnji je taj da međunarodni agro-biznisi mogu prisiliti sudskim tužbama nacionalne i nad-nacionalne vlasti da snize standarde, što može posljedično rezultirati nižim standardima u eko-proizvodnji s obje strane Atlantika, utjecaju na okoliš i ljudsko zdravlje, i to ne bazirano na znanstveno-stručno utemeljenim argumentima, kojima se vodi ekološka poljoprivreda, nego na čistoj utrci za profitom. Dakle, može se očekivati da opet »pohlepa nadvlada razum«. Ipak, visoko postavljena »letvica« eko-proizvodnje s »obje strane bare« jest i najbolja »brana« strahu da će CETA donijeti ikakve novitete u život eko-proizvođača.
