Prema stajalištu Europskog suda za
ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) načelo supsidijarnosti jedno je od
temeljnih načela na kojima se temelji konvencijski nadzorni sustav. Konkretno
to znači ...da je mehanizam zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda
uspostavljen Konvencijom supsidijaran u odnosu prema nacionalnim sustavima
zaštite ljudskih prava. U radu se ističe protek vremena u kojem su sve strane u
sudskim postupcima morale shvatiti i prihvatiti važnost primjene Konvencije za
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ali i Ustava Republike Hrvatske u
postupcima pred redovnim sudovima. Važnost ova dva dokumenta konkretizira se
kroz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava,
koji su svojom
ulogom interpretatora Konvencije, odnosno Ustava jasno definirali sadržaje
pojedinih ustavnih i konvencijskih prava, sloboda, jamstava i načela te
stvorili putokaz za njihovu kvalitetniju zaštitu. Prednosti isticanja povreda konvencijskih
i ustavnih prava već tijekom postupaka pred redovnim sudovima nesporna je, a u
radu se ističe i njihova obveznost, u situacijama kada stranke svojim
zahtjevima teže doći pred sudove na tim instancama. Autorice, baveći se
karijerno ustavnim i konvencijskim pravom, prate razvoj prakse ovih sudova,
posebno Ustavnog suda, pa tako i uviđaju pooštravanje kriterija i jednog i
drugog suda za meritorno odlučivanje u pojedinačnim predmetima. U radu se
stavlja naglasak na odluke Ustavnog suda i ESLJP-a u kojima je došlo do
izražaja načelo supsidijarnosti. Pojašnjava se važnost ustavne tužbe i položaj
ustavnog sudovanja u odnosu na redovne sudske postupke te se naglašava prijelaz
Ustavnog suda na ustavnu argumentaciju umjesto redovnosudske, koja je prevladavala
u ranijoj ustavnosudskoj praksi. U tom se kontekstu sagledava i uočava još
uvijek nedovoljno „korištenje“ ustavnosudskih i konvencijskih argumenata i
pogrešna argumentacija ustavne tužbe i zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava
redovnim žalbenim razlozima.
The ECtHR’s position is that the
subsidiarity principle is one of the
fundamental principles upon which the supervisory system of the Convention is
based. This specifically means that the mechanism for the protection of human
rights and fundamental freedoms established by the Convention is subsidiary to
national human rights protection systems. This paper focuses on the period when
all parties in
court proceedings had to understand and accept the importance of the
application of the Convention for the Protection of Human Rights and
Fundamental Freedoms, as well as of the Constitution of the Republic of Croatia
in proceedings before ordinary courts. The importance of these two documents is
expressed in the decisions of the Constitutional Court of the Republic of
Croatia and those of the European Court of Human Rights, which, with their role
as interpreters of the Convention and of the Constitution respectively, clearly
defined the contents of individual constitutional and Convention rights,
freedoms, guarantees and principles, and created guidance for their better
protection. The advantages of stressing violations of Convention and
constitutional rights, even during proceedings before ordinary courts, are
indisputable,
and this paper also stresses their obligatory nature, in situations where
parties strive with their requests to appear before courts of these instances.
The authors, who have been dealing with constitutional and Convention law
throughout their careers, have followed the development of the case law of
these courts, especially of the Constitutional Court, and thus noticed the
development of stricter criteria of both courts when deciding on the merits in
individual cases. In this paper, the authors focus on Constitutional Court and
ECtHR decisions where the principle of subsidiarity is more prominent. They
clarify the importance of a constitutional complaint, as well as the status of
constitutional adjudication compared to ordinary court proceedings, and the
shift of the Constitutional Court to constitutional argumentation in place of
the argumentation of an ordinary court, which prevailed in the earlier
jurisprudence of the Constitutional Court. In this context, it is possible to
still perceive the insufficient “usage” of Constitutional Court and Convention
arguments, as well as the incorrect
argumentation of the constitutional complaint and of references to the European
Court with regular appellate reasoning.
Sedam godina nakon prvog izdanja knjige Ustavno uređenje europske Hrvatske (2013.) profesor Branko Smerdel publicirao je i drugo izdanje ove temeljne knjige ustavnog prava u Hrvatskoj nakon njezina ...osamostaljenja. Potaknut uvjerenjem o mogućnostima “europske Hrvatske”, koje su se širom otvorile nakon ulaska Republike Hrvatske u EU, profesor Smerdel je tada, na krilima “ustavne vjere”, objavio knjigu koja je, za autora ovoga prikaza, od prvog trenutka bila puno više od pukog formalnog udžbenika ustavnog prava. Prema našem skromnom mišljenju, knjige iz ustavnoga prava, pa makar one bile i udžbenici, uvijek trebaju biti puno više od puke konstrukcije državnopravne dogmatike, oblikovanja elementarne političke gramatike te popune arsenala potpornim političkim praktikablima u vidu postojećih ili projektiranih institucija etatističkog poretka. Iako je u predgovoru prvog izdanja na nekoliko mjesta isticao da je riječ o “udžbeniku”, a ne o “traktatu s ambicijama sustava”, ipak je dugovječnijim čitateljima ovog autora lako pronaći, pročitati, protumačiti poruku da ova zemlja itekako treba ne samo udžbenik ustavnog prava demokratske države za XXI. stoljeće,već i jednu jasnu i čvrsto artikuliranu poziciju prema državnopravnom poretku kojemu je najvažnija zadaća utemeljenje društvenog života na “vladavini prava i poštovanju ljudskih sloboda i prava”. A da je upravo to od samog početka slutio i autor, svjedoče nam konture i poruke novog izdanja, u kojem u predgovoru profesor Smerdel piše da je njegova knjiga (udžbenik) ne samo bila i ostala “teoretska osnova” djelovanja hrvatskih pravnika i studenata, već i njihov zbiljski instrument “borbe za pravo”u suvremenoj Hrvatskoj. Ali ne samo njih! Jer, ova zemlja koja se– “i dalje uporno bori za očuvanje ustavnog poretka i ustavnih postignuća, demokratskog ustavnog poretka za koji se opredijelila prilikom uspostave samostalne države i donošenja prvog Ustava 1990. godine”, doista treba i ne može bez drugih aktera koji su voljni i sposobni za dugoročno duboko oranje na planu oživotvorenja ustavnih vrednota: slobode, jednakosti, nacionalne ravnopravnosti, mirotvorstva, socijalne pravde, poštivanja prava čovjeka,nepovredivosti vlasništva, očuvanja prirode i čovjekova okoliša, vladavine prava i demokratskog višestranačkog sustava (čl. 3. Ustava RH). Naime, upravo nam potreba za ostvarivanjem ustavnih vrednota pokazuje svekoliku potrebu za ustavnom teorijom. Ustavna teorija može nam objasniti zašto je poželjnije imati jednu, a ne drugu instituciju, npr. instituciju poput ustavnog sudstva, kojoj je zadaća upravo tražiti i afirmirati vrednote, činiti izbor na tome planu. Ono što je od početka u primarnom fokusu teorije i znanosti jest upravo debata i iluminacija vrijednosnih izbora koji se čine u interpretaciji Ustava.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U trenutku kad je Republika Hrvatska suočena s dvama suprotstavljenim izazovima – zahtjevima konstitucionalizma, izraženim kroz težnju za podvođenjem političkih djelovanja i interesa pravu (koji je ...još uvijek ponajprije vezan uz državu), te učincima globalizacije, koja političku i pravnu sferu nastoji podrediti ekonomskim interesima – apostrofirana je uloga (ustavnog) sudstva u ostvarenju socijalnih prava zajamčenih nacionalnim ustavima i u zaštiti dostojanstva najugroženijih građana. Pritom mu od ključne pomoći pri izgradnji nacionalne jurisprudencije socijalnih prava može biti upravo inspiriranje poredbenim pravnim iskustvom. Iako se hrvatski Ustavni sud u svojoj dosadašnjoj praksi nije ustručavao pozivati na praksu njemačkog Saveznog ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava, takvo pozivanje ne djeluje sasvim iskreno, već odaje dojam da, umjesto snaženju pravne argumentacije, ponajprije služi legitimiranju političkih odluka. Stoga bi, uslijed sličnosti dvaju ustavnih poredaka, hrvatski Ustavni sud mogao štošta naučiti iz prakse svojeg njemačkog brata, osobito u materiji zaštite socijalnih prava. Pogled prema argumentaciji njemačkog Saveznog ustavnog suda u trima predmetima povezanim sa socijalnom materijom (Hartz IV, Asylum Seekers i Welfare Sanctions) pridonio bi otkrivanju dubljeg značenja koncepta socijalne države, temeljnog jamstva ljudskog dostojanstva i pojedinih ustavnih socijalnih prava te izgradnji suvereniteta hrvatskoga Ustava.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Uz temeljna ustavna načela vladavine prava i podjele vlasti, načelo kolektivne i pojedinačne ministarske odgovornosti jamac je demokratskog legitimiteta uprave, koji leži u neprekinutom lancu ...delegacije i odgovornosti od birača prema parlamentu, od parlamenta do ministra te od ministra kroz sve razine uprave do razine najbliže građanima. U ovom radu razmatra se ustavnopravna osnovanost demokratskog legitimiteta neovisnih regulatornih tijela, s posebnim osvrtom na načelo ministarske odgovornosti. Poredbeno se obrađuju primjeri iz europskih država, gdje neovisnost regulatornih tijela ne zadire u temeljna ustavna načela. Zaključno se nastoji utvrditi u kojoj mjeri formalno utvrđena politička neovisnost jamči takvu neovisnost u materijalnom smislu te se razmatraju neke od najutjecajnijih teorija koje o svrsi osnivanja neovisnih regulatornih tijela nudi politička znanost.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF
