The aim of this study was to analyze the reasons why the guidelines for post-splenectomy vaccination are not being followed. Considering that vaccination reduces the risk of overwhelming ...post-splenectomy infection, it is important to determine the reasons for inadequate vaccination after splenectomy.
Our research was a qualitative study based on interviews with six surgeons, one general practitioner and three patients who underwent splenectomy, and on the review of patient’s medical charts and discharge summaries.
This study has shown that health care team and patients lack sufficient knowledge about postsplenectomy vaccination. In addition, the study has shown that splenectomy registers, medical bracelets and up-to-date vaccination cards still have not become part of our current practice.
Our study has shown that patient education and health care team education is crucial to follow the guidelines for post-splenectomy vaccination, which is similar to most other reports.
In order to increase the level of post-splenectomy vaccination, we need to upgrade the education of health care teams and patients. Moreover, we need to start using splenectomy registers, medical bracelets and up-to-date vaccination cards.
Cilj ove studije bio je da se analiziraju razlozi zbog kojih se ne prate vodiči za postsplenektomijsku vakcinaciju. Imajuću u vidu da vakcinacija smanjuje rizik od ozbiljnih postsplenektomijskih sepsi, važno je da se odrede razlozi za neadekvatne vakcinacije nakon splenektomije.
Naša studija je kvalitativna, bazirana na intervjuima sa šestoro hirurga, jednim lekarom opšte prakse i tri pacijenta koji su bili podvrgnuti splenektomiji, kao i na uvidima u kartone i otpusne liste bolesnika.
Ustanovljeno je da zdravstveni tim i bolesnici imaju nedovoljno znanja o postsplenektomijskoj vakcinaciji. Takođe, ustanovljeno je da splenektomijski registri, medicinske narukvice, kao i karton vakcinacije i dalje nisu deo naše prakse.
Naša studija je pokazala da je obrazovanje bolesnika, kao i medicinskog tima, krucijalno da bi se pratili vodiči za postsplenektomijsku vakcinaciju, što je u skladu sa rezultatima drugih studija.
Kako bi se povećao stepen primene postsplenektomijske vakcinacije, neophodno je poboljšati edukaciju medicinskog tima i bolesnika, kao što je neophodno početi sa korišćenjem splenektomijskih registara, medicinskih narukvica i kartona vakcinacije.
Sažetak. Brojni znanstveni radovi upućuju na dobrobit cijepljenja djece s prirođenim srčanim grješkama. Povišen rizik od razvoja infekcija povezuje se s kompromitiranim kardiopulmonalnim statusom, ...promijenjenim tlakovima u plućnoj cirkulaciji (uključujući plućnu hipertenziju) te poremećajima ventilacije i perfuzije. Brojne srčane malformacije u sklopu sindroma heterotaksije u svojoj osnovi imaju funkcionalnu hipospleniju s pojačanom sklonošću za razvoj infekcija. Kromosomopatije, genomopatije i genopatije često su udružene s hemodinamski važnim srčanim grješkama i prirođenim poremećajima imunosti i/ili malformacijama drugih organa koje pogoduju nastanku infektivnih bolesti. Velik dio prirođenih srčanih grješaka nalaže kardiokirurško liječenje operacijom na otvorenom srcu uz uporabu ekstrakorporalne cirkulacije ili je ona nužna za liječenje sindroma smanjenoga srčanog izbačaja, čime se snižava razina cirkulirajućih protutijela prije nastalih tijekom aktivne imunizacije. Slijedom navedenoga, u današnjoj medicinskoj znanosti nezaobilaznu ulogu u zaštiti takvih bolesnika ima sustavno procjepljivanje dodatnim cjepivima i oboljele djece i članova njihovih obitelji. Ovaj rad daje sustavni pregled navedene problematike.
Neonatal infections caused by bacteria and viruses, primarily by equine herpes virus 1, together with neonatal septicaemia, present the majore causes of newborne foal loss. The key problem is most ...often insufficient transfer of colostral immunity. Assessment of immunity status in newborne foals has a great importance in diagnostics, prediction and prevention of neonatal infection. By timely substitution of immunoglobulin in cases of insufficient transfer of colostral antibodies, complications leading to death of newborn foals can be prevented. Testing of passive transfer of colostral immunoglobulin, content of certain serum protein fraction, IgG and titres of specific antibodies against equne herpes virus 1 in newborn foal was done in two Lipizzaner and Trotter farms. The testing included 12 Lipizzaner mares, not vaccinated against equine herpes virus 1, including their 12 foals, and 12 American and Serbian Trotter mares which were three times vaccinated during pregnancy against equine herpes virus 1, including their 12 foals too. Six foals from each group received their first colostrums with zeolite based mineral adsorbent, while the other 6 foals received colostrums without zeolite. Analysis of the obtained results proved correlation between gamma globulin concentration in mare serum and the content of immunoglobulin in their colostrum, without statistically significant differences between the two group of mares, but with statistically significant differences in titres of specific antibodies against equine herpes virus 1.The results obtained also pointed to absence of specific antibodies against equine herpes virus 1 and presence of minimum quantities of immunoglobulin in blood serum of the newborn foals before taking colostrum, as well as to a significant increase of total protein concentration, primarily gamma globulin and immunoglobulin G in blood serum of the newborn foals after taking colostrum. The increase of gamma globulin and immunoglobulin G was at the highest during the first 24 hours. Also, the correlation between the content of gamma globulin and immunoglobulin G in serum of the newborn foals and the content of gamma globulin and immunoglobulin G in serum and colostrum of their mothers was confirmed. In foals delivered by vaccinated mares, after taking colostrum, there was a significant increase of titres of specific antibodies against herpes virus 1. The content of immunoglobulin in blood serum of the foals fed by colostrum with zeolite, was a little bigger, but without statistical significance.
Neonatalne infekcije bakterijama i virusima, pre svega infekcija konjskim herpesvirusom 1 i neonatalna septikemija, predstavljaju glavni uzrok gubitaka novorođene ždrebadi. Ključni problem je najčešće nedovoljan transfer kolostralnog imuniteta. Procena imunog statusa kod novorođene ždrebadi ima veliki značaj u dijagnostici, predviđanju i preveniranju neonatalnih infekcija. Pravovremenom supstitucijom imunoglobulina u slučaju nedovoljnog transfera kolostralnih antitela, naime, mogu se sprečiti komplikacije koje su veoma često odgovorne za uginuće novorođene ždrebadi. Ispitivanje pasivnog transfera kolostralnih imunoglobulina, sadržaja pojedinih frakcija serumskih proteina, IgG i titra specifičnih antitela protiv konjskog herpesvirusa 1 kod novorođene ždrebadi izvedeno je na dve ergele lipicanera i kasača. Ispitivanjem je obuhvaćeno 12 kobila lipicanske rase, koje nisu vakcinisane protiv konjskog herpesvirusa 1, uključujući i njihovih 12 ždrebadi, zatim na 12 kobila rase američki i srpski kasač, koje su tokom graviditeta trokratno vakcinisane protiv herpesvirusa 1, uključujući, takođe, i njihovih 12 ždrebadi. Po 6 ždrebadi iz svake grupe je, pri tome, neposredno posle rođenja u prvom napoju dobilo kolostrum sa dodatkom mineralnog adsorbenta na bazi zeolita, dok je drugih 6 dobilo kolostrum bez zeolita. Analizom dobijenih rezultata dokazana je korelacija između koncentracije gama globulina u krvnom serumu kobila i sadržaja imunoglobulina u njihovom kolostrumu, bez statistički značajnih razlika između dve grupe kobila, uz postojanje statistički značajnih razlika između dve grupe kobila u titru specifičnih antitela protiv konjskog herpesvirusa 1. Dobijeni rezultati takođe ukazuju na odsustvo specifičnih antitela protiv konjskog herpesvirusa 1 i prisustvo minimalnih količina imunoglobulina u krvnom serumu novorođene ždrebadi pre uzimanja kolostruma, zatim na značajno povećanje koncentracije ukupnih proteina, pre svega gama globulina i imunoglobulina G u krvnom serumu novorođene ždrebadi nakon uzimanja kolostruma. Povećanje koncentracije gama globulina i imunoglobulina G najveće je u prvih 24 časa. Pri tome je potvrđena korelacija između sadržaja gama globulina i imunoglobulina G u serumu novorođene ždrebadi sa sadržajem gama globulina i imunoglobulina G u serumu i kolostrumu njihovih majki. Kod ždrebadi poreklom od vakcinisanih kobila nakon uzimanja kolostruma dolazi do značajnog povećanje titra specifičnih antitela protiv herpesvirusa 1. Sadržaj imunoglobulina u krvnom serumu je pri tome nešto veći u grupi ždrebadi koja su u napoju kolostruma dobijala i zeolit, međutim, ova razlika nije statistički značajna.
Ovaj rad donosi pregled uspješnosti kampanja oralne vakcinacije lisica na području Republike Hrvatske u razdoblju od 2010. do 2017. godine te kretanje broja zaraženih lisica na čitavom teritoriju ...naše zemlje. Tijekom sedam godina prikupljeno je ukupno više od 30 000 lešina lisica koje su pretražene na bjesnoću. Osim lisica pretražen je i velik broj lešina drugih divljih i domaćih životinja koje su mogle biti potencijalni izvor zaraze. Rezultati pokazuju da je oralna vakcinacija bila učinkovita metoda suzbijanja ove smrtonosne bolesti u divljih, a tako i u domaćih životinja, s obzirom na činjenicu da je nakon gotovo 40 godina stalnog postojanja bjesnoće na našem teritoriju ta bolest konačno iskorijenjena. Prije početka kampanje oralne vakcinacije 2010. godine na bjesnoću je bilo pozitivno 15,8 % svih pretraženih lisica, a već nakon jedne provedene akcije oralne imunizacije, godinu dana poslije, taj se postotak smanjuje na 9 % pozitivnih jedinki. Četiri godine nakon početka kampanje oralne vakcinacije postignuto je da ni jedna pretražena životinja u Republici Hrvatskoj više nije bila zaražena virusom bjesnoće, što upućuje na veliku učinkovitost provedenih akcija. Prikazani rezultati istraživanja upućuju na izrazito pozitivan učinak kampanje oralne imunizacije lisica u kontroli te suzbijanju rezervoara i vektora silvatične bjesnoće.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) svega su dvije uspješne metode eliminacije virusa bjesnoće u domaćih i divljih životinja. Prva je obavezno cijepljenje pasa protiv bjesnoće, koja u ...pravilu dovodi do eradikacije humanih slučajeva bjesnoće u pojedinoj zemlji, a druga je oralna vakcinacija lisica protiv bjesnoće, koja je najefikasnija metoda eradikacije virusa bjesnoće u prirodnim žarištima, s iznimkom u šišmiša. U Republici Hrvatskoj obavezno cijepljenje pasa protiv bjesnoće uvedeno je 1948. godine, što je dovelo do eradikacije urbane bjesnoće 2 godine kasnije. Do uvođenja oralne vakcinacije lisica protiv bjesnoće u Republici Hrvatskoj došlo je nešto više od 40 godina kasnije (početak 1991.), premda se ranije pokušavalo s povećanim izlovom lisica (ubijanjem, trovanjem, plinjenjem) te tzv. "jamarenjem" njihov broj držati na razini 4 lisice po 1 km2 ili manje. Prva akcija provođenja oralne vakcinacije (ORV) lisica protiv bjesnoće na području Republike Hrvatske započela je 1991. godine, a trajala je do 1996. godine, kada je zbog Domovinskog rata te nedostataka financijskih sredstava bila prekinuta. Drugi put se s ORV lisica krenulo 1998. godine, ali samo na području grada Zagreba i Zagrebačke županije, ali je i ta akcija bila prekinuta. Treći put s ORV lisica protiv bjesnoće započelo se 2010. godine, kada je izvršena samo jesenska akcija bacanja mamaka, da bi se s kompletne dvije akcije bacanja mamaka (u proljeće i jesen), krenulo od 2011. godine. Rezultati akcije od 2010. do 2015. godine, polučili su izvanredne rezultate: od 11,1% pozitivnih izolata bjesnoće u domaćih i divljih životinja u 2010. god, do 0% pozitivnih izolata bjesnoće u 2015. god. Zbog ovakvih rezultata Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane pri Ministarstvu poljoprivrede Republike Hrvatske planira Republiku Hrvatsku u 2018. godini proglasiti zemljom slobodnom od bjesnoće.
Pacijenti s terminalnim stadijem kroničnog zatajenja bubrega imaju smanjen odgovor na vakcinaciju protiv hepatitisa B. Cilj studije bio je utvrditi adekvatnost imunološkog odgovora prema novom ...protokolu protiv infekcije hepatitisom B. Studija je obuhvatila pacijente na kroničnom programu hemodijalize u razdoblju od 2008. do 2011. godine, na Klinici za hemodijalizu Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Novi protokol vakcinacije započeo je u rujnu 2009. godine. Novi protokol podrazumijevao je započinjanje vakcinacijom 6 mjeseci prije početka hemodijaliznog tretmana i nastavljanje tijekom 12 mjeseci, uz intrakutano umjesto supkutanog apliciranja prema praksi starog protokola vakciniranja u razdoblju od 2008. do 2011. godine. U studiju su bila uključena 64 pacijenta, 37 (57,81%) muškaraca i 27 (42,19%) žena. Pacijenti su bili podijeljeni u dvije skupine prema protokolu provedene vakcinacije protiv hepatitisa B. Niti jedan pacijent nije bio prethodno vakciniran, niti je u serumu imao pozitivna anti-HbS antitijela prije početka imunizacije protiv hepatitisa B. Prvu skupinu sačinjavali su pacijenti vakcinirani dozom supkutano prema protokolu koji je podrazumijevao vakcinaciju od 0, 3,6 i 12 mjeseci (M) u razdoblju praćenja od 2008. do 2009. godine. U prvoj je skupini bilo ukupno 28 pacijenata, prosječne dobi 55,17±11,84 godine uz prosječnu dužinu trajanja hemodijalize 24,65±5,32 mjeseci. Od ukupno 28 pacijenata u prvoj skupini ih 15 nije razvilo anti-HbS antitijela. Drugu skupinu sačinjavalo je 36 pacijenata, 21 (58,33%) muškarac i 15 (41,67%) žena, prosječne dobi 62,79±15,88 godina i srednje dužine trajanja liječenja hemodijaliznim tretmanom 22,16±24,53 mjeseci. U drugoj skupini je 5 bolesnika bilo potrebno aplicirati buster dozu vakcine nakon koje su 4 pacijenta pokazala adekvatan titar antiHbs. U drugoj skupini od 36 pacijenata vakciniranih prema novom protokolu, 31 je razvio antitijela anti Hbs, uz statistički značajnu razliku (p<0,005). Ukupan postotak pacijenata s pozitivnim anti Hbs antitijelima u drugoj skupini iznosio je 97,43%, a postotak onih koji su zahtijevali primjenu buster doze 12,82%. Autori zaključuju da su se vakciniranje pacijenata u krajnjem stadiju kroničnog bubrežnog zatajenja 6 mjeseci prije započinjanja hemodijaliznog tretmana, kao i intrakutana umjesto supkutane aplikacije vakcine, pokazale daleko učinkovijima u postizanju odgovarajućeg titra anti-HbS.
Streptococcus pneumoniae najčešći je bakterijski uzročnik pneumonije i odgovoran je za oko 35% upala pluća kod odraslih u opštoj populaciji, te oko 50% pneumonija stečenih u bolnici. Smrtnost od ...pneumokokne upale pluća kod osoba starije životne dobi kreće se između 10% i 20%, od bakterijemije približno 60%, a od meningitisa i 80%. Specifična zaštita se postiže vakcinacijom savremenom polivalentnom vakcinom. U Gerontološkom centru u Subotici vakcinom Pneumo23 vakcinisano je ukupno 433 lica, i to 360 štićenika i 73 zdravstvena radnika, što čini 83% od predviđenog broja. Najbolji rezultati sprovedene imunizacije su postignuti u redukciji kliconoštva. Registrovano je da se čak četvorostruko umanjilo nosilaštvo pneumokoka kako kod vakcinisanih, tako i posredno, kod nevakcinisanih lica. Očekivano smanjenje viška smrtnosti u epidemiji gripa, kao i smanjenje opšte stope mortaliteta, te smanjenje troškova ambulantnog i bolničkog lečenja, moći će se sagledavati po isteku dužeg vremenskog perioda.
U kontekstu preventivnih mjera protiv velikih boginja ovaj rad bavi se nekim primjerima cijepljenja u kotaru Kopar u prvoj polovini 19. stoljeća, a osobito općim ponovnim cijepljenjem (1833) i ...cijepljenjem djece (1835), koje provodio je koparski kotarski liječnik Gian Andrea de Manzoni. Tijekom njegovog djelovanja redovito se provodilo cijepljenje djece i u gradu i u njegovom okruženju, osobito u ruralnim krajevima kotara, međutim u vrijeme izravne opasnosti od bolesti provodilo se i ponovno cijepljenje djece i odraslih. Istraživanjem sačuvanih nominalnih popisa cijepljenih, koji su bili korišteni prvi put, prezentirana je statistička analiza, koja otkriva starosnu i socijalnu strukturu cijepljene populacije, a osim toga dodana su neka polazišta za odraz o dometu tih mjera i njihove efikasnosti. Istraživanje ponekad je problematično u kvantitativnom plasmanu cijepljenih u kontekstu prisutnog stanovništva na tom području, a pitanja koja osim toga ostaju otvorena, odnose na mehanizme kroz koje vlasti su dosegnule ciljnu populaciju, a i na utjecaj odnosa prema ovoj praksi na njezin stvarni domet.
U Centru za hemodijalizu Opće bolnice Osijek ispitivali smo stvaranje anti-HBs nakon cijepljenja s HBV vakcinom kod 22 bolesnika, s kroničnom renalnom insuficijencijom. Nije nađena korelacija između ...dobi bolesnika, tjelesne težine, dužine liječenja hemodijalizom, osnovne bolesti, HLA tipa, broja limfocita te PPD-a i rezultata cijepljenja. Samo 46 % cijepljenih muškaraca razvilo je antitijela nakon standardnog cijepljenja s 20 ug antigena, dok je 100 % žena razvilo protektivni titar antitijela, što govori protiv preporučene dvostruke doze cjepiva kod svih bolesnika na hemodijalizi. Samo cijepljenje muških bolesnika treba odmah započeti s dvostrukom dozom cjepiva.
PDF
