Temelj rada su koncepti doživljaj zajednice i valorizacija kulturne baštine na primjeru multietničke općine Vojnić s kulturnom baštinom na Petrovoj gori od umjetničke i povijesne važnosti. Kulturna ...baština omogućuje jačanje lokalnog identiteta, a time i doživljaj zajednice, kao most između prošlosti zajednice i sadašnjih iskustava. U dinamici baštine i identiteta stanovnici imaju važnu ulogu svojim odnosom prema baštini. Istraživanjem smo željeli utvrditi razlike među ispitanicima u doživljaju zajednice i valorizaciji kulturne baštine Petrove gore s obzirom na sociodemografske karakteristike ispitanika te utvrditi povezanost dimenzija doživljaja zajednice i valorizacije kulturne baštine. U anketnom istraživanju sudjelovalo je sto ispitanika. Rezultati pokazuju niže procjene doživljaja zajednice u odnosu na valorizaciju baštine. U doživljaju zajednice nema razlika po spolu ni povezanosti s duljinom stanovanja u zajednici. Mlađi stanovnici pozitivniji su prema lokalnom vodstvu i rješavanju problema, a obrazovaniji su pozitivniji prema utjecaju zajednice na pojedinca i okruženje. Hrvati u odnosu na Srbe više prepoznaju identitet zajednice te višim procjenjuju utjecaj na okruženje, ali imaju manje kontakta s članovima zajednice. Doseljeni stanovnici imaju snažniji doživljaj zajednice, više vide identitet zajednice te su pozitivniji prema utjecaju zajednice i njezinu vodstvu i rješavanju problema. Stanovnici daju visoke procjene valorizacije baštine. Žene obilaze lokalitete češće, a nema povezanosti s dobi ni s duljinom stanovanja. Srbi imaju višu razinu valorizacije baštine u odnosu na Hrvate, a iste razlike uočavaju se između domicilnih i doseljenih stanovnika. Postoji povezanost između doživljaja zajednice i valorizacije kulturne baštine. Rezultati upućuju na nedovoljnu integriranost baštine u konstrukciju lokalnog identiteta. Edukacija stanovnika o baštini te uključivanje stanovnika u aktivnosti povezane s baštinom mogli bi pridonijeti većoj uzajamnosti baštine i lokalnog identiteta s krajnjom svrhom unapređenja lokalnog razvoja.
O nastanku gradskog parka Hober ima malo novijih radova koji se uglavnom temelje na prijepisima onih prijašnjih. Od vremena nastanka do danas prostor gradskog parka, danas i park-šume Hober, ...doživljava niz promjena uvjetovanih različitim društveno-ekonomskim i prirodnim okolnostima koje su se događale kroz povijest, a koje se događaju i danas. Prostor Hobera prolazi kroz različite razvojne faze, od prirodne šume iz koje nastaje preko gradskog parka koji se održava i njeguje, sve do razine zakonske zaštite u park-šumu. Godine 1969. je sukladno Odluci o proglašenju gradskog parka u Korčuli rezervatom prirodnog predjela, Hober zaštićen prema Zakonu o zaštiti prirode u kategoriji park-šuma. Nakon zakonske zaštite slijedi najveće njegovo zapuštanje. Gubitak identiteta gradskog parka i park-šume Hober događa se dugi niz godina kao posljedica nedostatka neophodnih mjera održavanja, uslijed širenja naselja i izostanka potreba i kulture građana, što uvjetuje njegovu degradaciju i gubitak kompozicijske osnove. Nedostatak istraživanja i naklonosti za obnovom i uređenjem ovog vrijednog prostora dovelo je zone ugroženosti sve do samih granica parka ali i unutar njega. Grad Korčula prepoznaje vrijednosti gradskog parka Hober koji traže adekvatnu valorizaciju i obnovu. Unatoč tomu, područje Hobera i gradskog parka ima značajnu biološko-ekološku, prostornu, estetsku, rekreacijsku i turističku važnost u kontekstu grada Korčule. Cilj je rada inventarizirati, analizirati i valorizirati postojeće stanje park-šume Hober i cjelokupnog prostora Hobera u odnosu na stanje kroz povijest i danas, te obrazložiti njegovu vrijednost i mogućnosti uređenja i obnove. Kroz istraživanja je obuhvaćeno prikupljanje postojeće arhivske građe, dokumentacije, kartografskih prikaza i katastarskih podloga vezanih za park. Kompleksno terensko istraživanje je obuhvaćalo i inventarizaciju te analizu postojećeg stanja parka, vrtno-arhitektonskih i biološko-ekoloških elemenata. Na osnovi provedenih istraživanja određena su područja prirodnog i kulturnog krajobraza na istraživanom području. Odabrani su kriteriji koji najcjelovitije prezentiraju istraživano područje. Definiranjem zajedničkih mjerila za određivanje krajobraznih vrijednosti za oba tipa krajobraza, njihova usporedba daje potpuni pregled vrijednosti i mogućeg vrednovanja svakog posebno i njihovu biološko-ekološku i socio-gospodarsku cjelovitost. Ocjene mjerila krajobraznih vrijednosti ujedno predstavljaju na određeni način njihovu osjetljivost na promjene i negativne utjecaje. Svrha dane klasifikacije i vrednovanja istraživanih krajobraza trebaju biti preporuke pomoću kojih se donose dugoročne strategije razvoja i korištenja. Uređenjem i obnovom parka treba naglasiti sve njegove vrijednosti koje se trebaju valorizirati u širem kontekstu Hobera. Dobiveni rezultati daju doprinos postizanja ravnoteže između zaštite i razvoja.
Žižula (Ziziphus jujuba Mill.) je mediteranska voćna vrsta koja svojim ukrasnim i oblikovnim karakteristikama upotpunjuje pejsažnu sliku urbanog prostora grada Skradina. Na području Skradina ova ...kultura je posađena u sklopu kućnih vrtova i samostalnih voćnjaka. Danas na području grada Skradina kuća s vrtom sve više poprima gradska obilježja i udaljava se od tradicionalnog seoskog vrta. Tradicija uzgoja žižule je prvenstveno u gospodarske svrhe (radi ploda), premda je poznato da se zbog izuzetne ljekovitosti od žižule mogu još koristiti listovi i kora. Cilj rada bila je valorizacija utilitarnih i ukrasnih vrtova te voćnjaka (sveukupno 36) na području grada Skradina u kojima je posađena žižula. Kroz anketno istraživanje u uzorku od 50 ispitanika s područja grada Skradina istražili su se stavovi i percepcije o ukrasnim karakteristikama, primjeni, održavanju i ulozi žižule u gospodarstvu Skradina. Terenskim istraživanjima je utvrđeno da su za krajobrazno uređenje i oblikovanje vrtova s žižulom najveće ocijene postigli ukrasni vrtovi u sklopu stambenog objekta. U pogledu zastupljenosti (pojavnosti) u vrtovima na ovom području prevladavaju utilitarne vrste. Najveći broj stabala žižule zabilježen je u voćnjacima bez stambenog objekta. Izvrsne ocijene su dodijeljene stablima žižule u okviru voćnjaka u sklopu stambenog objekta i utilitarnim vrtovima u sklopu stambenog objekta. Rezultati anketnog istraživanja pokazuju da je vegetativnim organima ove voćke u pogledu uresnosti dodijeljena ocjena izvrstan kao i njenoj ulozi u krajobraznoj slikovitosti. Ocjenjivači atraktivnijim smatraju primjenu žižule u vrtovima nego na javnim krajobraznim površinama i parkovima. Smatraju da ova kultura treba postati i skradinski brend.
Jujube (Ziziphus jujuba Mill.) is a Mediterranean fruit species that with its ornamental and design characteristics completes the landscape image of the urban space of the town of Skradin. In the area of Skradin this species has been planted in family house gardens and independent orchards. Nowadays family houses in the territory of the town of Skradin have been increasingly assuming urban features and departing from the traditional rural garden. The tradition of jujube cultivation is primarily for sale (for its fruit), although it is known that its leaves and bark can also be used because of their extremely beneficial medicinal properties. The specific objective of the paper was valorisation of utilitarian and decorative gardens and orchards (a total of 36) in the territory of the town of Skradin in which jujube had been planted. A survey research using the sample of 50 respondents from the territory of the town of Skradin explored attitudes and perceptions about ornamental characteristics, application, maintenance and the role of jujube in the economy of Skradin. According to field research findings, it was determined that ornamental gardens adjacent to a residential facility were given the highest grades for landscape architecture and garden design using jujube. According to prevalence in the gardens, utilitarian species prevail in this area. The highest number of jujube trees was recorded in orchards without an adjacent residential facility. Excellent grades were given to jujube trees in orchards adjacent to a residential facility and utilitarian gardens with an adjacent residential facility. According to survey research findings, vegetative organs of this fruit were given excellent grades in terms of ornamental features and its role in landscape picturesqueness. The evaluators deemed jujube tree more attractive in gardens rather than in public landscape spaces and parks. They believe that this species needs to become a Skradinian brand.
Značajna (stara, vrijedna) stabla osim kulturološke vrijednosti, povećavaju i vrijednost „lokalne“ imovine te utječu na estetske vrijednosti prostora. Cilj rada bio je valorizirati (estetske i ...funkcionalne karakteristike značajnih stabala na javnim gradskim krajobraznim površinama Šibensko-kninske županije) u cilju izrade katastra značajnog drveća. Terensko istraživanje provedeno je na 10 mikrolokaliteta u razdoblju od 2019.do 2020. godine na području Šibensko-kninske županije. Odabrana značajna stabla (131 jedinki na 10 mikrolokaliteta, odnosno Knin 1 (21), Knin 2 (2), Primošten 1 (6), Primošten 2 (20), Šibenik 1 (9), Šibenik 2 (1) i Šibenik 3 (1), Zaton 1 (16) i Zaton 2 (6), Skradin (49) procijenjena su VTA metodom (Vizualno-kontrolna metoda). Rezimirajući istraživanja dalo se zaključiti da je većina stabala u relativno dobrom stanju. Anketno ispitivanje provedenoje na 102 ispitanika diljem županije. Prosječne ocjene ispitanika o estetskim i funkcionalnim karakteristikama značajnih stabala na javnim gradskim krajobraznim površinama bile su: Šibenik 1 (4,15), Zaton 2 (3,96), Zaton 1 (3,71), Šibenik 2 (3,61), Skradin 1 (3,53), Primošten 2 (3,49), Knin 1 (3,26), Primošten 1 (3,20), Šibenik 3 (3,10) i Knin 2 (2,93).
Significant (old, valuable) trees, in addition to their cultural value, they increase value of the “local” property and also affect the aesthetic values of the environment. The goal of this work was to was to valorize (aesthetic and functional characteristics of significant trees on public urban landscape areas of the Šibenik-Knin County), for the purpose of creation a cadaster of significant trees. Field research was conducted on 10 micro-locations during the period from 2019 to 2020, on the territory of Šibenik-Knin County. Selected significant trees (131 individuals in 10 micro-locations, i. e. Knin 1 (21), Knin 2 (2), Primošten 1 (6), Primošten 2 (20), Šibenik 1 (9), Šibenik 2 (1) and Šibenik 3 ( 1), Zaton 1 (16) and Zaton 2 (6), Skradin (49) were evaluated by the VTA method (Visual control method). When summarizing the conducted research, it was concluded that most of the trees are in relatively good condition. The survey was conducted on 102 respondents across the County. The average ratings obtained from the respondents on the aesthetic and functional characteristics of significant trees on public urban landscpe areas were as follows: Šibenik 1 (4,15), Zaton 2 (3,96), Zaton 1 (3,71), Šibenik 2 (3,61), Skradin 1 (3,53), Primošten 2 (3,49), Knin 1 (3,26), Primošten 1 (3,20), Šibenik 3 (3,10) and Knin 2 (2,93).
Pojmovi povezani s oblikovanjem interijera nedovoljno su istraženi u terminologiji i homonimni nazivi za različite pojmove paralelno se upotrebljavaju ne samo na hrvatskom nego i na engleskom jeziku. ...U ovom se radu, pregledom znanstvenih i stručnih izvora, predlaže okvir za definiranje određenih ključnih pojmova u procesu oblikovanja interijera čiji se nazivi često neprecizno upotrebljavaju kao sinonimi. Istraživanjem se analiziraju i uspoređuju stvaralački postupci projektiranja i dekoriranja interijera te se povezuju s karakterističnim primjerima oblikovanja interijera relevantnih autora. Terminološko definiranje ističe se kao jedna od ishodišnih etapa u procesu unaprjeđenja profesije u hrvatskim okvirima na visokoškolskoj razini te formiranja kriterija za valorizaciju oblikovanja interijera.
U Zadarskoj županiji postoji velika razlika razvijenosti između obalnih i ruralnih područja. Područja na obali Jadranskog mora znatno su razvijenija od ruralnih područja. Razvijenost različitih ...oblika turizma itekako utječe na. Rad se bavi turističkom valorizacijom gusala i guslarskog pjevanja, tradicionalnoga glazbala i načina pjevanja bogate kulturne osnove. Turističkom valorizacijom gusala i guslarskog pjevanja mogu se kreirati različiti tipovi turističkih proizvoda, pri čemu se također daje doprinos očuvanju nematerijalne kulturne baštine Zadarske županije. Gusle i guslarsko pjevanje važan su, a pri tome neiskorišten oblik turističke ponude Zadarske županije te je potrebna inicijativa ključnih dionika u turizmu za bolju i efikasniju turističku valorizaciju gusala i guslarskog pjevanja. U radu se iznosi model turističke valorizacije gusala i guslarskog pjevanja na razini ruralnog područja Zadarske županije.
Rad se bavi problematikom valoriziranja kulturne baštine u turizmu, utemeljen je na prikazu stranih i domaćih istraživanja u posljednjih tridesetak godina te sadrži pregled različitih znanstvenih ...pristupa u obradi navedene problematike. U uvodnom dijelu rada definirat će se kulturna baština i kulturni turizam te će se objasniti njihova povezanost, zatim će biti prikazana interpretacija baštine kao važan element njezine turističke valorizacije, a na kraju će se analizirati pristupi u valorizaciji kulturne baštine u turizmu i predložiti kriteriji za određivanje njezine znanstvene, kulturne, edukacijske i turističke vrijednosti. Kulturna baština jedan je od nositelja identiteta određene ljudske zajednice te važan element prezentacije prostora. Ona ima općedruštveno, političko, edukativno-znanstveno i ekonomsko značenje. Njezino istraživanje u kontekstu kulturnog turizma novijeg je datuma u Hrvatskoj jer započinje tek prije dvadesetak godina. Kao jedan od najvažnijih resursa kulturnog turizma, koji je posljednjih desetljeća postao globalni fenomen, baština odgovarajućom turističkom valorizacijom može postići zaštitu i gospodarsku održivost te postati jedan od generatora razvoja područja.
Tema članka je prepoznavanje i vrednovanje tipološko-morfoloških, odnosno kulturnopovijesnih i strukturnih obilježja sjeverozapadnog dijela donjogradskog bloka Trg bana Jelačića – Petrinjska – ...Amruševa – Trg N. Š. Zrinskoga – Praška ulica u kontekstu suvremenih konzervatorskih principa i pristupa obnovi povijesnih cjelina. Prikazana je geneza bloka koji nastaje organskim rastom i planerskim zahvatima 19. stoljeća, a građevni je fond (Trg bana J. Jelačića 12, Trg bana J. Jelačića 13 / Praška 3, Praška 5) istražen, analiziran i valoriziran s ciljem izrade preporuka za njegovu obnovu i prenamjenu, uz napomenu da je transformacija uglovnice Hrvatske zemaljske banke prije istražena u sklopu obrade djela arhitekta Ignjata Fischera (M. Bagarić, 2011.). U smjernicama za obnovu naglašava se potreba za integralnim pristupom planiranju urbane obnove koji predlažu međunarodni dokumenti i aktualni konzervatorski pristupi uz afirmiranje povijesnoga urbanog krajolika, kojim se povijesni grad sagledava kao živi organizam u stalnoj promjeni. Očuvanje i unaprjeđenje prostornog identiteta Donjega grada moguće je samo putem zaštite autentičnosti i integriteta povijesnih zgrada.
Vjekovni život čovjeka u Podgorju, u podnožju Velebita, oduvijek je bio esencijalno
vezan uz planinu, sa stalnim sezonskim selidbama i izlascima radi ispaše i vode.
Za pučku se gradnju Podgoraca, i ...onu uz more i onu u višim predjelima, može reći
da predstavlja "arhitekturu koju je proizvela svrha", čvrsto utemeljenu u potrebi, krajoliku,
klimi, funkciji i lokalnom materijalu.
S aspekta arhitektonske struke nedostatno je evidentirana i nije valorizirana, što
radi marginalnosti teme, pomanjkanja interesa, veličine područja na kome se prostire
i odselidbe stalnog stanovništva, a to i radi dijelom teškog i nepristupačnog terena. U
novije doba cijelo područje potpada pod nekoliko razina zaštite prirode (od UNESCOve
do nacionalne), gdje se za život autohtonog življa i njegova graditeljskog fonda teško
nađe razumijevanja. Spoznaje i istraživanja intenziviraju se u posljednjih 20-ak godina,
konstatirajući uglavnom napuštenost i propadanje najvećeg dijela zaselaka, ambijenata
i pojedinačnih građevina. Kuće, gospodarski objekti, poljoprivredne površine, crkvice i
drugo – u ruševnom su stanju, tek su rijetka naselja nastanjena.
Rad daje uvid u rezultate terenskih istraživanja gradnje za stanovanje objavljenih u
knjizi "Velebit arhitektonski, Pučka gradnja u dijelovima Sjevernog i Srednjeg Velebita",
kao i razmišljanja o mogućnostima i pravcima prostornog razvoja te njihovoj utemeljenosti
u važećim zakonima i prostorno-planskoj regulativi. Autorica propituje ulogu politike i
stručne javnosti u održivom razvoju zaštićenih, a depopuliranih područja, opstanak i značaj
autohtonog stanovništva u zaštiti prirode, te graditeljsku baštinu pučkog graditeljstva kao
sastavnicu nacionalnog identiteta.
This paper focusses on the concepts of sense of community and the valorisation of cultural heritage through the example of one Croatian municipality. This municipality is multi-ethnic, it deals with ...developmental challenges, and has a famous cultural heritage of significant artistic, historical and symbolic value beyond the local level. The paper aimed at exploring how these concepts differ regarding the socio-demographic characteristics of its habitants, and how they correlate with each other.The sense of community is an important element in community processes, being a prerequisite of social capital, community attachment and constructed local identity. The phrase “sense of community” is used according to McMillan and Chavis (1986) and their definition which includes four elements: membership (feeling of belonging or sharing personal relatedness), influence (the sense that the group matters to the individual and vice versa), integration and fulfilment of needs (living in a community means benefits with regard to living standards and that habitants value reciprocity) and shared emotional connections (members believe that they share history, experiences, common symbols). Research on the sense of community suggests that it derives both from individual and contextual factors. Members with a higher sense of community are older residents, those who have lived in the community for a longer period of time, retired people, residents with secondary education, residents with children and those who live with a partner, as well as members who are active in local groups, spend more time in outdoor community space, those more willing to have active social relationships with their neighbours and informal social control, and those with a stronger place attachment. A higher sense of community is also found in residents that envision their community as broader than a street/block, those that believe that a community can achieve goals and that community, as a value, is important to them. Contextual predictors of a sense of community are collective efficacy, citizens’ participation, place attachment. A higher sense of community exists in rural communities and communities with a lower population density. Ethnic heterogeneity is usually connected with a lower sense of community. However, some authors find that ethnic heterogeneity is indirectly connected with the sense of community through lower income, which is often the case in multi-ethnic communities. A sense of community has many positive individual and collective effects, e.g. higher level of interpersonal trust, wellbeing, quality of life, mental and physical health, willingness to remain a part of the community, stronger social capital.Cultural heritage enables community connections with the past and the present while community identity is negotiated between present needs and viewpoints and what is considered important for the past of the community. Cultural heritage archives collective memory and often becomes important when group relations should be redefined. Thus, heritage can be a factor of cohesion, confidence, provide legitimacy for community interests, but it can also become a point of dispute, a source of political and social conflict. Residents’ connection to their heritage plays a crucial role in this dynamic between heritage and identity, specifically how they value and think of heritage on an emotional and behavioural level.This paper is focussed specifically on the heritage of the Petrova gora area in Vojnić municipality, with the two most prominent heritage sites being the monument dedicated to antifascist struggles and partisans by sculptor Vojin Bakić and the Partizan hospital.Three research problems are formulated:a) To explore the sense of community and differences in the sense of community, taking into account socio-demographic characteristics.b) To explore the valorisation of cultural heritage in Petrova gora and the differences, taking into account socio-demographic characteristics.c) To assess the correlation between the sense of community and the valorisation of cultural heritage.Convenience sample of 100 residents of Vojnić municipality participated in this quantitative survey, with an approximately equal share of men and women as well as an equal share of Croats (mostly immigrants) and Serbs (mostly domiciliary). The majority of participants have secondary level education, the average age is 36 and they have lived in the community for 25 years on average. The Sense of community index 2 was used based on McMillan and Chavis’s theory, and an instrument for cultural heritage valorisation was constructed with additional questions regarding the practical usage of heritage. On the sense of community scale, we found 5 factors (the original instrument is validated with a four-factor structure): emotional significance of community attachment, recognised community identity, community influence on individuals and the surroundings, community leadership and problem-solving, contacts with community members. The instrument for the valorisation of cultural heritage has a four-factor structure: personal emotional relation towards heritage, behavioural component of valorisation, having an interest toward heritage and the significance of heritage for the citizens. Due to a lower Cronbach’s alpha reliability, the third and fourth factors are not included in the analysis.Regarding sense of community, the results showed the following:- On average, participants show a low sense of community. The higher results were identified for the “community contacts” factor, somewhat lower regarding the emotional significance of community attachment and recognised community identity. The lowest assessments are for community influence on individuals and the surroundings and community leadership and problem-solving.- There are no differences for any dimension of the sense of community between men and women.- Younger residents have higher assessments of community leadership and problem solving, while more educated residents have higher assessments of community influence on individuals and surrounding. Other differences in connection to age and education are not found.- There are no statistically significant differences concerning how long someone has lived in the community.- Croats, in comparison to Serbs, have higher average assessments of recognised community identity and community influence on individuals and the surroundings, while also having less contact with other community members.- Immigrant residents (mostly Croats), in comparison to the domiciliary population, on average, have a higher sense of community, have a higher appreciation for community identity, are more positive towards community influence as well as its leadership and problem-solving.Regarding valorisation of cultural heritage, the results are as follows:- On average, the residents have a high valorisation of heritage and an even higher emotional relation towards heritage, and a bit lower (but still solid) behavioural component of valorisation. They recognise the possibilities for its usage in art work, tourism, sports and recreation, but not for political purposes (it is seen as somewhat of a taboo).- Women on average visit heritage sites more often than men.- There are no statistically significant differences in valorisation regarding age nor length of residence in the community.- More educated participants see more possibilities for the use of heritage in political activities.- Serbs, in comparison to Croats, have higher average assessments of heritage valorisation both in the emotional and behavioural component and perceive more possibilities in art and tourism.- Domiciliary residents, in comparison to immigrants, have higher average assessments of heritage valorisation both in the emotional and behavioural component, and perceive more possibilities for their usage in general.The results show a statistically significant correlation between heritage valorisation and sense of community as greater emotional significance of community attachment and more contacts with community members correlate with higher total scores in valorisation and particularly the behavioural component. Heritage sites are more often visited by those with more contacts with others in the community. There is no significant correlation between the sense of community and the possibilities for practical usage of heritage.To conclude, some unexpected results were found indicating that sense of community is not related to what is usually considered its predictor: domiciliary status, the length of residing in a community and belonging to majority ethnic groups at the local level. Contrary to that, immigrant residents, mostly Croats, that have lived in the community for shorter periods than the domiciliary population express an even higher sense of community in some dimensions (except contacts with community members). We can assume that their sense of community is empowered by the fact that Croats are the majority at the national level and ethnic relations are reflected at the local level regardless of the actual ethnic ratio.On the other side, the domiciliary residents (mostly Serbs) that have lived in the community for a longer period have a higher valorisation of the heritage of Petrova gora, which is one of the most famous symbols of the community. Regardless of ethnicity, both groups have higher heritage valorisation than their sense of community. This indicates that heritage valorisation is still disintegrated from the local identity, but local identity can be reconstructed by using heritage as a component of its empowerment.Local identity is both a process and an outcome of community dynamics, and heritage could be an integral part of it or strengthen it if people were more educated (particularly those with secondary education and young people) and if they had more direct experiences with the heritage through cultural activities. Heritage v
PDF
