Glavna svrha ovog rada je precizno odrediti prirodu i funkciju pojma nedopuštenosti u znanosti kanonskog prava. Kako bi se postigao zadani cilj, potrebno je razumjeti značenje pojma iz normativnih ...tekstova dvaju kodeksa kanonskog prava. Nadalje, autor je istaknuo da nedopušteni čin ne mora nužno biti i ništavan. Istraživanje također pokazuje drugačiju mogućnost upotrebe tog izraza u različitim pravnim kontekstima. Prema autorovom mišljenju, ispravno razumijevanje pojma moguće je postići ako ga se poveže s djelotvornošću čina. Premda studija ne pretendira biti iscrpnom, ipak pokazuje dvoznačnost upotrebe pojma u različitim područjima crkvenoga života, ističući da se njegovo ispravno tumačiteljsko mjesto nalazi u sakramentalnom području.
Rad se bavi doktrinarnim, normativno-pravnim i funkcionalnim aspektom ustavnog sudovanja u funkciji “čuvara i zaštitnika” ustava (Häberle) te, posljedično, zaštitom njime propisane vladavine prava. U ...obradi teme, prije svega, polazit će se od hrvatskog ustavnog sustava i njime ustrojenog položaja, zadaća i nadležnosti Ustavnog suda Republike Hrvatske. Dakako, uz ukazivanje i uspoređivanje s Ustavnim sudom Republike Kazahstan po ovoj osnovi.
The paper deals with the doctrinal, normative-legal and functional aspect of constitutional adjudication in the function of “guardian and protector” of the constitution (Häberle), and consequently the protection of the rule of law prescribed by it. In processing the topic, first of all, the starting point is the Croatian constitutional system and the position, tasks and competences of the Constitutional Court of the Republic of Croatia, together with,ofcourse, reference to and comparison with the Constitutional Court of the Republic of Kazakhstan on this basis.
Rad se bavi političkim i ustavnopravnim pitanjima koja su prethodila osnivanju Vlade demokratskog jedinstva. Napose, pitanjima koja su vezana
uz agresorski rat protiv Republike Hrvatske. U radu se ...razmatraju mogući razlozi zbog čega se za Vladu demokratskog jedinstva izbjegava koristiti (u raspravi o njoj) njezino obilježje da je koalicijska vlada,
iako ona to, nesporno, jest – po načinu svoga nastajanja, nadležnosti i
samog djelovanja. Pored toga, ukazuje se na značaj i učinke Vlade demokratskog jedinstva sa ciljem smirivanja i stabiliziranja tadašnjeg kaotičnog političkog stanja u Republici Hrvatskoj, radi jačanja jedinstva i sloge, te u svrhu odlučnog opredjeljenja hrvatskog naroda u političkom smislu za uspostavu ravnopravne zajednice državljana koji će braniti i obraniti Republiku Hrvatsku i njezine građane, te joj osigurati slobodu, puni teritorijalni integritet i suverenitet. Jedan od
temeljnih ciljeva bio je međunarodno priznanje u okviru granica koje je
Hrvatska imala kao Socijalistička Republika Hrvatska. Prethodno navedena pitanja kojima ću se baviti u ovom radu, primarno ću obraditi s
ustavnopravnog aspekta, ali i s aspekta međunarodnog prava.
This paper deals with political and constitutional legal issues which preceded the establishment of the Government of democratic unity,namely,
issues related to the war of aggression against the Republic of Croatia.
Considered are the possible reasons why, for the Government of democratic unity, using in discussions the characteristic that it is a coalition government is avoided even though it is indisputably so according to the way it came about, its authority and very activity. Apart from that, the significance and effects of a government of democratic unity are pointed out with the aim of calming and stabilising
the then chaotic political situation in the Republic of Croatia in order to strengthen unity and harmony in the aim of decisivecommitment of the Croatian people in a political sense to establishing an equal community of citizens who will defend the Republic of Croatia and its citizens ensuring freedom, complete territorial integrity and sovereignty. One of the basic aims was international recognition within the borders that Croatia had as the Socialist Republic of Croatia. Previously mentioned issues to be dealt with in this paper will be dealt
with primarily from the Constitutional legal aspect as well as from the
international law aspect.
Implementing the banning of discrimination is one of the most important tasks of all bodies dealing with the protection of human rights and fundamental freedoms. That is, every achieved outlawing of ...discrimination is a firm indication of the violation of human rights and fundamental freedoms. However, from that important principle in legal political and overall social relations, there are also exceptions or deviations. They can be seen in the principle of positive discrimination which is a necessary corrective in achieving the rights and freedoms of minorities or underrepresented groups. That is, in democratic societies, where the principle of majority rules, reaching decisions on underrepresented groups, always depends on decisions which the majority reaches. Regardless of how 'democratic' society is, a democratic society with its principle of rule of law cannot allow the majority to freely assess whether it will decide on the legal regulation, achieving and protection of minority rights in order to allow achievement of this in all segments of social relations of important rights and freedoms for their self-actualisation. For this reason, countries with the rule of law, by legally regulating positive discrimination ensure legal constitutional guarantees so that minorities regulate, achieve and protect so called positive rights and freedoms which in turn ensure the self-actualisation of these rights through achieving their ethos. Positive discrimination is precisely therefore one of the most complex, but very sensitive legal, political issues in general. It is necessary. Although positive, it is discrimination, nonetheless. Its sensitivity is present regardless of the fundamentals which it prescribes. However, in relation to some of them, it can have, and most often does have, wider legal, political and even cultural implications. A striking example is the applied principle of positive discrimination among national minorities. Because this is a sensitive area, every positive discrimination, in order to be permitted and justified, must be necessary and needed in a democratic society. It must be objectively justified with a previously legally justified legitimate aim and it must be proportionate.
This paper attempts to conceptually determine according to the concepts of banning and positive discrimination and their mutual differences. The most important legal sources, according to the author, have been chosen and analysed. These regulate both national and transnational principles.
Particular attention has been paid to positive discrimination in the regulation, achieving and protection of the rights and freedoms of national minorities, all of course within the legal constitutional order of the Republic of Croatia.
Finally, constitutional court procedure and the decision making of the Constitutional Court of the Republic of Croatia is dealt with in the abstract and concrete controls of constitutionality and legality of positive discrimination in relation to national minorities. Stances taken by the Constitutional Court in proceedings in such cases have been supported by concrete examples.
Provedba načela zabrane diskriminacije jedna je od najvažnijih zadaća svih tijela koja se bave zaštitom ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, svaka realizirana zabranjena diskriminacija čvrsti je pokazatelj povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, i od tog bitnog načela u pravnopolitičkim i ukupnim društvenim odnosima postoje iznimke odnosno odstupanja. Ona se očituju u načelu pozitivne diskriminacije koja je nužni korektiv u ostvarivanju prava i slobode manjina (podzastupljenih skupina) i njihovih pripadnika. Naime, u demokratskim društvima u kojima načelo većine dominira u donošenju odluka podzastupljene skupine stalno ovise o odlukama koje donosi većina. Bez obzira na to koliko je većina "demokratska", demokratsko društvo vladavine prava ne može pustiti na slobodnu procjenu većini hoće li odlučiti kod pravnog uređivanja, ostvarivanja i zaštite manjinskih prava tako da im omogući njihovu realizaciju u svim segmentima društvenih odnosa bitnih prava i sloboda za njihovu samoaktualizaciju. Zbog toga se u pravnim državama putem pravnog uređivanja pozitivne diskriminacije osigurava ustavnopravno jamstvo manjinama i njihovim pripadnicima na uređivanje, ostvarivanje i zaštitu tzv. pozitivnih prava i sloboda koja im jamče samoaktualizaciju kroz ostvarenje svojeg ethosa. Pozitivna diskriminacija upravo stoga jedno je od najsloženijih i vrlo osjetljivih pravnopolitičkih pitanja uopće. Ona je potrebna. Doduše jest pozitivna, ali istodobno je i diskriminacija. Njezina osjetljivost prisutna je, neovisno o osnovama za koje se propisuje. No, u odnosu na neke od njih, može imati, a najčešće i ima i šire političkopravne pa uopće i kulturološke implikacije. Eklatantan je primjer primjena načela pozitivne diskriminacije kod nacionalnih manjina i njihovih pripadnika. Zbog te svoje osjetljivosti svaka pozitivna diskriminacija, da bi bila dopuštena i opravdana, mora biti nužna i potrebna u demokratskom društvu, objektivno opravdana s unaprijed pravom utvrđenim legitimnim ciljem i njemu razmjerna.
U ovom radu nastojao sam se pojmovno odrediti prema pojmovima zabrane i pozitivne diskriminacije i njihovu međusobnom razlikovanju. Obradio sam najznačajnije, po mom sudu, pravne izvore koji uređuju ta načela kako nadnacionalnog tako i nacionalnog prava.
Posebnu sam pozornost posvetio pozitivnoj diskriminaciji u uređivanju, ostvarivanju i zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina i njihovih pripadnika. Naravno, unutar ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske.
Na kraju rada pozabavio sam se ustavnosudskim postupanjima i odlučivanjima Ustavnoga suda Republike Hrvatske u apstraktnoj i konkretnoj kontroli ustavnosti i zakonitosti pozitivnih diskriminacija u odnosu na nacionalne manjine i njihove pripadnike. Zauzeta stajališta Ustavnoga suda u postupanjima u ovakvim predmetima potvrdio sam konkretnim primjerima na kraju rada.
Svaki ustavnopravni poredak, kao svoj idealni cilj, ima želju da svojim izvorima prava uredi sva pitanja u društvenim odnosima koje treba regulirati. Tada bi drugim propisima ostavili samo prostor za ...razradu njihova ostvarenja, a pojedinačnim aktima samo konkretizaciju tih općih normi na pojedine odnose između fizičkih i pravnih osoba. Međutim, unatoč stalnom razvoju i unapređivanju ustavnopravnih poredaka te povećanju broja i vrsti općeobvezujućih formalnopravnih izvora, nikad nije moguće u cijelosti unaprijed pravno urediti sve odnose u društvu. Ovakva je situacija posljedica činjenice da se realni životni odnosi daleko brže razvijaju i mijenjaju. Sami po sebi složeniji su nego što to pravo može predvidjeti.
Upravo je takvo stanje odlučujući razlog postojanja pravnih praznina unutar pravnoga sustava, i to onih koje zbog brzoga razvoja društvenih odnosa pravni sustav ne može jednako brzo pratiti pa ih nazivamo naknadnim pravnim prazninama. No, ne smije se zanemariti ni početne pravne praznine koje nastaju već kod donošenja pravnoga akta (norme), jer ga je, prilikom reguliranja društvenog odnosa na koji se taj općenormativni i pravnoobvezujući pravni akt odnosi, zakonodavac propustio urediti.
U radu se razmatra određenje pojma pravna praznina, sa doktrinarnog aspekta te ustavnosudske prakse.
Nastoji se sagledati utjecaj pravnih praznina na temeljne vrednote i načela ustavnopravnog poretka te na njega u cjelini. Zatim, koja je nadležnost hrvatskog Ustavnog suda u otkrivanju pravnih praznina te njegova uloga u njihovom otklanjanju iz ustavnopravnog poretka radi sprečavanja njihova djelovanja na nestabilnost ustavnopravnog poretka ugrožavanjem vladavine prava, pravne sigurnosti te načela ustavnosti i zakonitosti.
This paper considers determination of the concept of legal gaps from a doctrinarian aspect and constitutional court practice. An attempt is made to observe the influence of legal gaps on the basis of values and principles of constitutional legal order as a whole. Then considered is what the authority of the Croatian Constitutional Court is in uncovering legal gaps. Also considered is the role of the Croatian Constitutional Court in removing these gaps from the constitutional legal order in order to prevent their action on the instability of the constitutional legal order by threatening the rule of law, legal security and the principle of constitutionality and legality.
Članak nastoji praktičarima ponuditi odgovor na pitanje kako naložiti provođenje izvida u inozemstvu i kako postupiti kod zaprimanja zahtjeva u provedbi izvida izdanih od stranih država u okviru ...međunarodne policijske ili pravosudne suradnje. Autori uvodno definiraju pojam izvida kao neformalnih radnji koje se poduzimaju u predistražnoj fazi postupka kako s aspekta pozitivnih propisa Europske unije (dalje: EU) i sudske prakse Republike Hrvatske tako i s aspekta zakonskih
rješenja i prakse drugih država članica EU-a. Nadalje, autori se bave i pitanjem dokazne snage izvida, razlikama u pravnim sustavima država članica EU-a u vezi s odlučivanjem o zakonitosti dokaza koji će se koristiti na raspravi i na kojima će se temeljiti presuda, kao i uvjetima pod kojima se dokaz pribavljen u inozemstvu smatra zakonitim dokazom u domaćem kaznenom postupku. Članak nudi odgovor na uvodna pitanja s obzirom na važeće instrumente pravosudne i policijske suradnje,
s posebnim naglaskom na obavijesnim razgovorima s građanima koji se nalaze u inozemstvu, budući da navedena izvidna radnja predstavlja poseban izazov za praktičare. Zaključno, u članku se upozorava na postojanje pravnih praznina čije prevladavanje zahtijeva ili veću harmonizaciju kaznenog procesnog prava na razini EU-a ili izradu novog „instrumenta“ pravosudne, odnosno policijske suradnje.
Autorica u radu analizira zakonsku odredbu o obveznoj prisutnosti dvaju svjedoka na pretrazi doma iz teorijskog i praktičnog aspekta. Prema čl. 254. st. 2. Zakona o kaznenom postupku na pretrazi doma ...moraju biti prisutna dva punoljetna građanina kao svjedoci. Građani kao svjedoci predstavljaju element kontrole nad radom policije, a o njihovoj prisutnosti i iskazu ovisi zakonitost radnje i vjerodostojnost dokaza. U Hrvatskoj do sada nisu provedena istraživanja o primjeni
te odredbe u praksi. Stoga je autorica analizirala sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u dvadesetogodišnjem razdoblju, od 2000. do 2019., kako bi se utvrdila tumačenja i stvarna obilježja primjene pravila o obveznoj prisutnosti dvaju svjedoka na pretrazi doma.
U radu se daje komparativni prikaz poreznog nadzora u Hrvatskoj i Sloveniji te se ukazuje na nužnost razlikovanja pojma porezni nadzor od nadzora u poreznom pravu. Pored poreznog nadzora pojavljuju ...se i druge vrste ili oblici nadzora u oporezivanju. Položaj poreznog obveznika, prava i obveze sudionika u poreznom nadzoru bitno su drukčija u odnosu na druge vrste nadzora u poreznom pravu. Jedan je od ključnih elemenata u prepoznavanju i rješavanju izazova poreznog nadzora u Hrvatskoj i Sloveniji razumijevanje koje vrste nadzora porezni propisi definiraju, budući da pozicije poreznog tijela i poreznog obveznika nisu iste kada su u pitanju različiti kontrolni postupci. Zbog nejasnoća u praksi upozorava se na potrebu sustavnoga pristupa te jasnog razlikovanja vrsta nadzora u cilju ostvarivanja pravne sigurnosti te zakonitosti u oporezivanju.
The article provides a comparative overview of tax audit in Croatia and Slovenia and points out the need to distinguish the term tax audit from other types of tax auditing - control, inspection, or monitoring in tax law. There are other types or forms and procedures of monitoring in the tax area besides tax audit, stricto sensu. The position of a taxpayer and the rights and obligations of the tax audit participants are fundamentally different from other types of auditing in tax law. One of the key elements to identifying and solving the challenges of tax audit in Croatia and Slovenia is to understand what types of monitoring tax regulations define, since the positions of the tax authority and the taxpayer are not the same when it comes to different auditing procedures. Due to the ambiguities in practice, the need for a systematic approach and clear differentiation of the types of tax auditing is indicated with the goal of achieving legal certainty and legality in taxation.
Čedomorstvo u Kaznenom zakonu iz 1852 Milotić, Dunja; Vlačić, Mateo
Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci,
01/2021, Volume:
42, Issue:
1
Journal Article, Web Resource
Open access
Cilj je rada analizirati uređenje čedomorstva u Kaznenom zakonu o zločinima, prijestupima i prekršajima iz 1852., koji se primjenjivao u Hrvatskoj i Slavoniji od 1852. do 1929., kada je zamijenjen ...Krivičnim zakonikom za Kraljevinu Jugoslaviju. Osim normativnog okvira, analizira se i relevantna sudska praksa, pod čime se misli na slučajeve u kojima su sudovi razložili načelna shvaćanja o čedomorstvu. Primjeri iz sudske prakse prvotno obuhvaćaju presude najviših sudova, ali i slučajeve koji su u tadašnjim komentarima kaznenog zakona i udžbenicima bili istaknuti kao relevantni za određivanje spornih obilježja bića čedomorstva. Ti primjeri upućuju na načine i motive počinjenja te pružaju uvid u osobna i sociodemografska obilježja počiniteljica. Napokon, analizom statističkih publikacija, u onom opsegu koji dopušta statistika kao kriminološka metoda, upućuje se na rasprostranjenost i učestalost čedomorstva na području Hrvatske i Slavonije. Statistički podatci ne daju potpunu sliku jer je u prirodi čedomorstva potaja pa je tamna brojka (tj. nepoznati i neotkriveni kriminalitet) sigurno visoka.
The paper at hand explores the legal rules addressing the infanticide in the Criminal Code of 1852 in course of its application in Croatia and Slavonia from 1852 to 1929 (after which it was substituted with the Criminal Code for the Kingdom of Yugoslavia). The paper provides an insight into the legal regulation and legal regimes concerning infanticide of the time. Additionally, the paper goes beyond the legal rules by associating the hypothetical legal regimes of infanticide with the legal practice, i.e. with actual cases of infanticide which were brought before the relevant or highest courts in these lands, or even before the Cassation court in Vienna. Although the legal practice was never considered as the formal source of law, it substantially directed the courts’ decisions and stimulated the emergence of the relevant court opinions that addressed the unclear or disputed matters in the field of application of the Criminal Code in the field of infanticide. The author refers to the relevant commentaries of the Criminal Code and the books written by the relevant authorities because they emphasized the importance of the key meaning of certain legal rules or the courts’ decisions, which essentially clarified the definition of infanticide, its legal nature and most recognizable characteristics. The actual court cases reveal motives and means by which the criminal act was committed. They provide an insight into the specific personal, social and demographic background of women who committed infanticide. The research which is written down in this paper substantially relies on the reliable statistical data that may be utilised as the method of criminalistics research. Such method recovers the widespread and the frequency of occurrence of that crime in the territories of Croatia and Slavonia. The data at hand, of course, do not provide a full image because there are many indications that “the dark numbers” concerning this particular type of criminality were high, i. e. even higher than the cases which eventually came before the courts and were therefore recorded in the official criminal statistics.
Predmet je rada razmatranje načela zakonitosti dokaza u bosanskohercegovačkom kaznenom procesnom pravu s teorijskog, normativnog i praktičnog aspekta. U radu se analiziraju poredbenopravna rješenja u ...Sjedinjenim Američkim Državama, kao i judikatura Europskog suda za ljudska prava, s posebnim osvrtom na najznačajnije odluke Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država kojima je postavljen temelj
teorijskim postavkama ekskluzijskog pravila u SAD-u. U nastavku se analizira uređenje načela zakonitosti dokaza u bosanskohercegovačkom
pravnom sustavu, uz prikaz pravnih stajališta sudske prakse, prvenstveno Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, koja se
odnose na institut zakonitosti dokaza. U sklopu navedenog u zasebnim se odlomcima razmatraju dvije potkategorije tzv. primarnih nezakonitih
dokaza, s posebnim osvrtom na semantičko-kontekstualnu analizu odredbe te iznošenje stajališta da su te dvije potkategorije postavljene
alternativno, a ne kumulativno. Naposljetku se iznose i prijedlozi de lege ferenda, a sve u cilju potpunijeg uređenja instituta zakonitosti dokaza
u BiH.
PDF
