Tema utjecaja razvoja umjetne inteligencije na pravo, pravne profesionalce, njihovu profesiju i uopće pravnu kulturu u hrvatskoj znanstvenoj zajednici do sada se nije značajnije tematizirala. Ovim se radom želi potaknuti na šire analize odnosa između sve raširenije uporabe umjetne inteligencije u našoj svakodnevici i specifičnosti obavljanja pravničke profesije u takvom okruženju. Umjetna inteligencija još uvijek je široko i heterogeno područje. Stoga je opravdano postaviti pitanje: koje se od mnogobrojnih tehnologija u razvoju mogu uporabiti na području prava? Koji se pravni poslovi mogu »povjeriti« novim tehnologijama? Da bi se moglo odgovoriti na ovakva i slična pitanja potrebno je izvrsno poznavati kako umjetnu inteligenciju i pravo, tako i područja njihova preklapanja. Kao tematsko područje proučavanja odabrali smo kazneno pravo kao dio javnog prava i posljednji društveni mehanizam reakcije na neželjena ponašanja. Posebno se osvrćemo na njegova dva važna aspekta: element krivnje u kaznenom djelu te mogućnost autonomnog donošenja odluka u kaznenom pravu. Razmatranja su pokazala da hrvatsko kazneno pravo ima mogućnost i potencijal prilagodbe izazovima umjetne inteligencije kad je riječ o krivnji. S druge strane, s obzirom na trenutne pozicije, upitna je nužnost i vrijednost umjetno inteligentnih odluka u kaznenom pravu vezano uz njegova temeljna obilježja. Zaključno, autori izražavaju otklon od stavova o umjetnoj inteligenciji kao surogatu odlučivanja u kaznenom pravu, ali podupiru stav o umjetno inteligentnim pravnim tehnologijama kao pomoćnom sredstvu u donošenju odluka. The topic of the impact of artificial intelligence on law, the legal profession and legal culture, in general, has not yet been sufficiently discussed in the Croatian scientific community. This paper aims to encourage a more comprehensive analysis of the relationship between the increasing use of artificial intelligence in our daily lives and the specifics of practising the legal profession in such an environment. Artificial intelligence is still a broad and heterogeneous field. It is therefore justified to ask the question: Which of the many technologies currently being developed can be applied in the field of law? Which legal matters can be “entrusted” to the new technologies? To answer such and similar questions, it is necessary to have an excellent knowledge of both artificial intelligence and the law, as well as the areas in which they intersect. We have chosen criminal law, which is a part of public law and the ultimate social mechanism for responding to undesirable behaviour, as our object of study. We pay particular attention to its two important aspects: the element of culpability in a criminal offence and the possibility of autonomous decision-making in criminal law. The reflections have shown that Croatian criminal law may have the ability and potential to adapt to the challenges of artificial intelligence when it comes to culpability. On the other hand, the necessity and value of artificially intelligent decisions are questionable given the fundamental characteristics of criminal law. In conclusion, the authors express a departure from views of artificial intelligence as a decision-making substitute in criminal law but support the view that artificially intelligent legal technologies are an aid to decision-making.