Radi otpornosti kukaca prema pojedinim kemijskim pesticidima, i sa svrhom proizvodnje hrane bez ostataka pesticida biološka zaštita biljaka od štetnih kukaca sve više je od značaja. Biološke metode se zasnivaju na primjeni prirodnih sredstava kao što su patogeni, paraziti i grabežljivci štetnih kukaca. Cilj ovog rada je prikazati prednosti i nedostatke pri upotrebi mikoinsekticida na bazi Metarhizium spp., uzimajući u obzir biologiju ovih gljiva, njihovu interakaciju s biljkom, okolišem, drugim organizmima i agrokemikalijama, te dostupnost mikoinsekticida na tržištu. Opisani su uspješni primjeri primjene ovih entomopatogenih gljiva u suzbijanju žičnjaka (Elateridae) i maslinove muhe (Bactrocera oleae), običnog crvenog pauka (Tetranychus urticae) i kruškine buhe (Cacopsylla pyri). Učinkovitost Metarhizium spp. u suzbijanju nekih vrsta kukaca je usporediva s metodom primjene kemijskih insekticida. Osim kao biopesticid, smatraju se i biostimulatorima, odnosno biofertilizatorima jer su endofiti. Dostupnost, visoka cijena mikoinsekticida te mali broj istraživanja u polju razlozi su slabe primjene u praksi.