Prema povijesnim podatcima vinova loza se na području Hercegovine uzgajala i u vrijeme starih Ilira, odnosno plemena Daorsa. Ljetopisi navode da su Rimljani, Dubrovčani, Turci i Habsburgovci bili pohlepni za ovom zemljom upravo zbog vinove loze i grožđa. Za turske okupacije razvoj vinarstva u Hercegovini bio je prilično usporen i ograničen. U to doba proizvodnja vina u smanjenom obujmu održala se na području Hercegovine, iz koje se vino uvozilo u Bosnu. Dolaskom Austrougarske na ove prostore vinarski sektor je revitaliziran, zbog čega je proizvodnja vina doživjela svoj maksimum 1912. godine. Nositelji razvoja vinarstva koncem 19. i početkom 20. stoljeća bili su privatni vinari i podrumari. Progresu vinarskog sektora pridonijeli su i franjevci koji su proizvodnji i preradi vina pridavali veliki značaj. Svjetski ratovi, vinske krize, poreska opterećenja na vino i rakiju, pojava filoksere i mnogi drugi činitelji utjecali su na vinogradarstvo i vinarstvo ovog područja.