Povijesno različito valorizirana, ali u konačnici odbačena metoda antropološke identifikacije poznata pod imenom Bertillonage, u suvremenim uvjetima mogla bi se, barem na simboličkoj razini, reafirmirati. Naime, Bertillonova metoda, zbog znanstveno-tehnoloških limita, te istodobno nadiruće daktiloskopije, odbačena je i „arhivirana“ kao povijesna znamenitost, gotovo na razini rariteta. U današnjim uvjetima sofisticiranih sigurnosnih računalnih i drugih alata i znatne „pokrivenosti“ javnih prostora različitim oblicima videonadzora, otvara se mogućnost pribavljanja golemih podataka o snimljenim osobama i registriranim događajima, kako u smislu identifikacije tih osoba, tako i u smislu utvrđivanja tijeka i dinamike (okolnosti) događaja. Iako postoje brojni forenzični računalni alati za automatiziranu antropometrijsku identifikaciju, u ovom radu prikazan je dio naših istraživanja o mogućnosti i pouzdanosti mjerenja antropometrijskih karakteristika maskiranih ili na snimci neprepoznatljivih počinitelja kaznenih djela snimljenih sigurnosnim videokamerama, pritom vodeći računa o varijabilnim parametrima poput visine kamere, kuta snimanja, kuta osi objektiva u odnosu na objekt snimanja, udaljenosti objekta od objektiva i dr. te njihovu utjecaju na konačni rezultat mjerenja. Također, u ovom radu prikazat će se relativno jednostavna i pouzdana metoda osiguravanja tzv. nespornog materijala tako da osigurava respektabilnu razinu preciznosti mjerenja visine nepoznate osobe.