U radu se analizira primjena mirovnih ugovora koje je Kraljevina SHS sklopila s Austrijom i Mađarskom nakon Prvog svjetskog rata i to u dijelu u kojem se oni odnose na državljanstvo. U obradi teme autor je koristio relevantnu literaturu, propise, ali i značajnu arhivsku građu dostupnu u fondu Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju, fondu velikog župana Zagrebačke oblasti te Zbirku personalija Banovine Hrvatske koja sadrži na stotine dosjea, od kojih se neki odnose i na slučajeve primjene mirovnih ugovora. Autor u radu ukazuje na specifičnosti primjene mirovnih ugovora te na značajnu prisutnost nacionalnog kriterija prilikom postupanja. Nadalje, autor je u radu pokazao da su opcijom na temelju nacionalne pripadnosti, državljanstvo stekli i neki stranci koji nisu izvorno bili Hrvati, Slovenci i Srbi, nego su to postali protekom vremena kroz proces akulturacije, dok su značajnih poteškoća prilikom stjecanja državljanstva mogli imati naročito Židovi. The paper aims to provide insight into application of peace treaties that the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes reached with Austria and Hungary after the First World War. The author specifically analyses the regulations about citizenship status. In the research, the author used relevant literature, regulations and important archival sources, namely fund of Provincial Government of Croatia-Slavonia, fund of great prefect of Zagreb region and Collection of personal files of Banovina of Croatia, with some important files relevant for application of peace treaties. In the paper, the author analyzes some specific aspects of application of peace treaties, especially importance of ethnic criteria in procedures. In addition, the author points out that in some options based on nationality, authorities of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes recognized as citizens persons who were not originally Croats, Serbs or Slovenes but who gained such characteristic through process of acculturation while Jews could face significant problems in acquisition of citizenship.