Pandemija bolesti COVID-19 zahvatila je sve sfere ljudskoga života, uključujući jezik u kojemu su se pojavile nove riječi i izrazi kao odgovor na novonastalu situaciju. Nove su riječi nastale kao jezični odraz pandemije te su brzo postale dio našega svakodnevnog rječnika. Stoga je važno istražiti koje su nove riječi i izrazi ušli u aktivni leksik hrvatskoga jezika. S obzirom na to da su mediji imali ključnu ulogu u informiranju stanovništva o svakodnevnim događajima vezanima za pandemiju, u ovome se radu analiziraju leksičke inovacije vezane za koronavirus na hrvatskim mrežnim portalima. Glavni su izvor istraživanja članci na mrežnim portalima. Cilj je ustvrditi načine nastanka neologizama sa stajališta tvorbe riječi, stoga se analiza usmjerila na tvorbene procese neologizama povezanih s pandemijom COVID-19: prefiksaciju, sufiksaciju, slaganje, stapanje, analošku tvorbu, jezično posuđivanje i kalkove. Rezultati istraživanja pokazuju da je najproduktivniji način tvorbe slaganje s komponentom korona i pokratom COVID. Nadalje, često se susreće analoška tvorba, kao i mnogi primjeri jezičnoga posuđivanja, posebno u obliku doslovnih kalkova. Vidljivo je kako hrvatski medijski diskurs prihvaća i stvara neologizme velikom brzinom ovisno o komunikacijskoj potrebi utječući tako na njihovu primjenu u široj populaciji i javnome diskursu općenito. Iako su potvrđeni tradicionalni tvorbeni načini poput afiksacije i slaganja, istraživanje je pokazalo kako hrvatski medijski diskurs brzo prihvaća i tvorbena rješenja koja mu nisu izvorno svojstvena iz čega se očituje rapidnost utjecaja izvanjezičnih čimbenika koji determiniraju upliv inojezičnih elemenata, što rezultira pasivnošću hrvatskoga jezičnog sustava i njegovih govornika pri pružanju adekvatne zamjene.