Cilj istraživanja bio je konstruirati upitnik suočavanja s gubitkom posla i ispitati njegovu konstruktnu valjanost. Provedeno je opsežno istraživanje koje su činila tri koraka: (1) Na temelju dosadašnjih istraživanja strategija suočavanja sa stresom provedenih u okvirima transakcijske teorije stresa, suvremenih istraživanja suočavanja s gubitkom posla te kvalitativne analize iskustava u radu s nezaposlenim osobama u Hrvatskoj, osmišljene su čestice koje opisuju individualne doživljaje i ponašanja nakon gubitka posla. (2) Preliminarna forma upitnika primijenjena je na uzorku nezaposlenih osoba (N=104). Na temelju analize deskriptivnih parametara pojedinih čestica te rezultata faktorske analize definirana je prva verzija upitnika. (3) Upitnik je primijenjen na novom uzorku nezaposlenih osoba (N= 462) te je definirana njegova konačna forma - 26 čestica u čijoj se podlozi nalaze četiri strategije suočavanja: proaktivno traženje posla, povremeni poslovi, distanciranje i umanjivanje značenja posla. Ispitivana je i povezanost mjera pojedinih strategija suočavanja s drugim varijablama, čime je testirana konstruktna valjanost upitnika. Rezultati pokazuju da upitnik ima zadovoljavajuće metrijske karakteristike, jasnu faktorsku strukturu koja odgovara navedenim strategijama suočavanja, a ljestvice kojima se mjere pojedine strategije imaju zadovoljavajuću unutarnju pouzdanost. Potvrðene su i pretpostavljene povezanosti pojedinih strategija suočavanja s demografskim karakteristikama i kognitivnom procjenom situacije gubitka posla.