Rad proučava važnost i mogućnosti pripreme za krizno komuniciranje u kontekstu hrvatskih ‎velikih poduzeća kao najkompleksnijih organizacijskih sustava. Autori su uz pomoć polustrukturiranih ‎intervjua ispitali kakva je njihova razina pripremljenosti za krizno komuniciranje i kojim se metodama, ‎tehnikama i alatima služe komunikacijski stručnjaci na upravljačkim pozicijama i njihovi timovi kako bi‎ umanjili negativne posljedice kriznih situacija. Rezultati istraživanja provedenog na uzorku od deset ispitanika,‎ koji predstavljaju organizacije iz različitih područja (turizam, prijevoz, telekomunikacije, proizvodnja‎ hrane i pića, poštanski sektor), pokazuju kako su velika poduzeća u Hrvatskoj dobro pripremljena za‎ krizno komuniciranje. To je potvrđeno kroz postojanje kriznih komunikacijskih planova, standardiziranih‎ protokola za krizne situacije, priručnika, formiranih kriznih timova te redovitih simuliranja kriznih situacija‎ u velikim poduzećima koja su zastupljena u istraživanju. Rezultati pokazuju kako samo jedno poduzeće‎ primjenjuje model integriranog upravljanja rizicima (Enterprise Risk Management, ERM). Kada je u pitanju ‎krizno komuniciranje i odnosi s medijima, ispitanici navode standardne tehnike odnosa s javnošću,‎ poput priopćenja za medije, izjava za medije, konferencija za novinare, brifinga za novinare, intervjua i‎ gostovanja u medijima. Rezultati istraživanja također upućuju na posebnu važnost glasnogovornika u ‎krizi, što pokazuje koliko je bitan odabir prave osobe za tu istaknutu poziciju u kriznom komuniciranju.‎ The paper studies the importance and possibilities of preparing for crisis communication in ‎the context of Croatian large companies as the most complex organizational systems. With the help of ‎semi-structured interviews, the authors examined their level of preparedness for crisis communication ‎and what methods, techniques and tools are used by communication experts in management positions‎ and their teams to reduce negative consequences of crisis situations. The results of a survey conducted‎ on a sample of ten respondents, representing organizations from various fields – tourism, transport, ‎telecommunications, food and beverage production, the postal sector, show that large companies in ‎Croatia are well prepared for crisis communication. This was confirmed through the existence of crisis ‎communication plans, standardized protocols for crisis situations, manuals, formed crisis teams and ‎regular simulations of crisis situations in large companies that are represented in the research. The results ‎show that only one company applies the Enterprise Risk Management (ERM) model. When it comes to‎ crisis communication and relations with the media, the respondents mention standard public relations ‎techniques such as press releases, press statements, press conferences, press briefings, interviews and‎ guest appearances in the media. The results of the research also point to the special importance of the ‎spokesperson in a crisis and emphasize how important it is to choose the right person for that prominent‎ position in crisis communication.‎