Kronični rinosinuitis s polipima čini oko 20% slučajeva kroničnog rinosinuitisa. Dijagnoza nosne polipoze prvenstveno je klinička i temelji se na anamnezi i kliničkom pregledu. Endoskopski pregled nosa najvažniji je u dijagnostici, jer se njime utvrđuje status polipa. Kompjuteriziranu tomografiju sinusa inicijalno nije potrebno raditi, osim u slučaju sumnje na komplikacije. Kod bolesnika koji nemaju značajnu nosnu opstrukciju polipima i imaju sačuvan osjet mirisa, preporučuje se u terapiju uvesti ispiranje nosa fiziološkom otopinom i intranazalne kortikosteroide (u obzir dolazi i intranazalna primjena kombinacije kortikosteroida i antihistaminika). Ukoliko je nosna opstrukcija značajna i/ili postoji hiposmija ili anosmija, uz gore navedenu terapiju, u obzir dolazne niske silazne doze oralnih kortikosteroida tijekom dva do tri tjedna do dva puta godišnje. Endoskopska operacija sinusa dolazi u obzir ukoliko bolesnici nisu dobro reagirali na konzervativnu terapiju. Biološka terapija je novija opcija za bolesnike s refraktornom bolešću, naročito ukoliko imaju pridruženu i tešku astmu.