Rad prikazuje odabrane rezultate društvene evaluacije Hrvatskog inovacijskog sustava (HIS) koja se temelji na tezi da u Hrvatskoj možemo govoriti o sistemskim neuspjesima inovacijskog sustava koji dovode do zaostajanja u tehnologiji i konkurentnosti. Cilj istraživanja bio je otkriti prepreke u ostvarenju ciljeva prvog inovacijskog programa za potporu tehnologijskim projektima (TEST program) i temeljem tih prepreka zaključiti o sistemskim nedostacima cijelog inovacijskog sustava. Istraživanje je provedeno metodom ankete na uzorku voditelja TEST projekata ispitujući njihove stavove prema nizu dimenzija programa koje čine osnovne komponente društvene evaluacije tog segmenta inovacijske politike. Činjenica je da ne postoje evaluacije koje bi dale procjenu uloge i značenja inovacijskih programa u znanstveno-tehnološkoj politici u ovisnosti o socio-kulturnom okružju i povijesnom naslijeđu, u čemu autori pronalaze motiv za ovakav tip istraživanja. Istraživanjem je ustanovljeno da implementacija TEST-a osim do namjeravanih dovodi i do niza nenamjeravanih i neostvarenih posljedica koje premještaju fokus programa s komercijalizacije istraživanja kao glavnog cilja TEST programa na postizanje znanstvenih rezultata, a koji služe uglavnom potrebama znanstvenika za nastavak znanstvenih projekata. Među glavnim pokretačima neželjenih i neostvarenih učinaka identificirani su institucionalni deficiti u formalnim i neformalnim institucijama te u širem socio-ekonomskom okruženju. Zaključuje se da je većina projekata uhvaćena u “retrogradno kolo” koje kreće od znanstvene ideje i nakon pokušaja tehnološke primjene ili komercijalizacije vraća se svojim polazištima – znanstvenoj primjeni. Iako je TEST uveo niz organizacijskih i kulturoloških novina u znanstvenu politiku, rezultati sugeriraju potrebu temeljitog zaokreta u inovacijskoj politici, od one isključivo temeljene na znanstvenim istraživanjima do one koja polazi od postojećih tehnoloških sposobnosti i potreba poduzeća.