U ovome radu polazim od rasprava posvećenih odnosu ukusa i društvenih razlika, upozoravajući kako se u tim tekstovima nerijetko nekritički preuzima Bourdieuovo razumijevanje ukusa kao izravno i jednosmjerno determiniranih klasom kao povlaštenom kategorijom društvene analize. S tim raspravama stupam u dijalog kroz prizmu figure obožavateljice kao plodnoga čvorišta suvremenih diskursa o popularnoj kulturi i ukusu, oslanjajući se pritom na paradigmu djevojačkih studija, koji kulturi pristupaju uvodeći rod i dob kao analitički značajne kategorije. Prateći proces kojim se figura obožavateljice artikulira u različitim povijesnim kontekstima pokazujem kako upravo rod i dob igraju važnu ulogu u diskurzivnoj proizvodnji opreke između popularne i visoke, odnosno različitih oblika popularne kulture. Analizom suvremenoga diskursa hrvatskih i stranih glazbenih kritičara dolazim do zaključka kako figura obožavateljice djeluje kao diskurzivno utjelovljenje pojmova povezanih s deprivilegiranim polom spomenute opreke, kojemu se suprotstavlja kritičar kao branitelj dobroga ukusa. Pritom ukazujem na činjenicu da se patologizacijom figure obožavateljice prikriva ključni značaj rada i potrošnje te same subjektne pozicije obožavateljice za dobit kulturne industrije te održavanje pozicije autentičnoga Subjekta kulture koju zastupa kritičar.