UNI-MB - logo
UMNIK - logo
 
E-resources
Full text
Open access
  • Biološko suzbijanje Smeđe m...
    Lović, Ivan; Sarajlić, Ankica

    Agronomski glasnik, 02/2023, Volume: 84, Issue: 3
    Journal Article

    Smeđa mramorasta stjenica (Halyomorpha halys Stål, 1855.) invazivna je, polifagna vrsta stjenice, koja se iz izvornog azijskog područja proširila na područje Sjeverne i Južne Amerike te Europe. Cilj ovoga rada je prikazati dosadašnja istraživanja potencijalnih prirodnih neprijatelja H. halys koji bi se mogli primijeniti za smanjenje populacije. H. halys ima velik broj prirodnih neprijatelja: kukci, gljive, nematode, mikrosporidije, bakterije, virusi i drugi. Prirodni neprijatelji istražuju se i koriste za suzbijanje različitih razvojnih stadija H. halys. Najveća učinkovitost utvrđena je kod parazitskih osica: Trissolcus spp. i Anastatus spp. te entomopatogene gljive (Beauveria bassiana (Bals.-Criv.) Vuill. (1912.) i druge). Potrebna su opsežna istraživanja prije puštanja novih organizama u prirodu, međutim dosadašnjim istraživanjima dokazana je visoka učinkovitost pojedinih vrsta te se njihova primjena zasigurno može preporučiti kao jedna od učinkovitih bioloških mjera suzbijanja H. halys. The Brown marmorated stink bug (Halyomorpha halys Stål, 1855) is an invasive, polyphagous species of Bed bug that has spread from its original Asian area to North and South America and Europe. The aim of this paper is to present previous research on potential natural enemies of H. halys that could be used to reduce the population. H. halys has a large number of natural enemies: insects, fungi, nematodes, microsporidia, bacteria, viruses and others. Natural enemies are researched and used to control different developmental stages of H. halys. The highest efficiency was found with parasitic wasps: Trissolcus spp. and Anastatus spp., and entomopathogenic fungi (Beauveria bassiana (Bals.-Criv.) Vuill. (1912) and others). Extensive research is needed before releasing new organisms into the wild, but previous studies have shown the high efficiency of certain species, and their use can certainly be recommended as one of the effective biological measures to control H. halys.