Prilikom primarne obrade ulomaka antičkog i kasnoantičkog staklenog posuđa, kao i preostale staklene građe s lokaliteta Lobor – Majka Božja Gorska, primijećeno je da velik broj posuda pripada kasnoantičkim čašama, posebno onima s ravno odrezanim obodom. Točnije, od 118 tipološki odredivih ulomaka staklenih posuda iz Lobora, njih 75 pripada čašama s ravno odrezanim te peharima sa zadebljanim obodima, kao i zdjelicama koje su im morfološki srodne. Navedene posude izrađene su tehnikom slobodnog puhanja i različitih su nijansi zelene i žutozelene boje. Bezbojni primjerci su rijetki. Najveći broj je neukrašen, a zabilježen je po jedan primjerak ukrašen apliciranjem tamnoplavih staklenih niti i kaplji, brušenjem horizontalnih linija i jedan primjerak s narebrenom površinom stijenki izvedenom tzv. optičkim puhanjem. Pretpostavlja se da su kasnoantičke staklene posude iz Lobora izrađene u radionicama Porajnja, Podunavlja i sjevernoitalskog područja. Iako se ovakve staklene posude ne ubrajaju u luksuzne predmete, jedan su od pokazatelja razine svakodnevnog života u utvrđenom visinskom naselju u Loboru u razdoblju između 3. i 6. st., kao i povezanosti tog naselja s ostatkom kasnoantičkog prostora između Mediterana i sjevernih granica Rimskog Carstva.