U ovome radu analiziraju se recentne presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (u daljnjem tekstu: ESLJP, Sud) u odnosu na Republiku Hrvatsku donesene u razdoblju od 2018. do 2021. godine u kojima je utvrđena povreda čl. 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Konvencija) uslijed kaznene osude zbog klevete ili uvrede pred domaćim sudovima (predmeti Bon, Tölle, Miljević i Jurišić), radi pružanja uvida u standarde Suda primijenjene u navedenim postupcima. Cilj navedene analize jest olakšati procesnim sudionicima, prvenstveno sucima, odvjetnicima i državnim odvjetnicima, snalaženje u navedenim standardima i njihovu primjenu u konkretnim predmetima radi izbjegavanja sličnih povreda pro futuro. Jednako tako, u radu su prikazane odluke u kojima je ESLJP utvrdio nedopuštenost zahtjeva ratione materiae (predmeti Rujak i Šimunić) te su izabrane presude i odluke ESLJP-a u odnosu na povrede čl. 10. Konvencije u predmetima u kojima je bila riječ o izricanju kazni zbog vrijeđanja suda (predmeti Radobuljac, Žugić, Kovač), a koje su posebno interesantne sa stajališta slobode izražavanja stranaka i odvjetnika u sudnici. Poseban osvrt te analiza slučaja dani su u odnosu na recentnu presudu ESLJP-a u predmetu N. Š. protiv Hrvatske, u kojoj je Sud utvrdio povredu prava na slobodu izražavanja pred domaćim sudom u postupku u kojem je podnositeljica bila oglašena krivom zbog kaznenog djela povrede tajnosti postupka. Autori su ponudili i prijedlog izmjene odgovarajućih odredbi Kaznenog zakona koje se odnose na biće kaznenog djela povrede tajnosti postupka de lege ferenda.