Kao rezultat političkih i ekonomskih promjena u svijetu te uključivanja u Europskoj uniji, Hrvatska bilježi pojačani priljev tražitelja azila i neregularnih migranata. Mnoge države sve češće, pa tako i Hrvatska, koriste ograničavanje slobode kretanja tražitelja azila i neregularnih migranata kao sredstvo nadzora i odvraćanja. Radi se o mjeri kojom se mogu ograničiti temeljna ljudska prava i slobode. Međunarodni standardi, prvenstveno Smjernice UNHCR-a, stoga upućuju na primjenu blažih mjera od ograničenja slobode kretanja. Članak daje pregled blažih mjera u međunarodnom, europskom i nacionalnom zakonodavstvu, uz pregled njihova odnosa prema samoj mjeri ograničavanja slobode kretanja. U obzir su uzeti relevantni međunarodni akti, akti Vijeća Europe, praksa Europskoga suda za ljudska prava i pravno neobvezujući međunarodni standardi. Provedena je komparativna analiza četiriju tranzitnih zemalja vanjske granice EU kako bi se pronašli adekvatni prijedlozi za uvođenje i razvoj blažih mjera u Hrvatskoj. U hrvatskom zakonodavstvu analizirane su postojeće zakonodavne odredbe te njihova praktična primjena. Dani su prijedlozi za izmjene Zakona o azilu po pitanju blažih mjera, njihov prijedlog, opis i postupovna jamstva te za primjenu u praksi. Analiza u radu provedena je pravnodogmatskom metodom istraživanja i tumačenja pravnih akata i drugih pravnih izvora.