U razdoblju između 2011. i 2017. došlo je do oscilirajućeg, ali vidljivog, porasta broja maloljetnika bez pratnje u tranzitu kroz Hrvatsku. Događaji na balkanskom koridoru tijekom 2015. i 2016. uključivali su i značajan broj djece bez pratnje i djece odvojene od roditelja, koji se smatraju ranjivim skupinama izbjeglica i migranata. Državne politike i mjere usmjerene na skrb za te skupine, odnosno na njihovu zaštitu, uključuju i mehanizme imenovanja posebnih skrbnika koji se bave zaštitom njihovih prava i pružanjem opće potpore u sustavu skrbi tijekom njihova boravka i/ili tijekom postupka priznavanja statusa. Provedenom analizom dostupnih dokumenata nadopunjenom tematskom analizom sadržaja 26 ekspertnih intervjua koji su bili provedeni u tri ciklusa, 2014., 2016. i 2018., među relevantnim dionicima i pružateljima skrbi, u radu se razmatraju neki od najvažnijih izazova u sustavu posebnog skrbništva, ispitujući opću ulogu skrbnika za prihvat, integraciju i moguće spajanje obitelji za djecu bez pratnje. Rezultati upućuju na to da se zbog kratkog razdoblja boravka djece bez pratnje u Hrvatskoj, ali i zbog sustavnih nedostataka u sustavu skrbi, država suočava s nedosljednostima u provedbi postojećih standarda Europske unije kao i nacionalnih mjera. Stoga je sustav posebnog skrbništva za maloljetnike bez pratnje i djecu odvojenu od roditelja, na koji je samo dijelom utjecalo iskustvo s balkanskim koridorom iz 2015. i 2016., ograničen nedostatkom stručnih i financijskih sredstava, izostankom snažnije institucionalne podrške angažmanu posebnih skrbnika te donekle preklapanjem nadležnosti različitih aktera u sustavu skrbi.