Među državama članicama Europske unije (EU) postoji uvelike ujednačeni pristup porezno-pravnim aspektima restrukturiranja trgovačkih društava. Potencijalno nametanje poreza na kapitalne dobitke, ocijenjeno štetnim iz perspektive ekonomske učinkovitosti, uglavnom se uklanja propisivanjem posebnih pravila o jamstvu, tzv. porezne neutralnosti. Davanje olakšice odgode plaćanja poreza na kapitalni dobitak u tom je smislu standardno rješenje kad je riječ o transakcijama poput spajanja, pripajanja, podjele društava, prijenosa imovine te zamjene dionica. U tom smislu postavlja se pitanje predstavlja li načelo porezne neutralnosti poslovnih restrukturiranja iznimku od načela realizacije ili refleksiju pravnog koncepta oporezivog dohotka/dobiti. U potonjem slučaju, porezna tijela mogu odbiti priznavanje relevantnih olakšica u odnosu na transakcije koje nemaju valjani komercijalni smisao, temeljem tumačenja porezno-pravnih propisa ili izričitih protuevazijskih pravila. Pritom valja naglasiti da primjena protuevazijskih pravila mora biti ograničena samo na slučajeve kod kojih se izigrava smisao i duh mjerodavnih zakonskih odredbi.