Bitna pretpostavka za uspješno samovrednovanje jest stalnost njegova provođenja ali i stvaranje kulture samovrednovanja u školi i njezinu okružju, o čemu govore rezultati brojnih istraživanja u svijetu i u Hrvatskoj. Pri tome se naglašava da je razina autonomije škole temeljno polazište i uvjet za ostvarenje svih promjena i uvođenja inovacija. Kultura samovrednovanja podrazumijeva primjereno interpretiranje podataka prikupljenih relevantnim metodološkim postupcima, instrumentima i tehnikama s ciljem otkrivanja uzroka i objašnjavanja okolnosti koje utječu na utvrđivanje stvarnog stanja. U članku je pregled različitih pristupa i shvaćanja važnosti pojedinih sastavnica kulture samovrednovanja u odgoju i obrazovanju te kritički osvrt o stajalištima različitih autora o pitanjima kulture samovrednovanja. Jednako tako ističe se podudarnost i različitost u pristupima i promišljanjima relevantnih teoretičara i istraživača oko bitnih pitanja samovrednovanja kao što su, primjerice, samovrednovanje i profesionalno djelovanje učitelja, poticanje kontinuiranih promjena u svih njegovih sudionika, provedba procesa samovrednovanja s naglaskom na pretpostavke kvalitetnog samovrednovanja, njegovu metodologiju, subjekte vrednovanja kao i metaevaluaciju.